Vjerni slušatelji najslušanijeg radija u Hrvatskoj znaju da će ih na frekvencijama narodnog dočekati obilje najbolje domaće glazbe te vedri i nasmijani voditelji, među kojima je i Tatjana Jurić (38). Ova Zagrepčanka dalmatinskih korijena (otac joj je podrijetlom iz Dubravica kod Skradina) jedno je od zaštitnih glasova narodnog na kojem je još od 2013.
- Ne osjećam zasićenje, upravo suprotno, radio za mene postaje sve veći i veći gušt. Njegova protočnost, neposrednost, dinamičnost i interaktivnost nešto je u čemu stvarno guštam!
Radio sve više postaje i vizualni medij; stalno nešto snimamo, produciramo, putujemo na teren i jako je zabavno, volim svoj posao - kazala je za Slobodnu Dalmaciju Tatjana, koja se u ćakuli za prilog Reflektor prisjetila svojih početaka na narodnom, bolnog gubitka majke koja se dugo borila s Alzheimerovom bolesti, a ekskluzivno je potvrdila i ono o čemu se posljednjih mjeseci šuškalo: vezi sa zaručnikom Ivanom Zubakom, kojoj su dva puta davali šansu i trebali se vjenčati, došao je kraj!
Kako je izgledala vaša prva šihta na narodnom?
- S obzirom na to da sam prije dolaska na nacionalni radio imala iskustvo rada na lokalnoj zagrebačkoj radijskoj stanici, ali i desetogodišnje iskustvo rada na televiziji, bilo mi je svakako lakše, no radio ima svoje zakonitosti koje je trebalo proći.
Pamtim golemu tremu i još veću zabavu i zadovoljstvo rada. Pamtim i tadašnju fonetičarku, koja mi je rekla. "Sjajna ti je dikcija, lijep ti je osmijeh, al' to je sjajno za televiziju, sad moraš sve prilagoditi radiju. Ajmo ispočetka!" I jesam. Dan po dan, godinu po godinu, što se više opuštaš i postaješ više svoj, tako i sve sjeda na svoje mjesto, a publika to prepoznaje.
Jeste li se bojali da na počecima radijske karijere ne napravite neki gaf?
- Ah, pa tko je prvi dan došao na posao i odmah bio najbolji na svijetu? Moja je odgovornost bila to veća jer nisam došla kao anonimna; osjećala sam golemu odgovornost opravdati i sama svoj rad, ali i povjerenje koje su mi ukazali. Svejedno, gafova je bilo i vjerujem da će ih biti i u budućnosti. No, upravo oni svemu daju čar!
Koji gaf najviše pamtite?
- Lupanje glavom o pult i pucanje od smijeha u RTL-ovu programu uživo. To dandanas moja televizijska ekipa prepričava!
Ili zaboravljanje spuštanja mikrofona pa psovanje u radijski eter... To, pak, dandanas moja radijska ekipa prepričava!
Bilo ih je, bilo, no ono što pamtim jest to da nakon takvih stvari gledateljima i slušateljima postaješ još i draži. Ljudi vole doživjeti koliko je eter živ i vidjeti ljudskost u profesionalnosti.
Na koju se pjesmu najviše raznježite kad je čujete?
- Đani Maršan: "Prozor prema zalazu"! Kaaaakva pjesma. Osjetiš boje, mirise djetinjstva, prolaznosti, minulih vremena. Divna pjesma, diiiivna!
Neke vaše kolegice doživjele su da im se u eteru nudi brak, besplatno ljetovanje... Pamtite li vi neku sličnu situaciju?
- A bude svega, više fore radi. Ljudi te kroz tvoj javni posao doživljavaju prisnije, komunikacija na radiju je upravo takva, neposredna, pa se svi dobro nasmijemo, zabavimo i idemo dalje.
Da osvojite nagradu od 75 tisuća kuna, koliko ste nedavno dijelili u velikoj nagradnoj igri na narodnom, što biste napravili s tim novcem?
- Zatvorila kredit! Taman mi je toliko još otprilike ostalo, ha-ha! Ali, to je nemoguće, jer čak i mi koji igru realiziramo ne znamo odgovore. Kako bi sve bilo regularno, u redakciji ih zna tek nekoliko ljudi.
U posljednje vrijeme svi živimo u turbulentnim i neobičnim vremenima, pazimo se, dezinficiramo ruke više nego ikad, izbjegavamo rukovanja, poljupce, zagrljaje... Kako vam to sve pada?
- Ako se mora, mora se. Živimo usred svjetski proglašene epidemije, živimo u društvu i sustavu koji određuje svoje regule i ako je to cijena koju moramo platiti ne bismo li zaštitili najugroženije među nama, onda tako treba biti.
Ne mislim da su mi prava ugrožena ako se pokušam prilagoditi novonastaloj situaciji.
Koje ste sve mjere uveli na narodnom radiju?
- Trenutačno većih gostovanja kod nas nema, produkcija je svedena na samo nužnu ekipu koja na licu mjesta, zbog proizvodnje programa uživo, ondje mora biti, a sve što se radi, radi se odgovorno, kako mjere i nalažu.
Redovite dezinfekcije, mjerenja temperature prigodom ulaska u prostore, maske gdje se mora, i slično.
Emotivno sazrijevanje
Ljuti li vas kad vidite nekoga da ne poštuje epidemiološke mjere i, primjerice, ne nosi masku?
- Ne mogu reći da me ljuti, ali me žalosti. Kao što sam rekla, svako društvo funkcionira prema određenim pravilima; ako smo dio toga društva, tada od pravila ne možemo biti izuzeti.
Pa proglašena je svjetska epidemija, zar netko zaista misli da je sve to dio globalne zavjere? Po struci sam politologinja, i na ovu bih temu tri dana mogla raspravljati.
Što ćete prvo učiniti jednom kad završi pandemija?
- Veći dio moje obitelji i mnogi moji prijatelji žive izvan Hrvatske. Veseli me putovati k njima kad želim, bez restrikcija i procedura. To, uz pokoje putovanje u daleke krajeve, sigurno je na listi mojih prioriteta jednom kad situacija postane povoljnija.
Prvi smo vas put upoznali sada već davne 2004. u emisijama "Exploziv" i "Exkluziv" na RTL-u. Prije toga imali ste i uspješnu modnu emisiju na Novoj TV. Poslije ste vodili i show "Hrvatski top-model". Je li vam žao što vas više nema na malim ekranima?
- Televizija je moja velika ljubav, no ne i jedina, ispostavilo se. Svoga lika na ekranu nikada nisam bila željna. Najvažnije mi je zadovoljstvo poslom kojim se bavim, mogućnost rada i napredovanja. A sad, kud će me to u poslu odvesti, vidjet ćemo.
Svakako mi je zanimljivo sudjelovati i promatrati razvoj medijske scene i jako sam znatiželjna vidjeti gdje će televizija biti za desetak godina. Razvojem digitalije, brojnih podcasta i slično, mnoge su stvari neizvjesne, iako je jasno da je televizija i dalje vodeći medij u Hrvatskoj. Ali vodeći kako za koju generaciju, i to treba uzeti u obzir.
Prije tri godine majka vam je izgubila bitku s Alzheimerovom bolesti. Kako se sada nosite s njezinim odlaskom?
- Bolest moje majke, pa u konačnici i njezin odlazak, meni je osobno donijela golemo emotivno sazrijevanje. Kažu da osoba tek odlaskom roditelja u potpunosti odraste, i to je u mnogočemu upravo tako.
A kada je član naše obitelji bolestan, na neki način bolesna je i cijela obitelj. I tek tada uistinu spoznaš koliko su u životu bitni samo i jedino ljudi.
Koliko je odricanja za ljubav potrebno i koliko na kraju dana samo to vrijedi. Iznijeti sebe i svoje kad dođe teško, samo se to računa i samo su to trenuci koji ti mnoge stvari postave na svoje mjesto.
Ne mogu a da vas na kraju ne pitam za ljubav. Nedavno se šuškalo kako ste prekinuli s poduzetnikom Ivanom Zubakom, već neko vrijeme ne nosite ni zaručnički prsten. Je li se zaista dogodio prekid i što mu je kumovalo?
- Prekid se zaista dogodio. Kumovao mu je izostanak svega onoga što jedan takav prsten simbolizira.
Vjerujete li još u ljubav?
- Naravno! Za sve šta vaja, moraš imat force, zar ne!?