Nikada, ali baš nikada u povijesti našeg novinarstva nije bilo intervjua s Mišom Kovačem zbog kojeg bi očajni urednik zdvajao pitajući se što bi iz te čamotinje od teksta mogao staviti u naslov. S Mišom tih problema nije bilo: gotovo svaka njegova rečenica mogla je završiti u naslovu. Jer, kao što je privlačio publiku na svojim koncertima, tako ju je osvajao i svojim medijskim istupima, koji nisu bili česti. Mišo nije bio od onih koji iskaču iz paštete, ali baš svi njegovi intervjui čitali su se, citirali i poslije prepričavali uz kavu... Uvijek je bio iskren i originalan, a svojedobno nam je ispričao i kako se jednom zamalo fizički obračunao na vlastitom koncertu.
- Jednom mi je nekakav lik, početkom osamdesetih, zviždao na koncertu. Prekinuo sam nastup i rekao: "Slušaj, momak. Ti si ili genije ili totalni kreten. Dođi na binu, pjevaj umjesto mene i pokaži što znaš." Nakon toga fućkanje je prestalo - kazao je Mišo, koji nam je otkrio i zbog čega ga publika toliko voli.
- Vole me jer ih poštujem. Publiku si dobio onda kada oni, dok pjevaš, ne razmišljaju o tebi, nego o sebi - rekao je Mišo, koji je imao vrlo jasno mišljenje o stanju na našoj glazbenoj sceni:
- U Hrvatskoj nema glazbenih zvijezda. Ali zato ima jako mnogo muzičkih girica. Samo je jedan morski pas, ostalo su girice. A ja se sjajno zabavljam promatrajući te girice koje se bezuspješno pokušavaju pretvoriti u morske pse - rekao je Mišo, koji je bez dlake na jeziku objasnio i zbog čega posljednjih godina ne snima albume.
- Došlo je vrijeme da je lakše snimiti CD nego CT glave, ali novinari bi trebali znati prepoznati kome dati prostor i tko može napuniti stadion. U Hrvatskoj nije važno što je dobro. Svi pjevaju. Nitko ne radi, nego svi pjevaju i ženske se skidaju. Kurve su nekad bile kod hotela Central, a sada su na televiziji. Naša je estrada u ovom trenutku na dnu dna. Diskografija je mrtva. Kad netko nekog nazove pjevačem, onda ga je uvrijedio - govorio je Mišo, koji je imao i teoriju o tome kako se s godinama mijenja glazbeni ukus svakog od nas.
- Dok se ne zaljube, klinci slušaju rock‘n‘roll, a kad se zaljube, slušaju Mišu Kovača - naglašavao je Dalmatinac, koji se u svom stilu svojedobno osvrnuo i na Boba Dylana, odnosno njegovu izjavu da "Židovi mogu nanjušiti naciste, a Srbi Hrvate".
- Nema Bob Dylan pojma! Što on uopće zna? Što on ima mudrovati o tome da Srbi mogu nanjušiti Hrvate, o našoj povijesti, što se ima u nju miješati, a pojma nema o njoj. Priča besmislice. Ne‘š ti Dylana. Dobro se zna da su političari namjestili rat u Jugoslaviji i da su Srbi napali Hrvatsku. Nije tada svijet reagirao na Vukovar, a znate zašto? Zato što je Americi bilo u interesu da uzme Kosovo kao svoju bazu. I ona je to uspjela. I što sad ima Dylan o tome pričati, kao da on o tome što zna. Ne‘š ti njega, velike legende. Elvis Presley je legenda! Beatlesi su legende! Dylan je tip što je svirao tu neku ruralnu glazbu u SAD-u. Nema on pojma - zaključio je Mišo, koji se dotaknuo i informacije da će NASA, na inicijativu znanstvenice hrvatskog podrijetla, nakon Stinga, Stonesa i Queena puštati i njegove pjesme na Marsu.
- Neka je, neka pjesme, ako treba neka ide i u svemir, ali meni je od NASA-e, Marsa i tih rovera puno važnija publika na zemlji. Mene je publika stvorila. Da nema publike, ne bi bilo ni mene. Publika je meni sve. Da nema publike, rekao sam to davno novinarima, ja bih prodavao ribu na ribarnici. Što je isto častan posao, da se razumijemo - govorio je Mišo koji je posljednje godine života proveo u Dalmaciji, tik uz morsku obalu. Je li to koristio kako bi redovito plivao u Jadranu?
- Na što ti ja ličim? Ja, u plićaku? Što bi tamo radio? Pa neću se valjda skidati u gaće i slikati one selfije ili kako se to već zove - rekao je Mišo, koji je pojasnio i zbog čega posljednjih godina rjeđe nastupa. To je, dodao je, zato što u našoj zemlji nema mnogo velikih koncertnih dvorana u kojima bi on mogao nastupiti.
- Ja nisam pjevač za intimne trenutke, za pjevušenje u kafićima. Ja sam pjevač za velike dvorane. A takvih u Hrvatskoj ima samo nekoliko: u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Varaždinu, Osijeku... - govorio je pjevač koji je u bivšoj Jugoslaviji prodao najviše ploča (više od dvadeset milijuna primjeraka).
Premda je s guštom primao nagrade publike, o nagradama struke nije imao visoko mišljenje. Tako je predlagao da se nagrada Porin preimenuje u nagradu Kravata, a rado je objasnio i zašto tako misli.
- Puno bi bolje bilo da se nagrađenima umjesto kipića podijele kravate da se lakše mogu objesiti jer dobitnici Porina, za razliku od glazbenika nagrađenih Grammyjem, nimalo materijalno ne profitiraju. Ja sam, istina je, primio Porin, ali to je bio Porin za životno djelo, ne za kojekakve hitove ili aranžmane. Taj je Porin i jedno veliko priznanje meni. Oni su, naime, napokon priznali da sam u životu prodao više od dvadeset milijuna ploča. Ja u tom Porinu s nikim nisam prijatelj, nitko nije lobirao za mene, nitko me nije gurao.
Budućnost glazbe u Hrvatskoj vidio je u tamnim bojama.
- Kakva budućnost? Pa mi nemamo ni sadašnjost, nego samo prošlost. Imaš Ivu Robića, koji je izmislio zabavnu glazbu, Arsena Dedića, koji je najbolji naš kantautor, i Mišu Kovača, koji je izmislio diskografiju. Četvrtog nema. A kako je krenulo, neće ga niti biti - prognozirao je Mišo, koji je za svoje pjesme, bez lažne skromnosti, proročanski rekao:
- Moja glazba nema rok trajanja!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....