Nedavno smo na HTV-u odgledali reprizu emisije “Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac”, uhvatili sve one sitne majstorije i smicalice Roberta Knjaza koje su nam promaknule za premijernog gledanja, ali i nasmijali se iznova onome upamćenom. A dok smo mi bili zadubljeni u reprizu, najoriginalniji televizijski autor na ovim prostorima bio je u Africi. Desetak dana, koliko je proveo na drugom kontinentu na svijetu kada govorimo o veličini i broju stanovnika, nisu bili motivirani turističkim pobudama, nego je Knjaz sa svojom produkcijskom tvrtkom Sirovina i sinovi ponovno u akciji.
- ‘Životinje’ su mi jedan od najdražih, najveselijih projekata i za iduću sezonu pripremamo nastavak serijala. No, trenutačno se bavim serijalom ‘Osjećaji’, u kojem ćemo u šest epizoda govoriti o šest emocija. Dakle bit će to ljubav, mržnja, sreća, tuga, strah i ljutnja …
Frend poglavica
Ideja je bila da osim materijala koji se snimao u Hrvatskoj, manji dio snimimo i s različitim kulturama koje sasvim drukčije doživljavaju nabrojene emocije. Iako nam je korona reducirala planove, ipak smo uspjeli snimiti priloge u Africi kod Masai plemena, gdje sam bio sa snimateljem Tomislavom Krnićem Lepim. A Japan nam je snimila naša prijateljica Jelena Yamasaki - objašnjava Knjaz koji se prije nekoliko tjedana vratio iz Afrike. Dojmovi su mu još “friški”, jer bila je to i prilika za ponovni susret s nekim starim sugovornicima nakon više od deset godina.
- Bio sam kod starog frenda poglavice Ipiteka u Keniji. Njega se možda sjećate iz ‘Koledžicom po svijetu’ kad je Maja Šuput jahala noja i kod njega u selu gradila kolibe od kravljih ‘tortica’. Ipitek poglavica je ostao isti, samo je nabacio kile pa mi je odmah bilo lakše jer nisam ni ja Twiggy. I promijenio je selo u kojemu živi pa su ljudi oko njega sasvim drugi, jer sada je poglavica u pet sela, a i obiteljski se pojačao, ima dvije žene i dva čopora djece. Bilo je zabavno snimati, stalno smo bili okruženi gomilom razdraganih i raspjevanih klinaca te prekriveni muhama koje su problem kameri jer su stalno na objektivu, dok Masaijima uopće ne smetaju, jer su se navikli. Ali kad mi 10 muha cijelo vrijeme puže po licu, i nije neki gušt. Inače, tamo je vrijeme stalo i kod njih smo snimali za svaku epizodu ponešto - kaže Knjaz.
Tako su odradili, nastavlja, poligamiju i dogovorene brakove za epizodu ljubav, kao i kako doživljavaju mušku i žensku ljepotu.
- Kod njih, za razliku od nas, žena je lijepa kad je ćelava. A bili smo i u Ruandi i snimali potresnu priču o selima gdje zajedno žive krvnici i žrtve genocida u kojemu je stradalo gotovo milijun ljudi. I to je nevjerojatno, ta snaga da čovjek oprosti drugom čovjeku takva zvjerstva. A oprost je najbolji lijek protiv mržnje - govori Knjaz.
S obzirom da su neke teme, poput mržnje, vrlo teške, a on se uglavnom bavi onim prpošnim, veselim, pitamo ga kako se nosio s tim iskustvom u Ruandi?
- Mržnja je općenito taman i zagasit osjećaj i nemoguće je na temu mržnje napraviti komediju. Tako ipak pokušavam sliku mržnje napraviti i s ponekom svjetlijom bojom. A cilj je također da gledatelji u svakoj emisiji nauče ponešto o sebi i svojim osjećajima te da dobiju savjete kako se nositi s njima. Što se tiče mržnje, najučinkovitiji lijek protiv nje je već spomenuti oprost pa je u tom kontekstu posjet Ruandi i tim ljudima zapravo optimističan. Oni su doživjeli nezamislive stvari, o čemu govore otvoreno ispred kamera, ali kad među njih sjedne ubojica i priča kako je prvog čovjeka ubio s ponosom, kako je sudjelovao u ubojstvima 1000 ljudi te kako i kada je shvatio da je zločinac, kako je tražio oprost od žrtvi te da se sada iskreno srami, naježite se. I onda kad sam zatražio da se ubojica i žrtve zagrle i poljube, oni to naprave uz iskreni smijeh. Kako je to moguće? - još se čudi Knjaz.
Inače već smo naviknuli kod njega da od tema koje nije jednostavno učiniti “televizičnima”, napravi senzaciju, no čini se da se iz godine u godinu hvata u koštac sa sve većim izazovima.
- Osjećaji su nešto što ima svatko od nas, svaki gledatelj pa je ta tema atraktivna. Od jutra do večeri svatko od nas često prođe i svih šest osjećaja koje mi obrađujemo u serijalu. Ali istina je da je ovo puno teža tema od životinja, jer je ozbiljnija i uključuje više medicine nego što su ljudi navikli u mojim serijalima. Tako sada u hodu pokušavam oblikovati svaku epizodu da bude jednako poučna, ali i dovoljno zabavna, da gledatelji budu zadovoljni - odgovara.
Prijatelji i ljubav
Osim toga, kao i ostali, mučio je muku s pandemijom. Prošle se godine tik uoči prvog zatvaranja vratio iz SAD-a, gdje je snimao prvu sezonu “Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac” ili kako on to voli zvati “Životinje”, pa nije morao u samoizolaciju, izbjegao ju je ravno za jedan dan.
- Raditi bilo što u doba korone je izazov, jer se planovi cijelu godinu mijenjaju stalno. Ili uoči snimanja netko sumnja da ima koronu, ili je zaista ima, pa te izolacije, sve što radimo sada u režimu korone traje puno dulje nego što bi trebalo. Što se tiče Afrike, cijepio sam se dva puta da bih uopće mogao krenuti na put, ali sam dobio i cjepivo za tifus i meningitis, jer je to ipak Afrika. Pa onda jedan PCR test prije puta da bi te pustili u avion pa jedan u Keniji nakon slijetanja pa treći dan prije leta za Ruandu, ali u Ruandi ne priznaju kenijski test pa nakon slijetanja novi test na aerodromu i onda ideš u hotel u karantenu od 24 sata do dolaska testa. I zadnji test na izlasku iz Ruande. Osjećao sam se kao hodajući PCR test. A nos mi i sada žari od tolikih štapića… Ali, isplatilo se - zaključuje Knjaz.
A ono što se novinarski najviše isplati uvijek pitati Knjaza jest što ga se najviše dojmilo na terenu, jer uvijek dobijete neki živopisni “štiklec”.
- Prvo je avion do Dohe bio prazan, jedino snimatelj, pilot i ja, pravi gušt i tulum. Ali od Dohe do Afrike, kokošinjac, avion pun k’o šipak, sjedimo jedni drugima u krilu, makar je zbog korone histerija pa su nam čak svima dali vizire. A Nairobi se od mog zadnjeg dolaska prilično izgradio, a kod Masaija je sve isto. Mir, spokoj, za koronu ih nije briga, i dalje žive bez struje i tekuće vodu u kolibama od kravlje balege i dalje se cerekaju cijele dane, uglavnom jedan nestvarni kutak svijeta gdje je stres nepoznat pojam. Osim u slučaju ljutitih slonova i suše - jer te ih dvije stvari najviše plaše, što smo i snimili za epizodu o strahu. Što se tiče Ruande, zovu je švicarska Afrika i iznenađujuće je čista, uredna i izgrađena pa Kigali više sliči na neki europski grad nego na afrički. Isto tako me iznenadilo da svi i svuda nose maske, da u svakom dućanu, pa čak i onim kvartovskim, peru ruke prije ulaska i mjere temperaturu. Tip nema za robu, stoji u gaćama, ali pištolj za temperaturu je u ruci. Bilo kuda, koronastrah svuda - prepričava Knjaz.
Naravno, snimanje “Osjećaja” nije gotovo. Čeka ih još dio koji moraju odraditi u Hrvatskoj, a za kasnu jesen planiraju snimanje u SAD-u za drugu sezonu “Životinja”, gdje misle snimiti i dio materijala za “Osjećaje”, na primjer lanac restorana u kojima “hejtaju” goste i vrijeđaju ih, a gosti s radošću hrle onamo.
- Imamo i priču o prijateljskoj ljubavi, skupini mladića iz okolice New Yorka koji odluče ići na put oko svijeta, ali ne žele otići bez prijatelja paraplegičara pa odluče dizajnirati posebnu nosiljku za leđa i onda ga tako naizmjence nose na leđima po cijelom svijetu - navodi Knjaz.
Životinje idu opet
Kad će “Osjećaji” na HTV ne zna, jer iako je isporuka serijala dogovorena za kasnu zimu, rokove, kaže, ne diktiraju oni, nego korona i mogućnosti snimanja.
- Što se tiče druge sezone ‘Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac’ u kojoj ćemo se u osam epizoda baviti vranama, pčelama, jelenima, lisicama, vjevericama, zečevima i kunićima, jazavcima, medvjedima, ježevima, ona je u planu za 2022. Ipak počinjemo snimati već sada paralelno s ‘Osjećajima’, jer kao što sam rekao, u ovom koronasvijetu sve je naopačke i ni u što se ne možeš pouzdati. Pa bolje krenuti što prije, jer tko zna što nas još čeka na putu - najavljuje.
Kako u Knjazovu slučaju nikad nije zgorega pitati što mu je još na umu premda je do grla u poslu, nismo to propustili učiniti ni ovaj put. I dobro da smo pitali...
- Na umu mi je preživjeti godinu i ostati optimist, što je ponekad najteže. A što se TV planova tiče, želim producirati i režirati sitcom s Codyjem McClain Brownom, autorom knjige ‘Propuh, papuče i punica’ na temu hrvatskih vrlina i mana, čemu se iznimno veselim - otkriva Knjaz koji je 2013. diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prođe li mu spomenuti sitcom, bit će to prvi put da Knjaz u svojoj 30-ak godina dugoj karijeri snima igrani projekt.