Mladi glazbenik porijeklom s Krka Vjeko Ključarić iskustvo je stjecao u dva HTV-ova showa, ‘The Voice’ i ‘A strana’. Sada novim singlom ‘Neobranjivo’ uspješno kroči domaćom scenom i osvaja publiku.
Ovih dana promovirate ‘Neobranjivo‘, svoj novi singl u pomalo rokerskom štihu. Kako gledate na pjesmu, je li autor Predrag Martinjak pogodio vaš senzibilitet koji dugo tražite?
Pegija jako volim kao lika, glazbenika i autora te sam jedva dočekao suradnju na autorskoj pjesmi s njim. Prije pjesme ‘Neobranjivo‘ snimio sam obradu pjesme Dina Dvornika ‘Biti sam‘ u suradnji s Eni, a Eni je nakon toga nastavila raditi s njim. Često bi nam Pegi puštao neke demo snimke u studiju, pa sam već tada znao da želim surađivati s njim.
Široj publici predstavili ste se u TV showovima ‘The Voice‘ i ‘A-strana‘ i dokazali vokalno u glazbenim žanrovima. No, u kojem se osobno najbolje osjećate?
Velika mi je želja bila nastupiti u showu ‘The Voice‘ jer je produkcijski izgledao jako primamljivo, a i tražio sam neko novo glazbeno iskustvo. Postoji jedna zanimljiva priča u mojem sudjelovanju u showu ‘The Voice‘, a to je da sam sudjelovao još u prvoj sezoni, ali moja ‘blind‘ audicija, nažalost, nije prikazana jer sam nastupio zadnji, a natjecatelj prije mene popunio je sve timove, tako da sam samim time i izgubio mjesto u natjecanju. Još je luđe u svemu tome što smo Eni i ja na kraju zajedno završili u drugoj sezoni, a ona je također nastupala zadnja. Nakon takvog peha ipak se izrodilo nešto jako lijepo, što mi je promijenilo život. Osobno se bolje osjećam u showu ‘A-strana‘ jer smo svi nastupali s namjerom da što bolje donesemo pjesme i nije bilo natjecateljskog duha, nego dajemo svoj pjevački maksimum isključivo zbog pjesme.
Koja iskustva nosite iz televizijskih glazbenih serijala?
Bezbroj pozitivnih iskustava koja su me izgradila kao pjevača s profesionalnim pristupom prema svemu glazbenom što radim, ali su sigurno utjecale i na moj karakter. Upoznao sam hrpu prijatelja, dobrih ljudi i suradnika s kojima danas surađujem, družim se, a i uz koje nastupam. Nije jednostavno nametnuti se kao solo izvođač na domaćoj glazbenoj sceni.
Preboljeli ste gotovo sve ‘dječje bolesti‘ i što biste sada, s nekoliko godina iskustva, ponovili, a što odbacili?
Uz mnogo glazbenika i solo izvođača na sceni, jako je teško izdvojiti se u toj masi. Definitivno moraš imati nešto posebno što te ističe od drugih, ali moraš voljeti glazbu više od publike koja te sluša, jedino tada možeš napraviti nešto što netko može primijetiti. Ponovio bih i ponovit ću sigurno energiju koju imam na pozornici dok nastupam, a odbacio bih neke stvari kojima sam se onda zamarao i koje su me možda skretale s puta, manje bih kalkulirao i više bih slušao sebe.
Stekli ste brojna poznanstva i prijatelje profilirajući se u showu, no dogodila vam se i životna ljubav s kolegicom Eni Jurišić. Danas ste i suprug i otac. Kako izgleda vaša svakodnevica?
S rođenjem naše najveće ljubavi Elvie, svakodnevica se preokrenula naglavačke. Sad tek vidim koliko smo slobodnog vremena imali prije i kako smo ga loše koristili. Uvijek se prilagođavamo njoj jer su sve druge stvari postale manje bitne. Svaki dan nam je drugačiji jer smo često na putu, zezamo se da je Elvie pravi mali istraživač jer je u svojih šest mjeseci života bila već u tri hotela. Često za glazbenike misle da im dan počinje tek oko podneva, ali moram vas razočarati jer se svakog jutra budim oko sedam ili osam. Dan mi je postao prekratak jer zbog čestih neplaniranih situacija ne stignem riješiti ni one osnovne koje sam planirao.
Kakav je Vjeko Ključarić privatno?
To morate pitati moje prijatelje, ali ja sebe doživljavam kao pozitivnog lika koji se voli družiti, pjevati, svirati, slušati glazbu, gledati filmove…
Živite na otoku Krku. Što za vas znači taj bodulski život i zimi i ljeti?
Volim more i taj čist morski zrak. Kad sam bio klinac, svaki put kad bismo se vratili u Zaprešić nakon ljeta, obavezno bih prvih mjesec dana bio bolestan ili bih imao nekih respiratornih problema. Drago mi je što će Elvie imati djetinjstvo na Krku jer je pitomije od užurbanih gradova i mislim da je ljudima možda više stalo jednima do drugih baš zato što nije prenapučeno. Ljeti je Krk pun turista i užurban je, vikendima su često gužve, a zimi je manje ljudi, intimnije je. Moram priznati da najviše volim Krk u lipnju i rujnu jer je dovoljno toplo da se možeš kupati u moru, a opet nije prenapučeno kao ljeti, pa čak možeš imati cijelu uvalu za sebe.
Što je presudilo da se počnete baviti glazbom?
Oduvijek je glazba tu negdje pokraj mene. Odmalena su mi kupovali neke dječje instrumente i stalno sam pokazivao interes prema glazbi i pjevanju. Moji su to prepoznali i upisali me u glazbenu školu. Sreća je da su me tjerali jer sam bio jedan od onih koji su talentirani, ali lijeni. Nebrojeno puta sam se htio ispisati iz glazbene škole, ali ipak sam na kraju završio i srednju. Ekipa je imala demo bend i prijatelj me čuo kako nešto pjevušim u školi dok sam pratio zbor na klaviru. Pozvao me u bend Šoder. Nakon toga imao sam Open road, u kojem sam još više glazbeno stasao, bili smo ‘hoby bend‘ i svirali isključivo sebi za gušt. Meni to nije bilo dovoljno, pa sam se prijavio na ‘The voice‘ kako bih probao nešto novo, a nakon toga je bavljenje glazbom postalo neupitno.
Što vas još zanima u životu?
Osim glazbe, nekad sam bio profesionalni wakeboarder (bordanje na moru). Čitavo sam djetinjstvo proveo na bordanju. Da nisam potrgao prednji križni ligament u Turskoj na europskom natjecanju, završio na operaciji i dugotrajnom oporavku, pitanje je bih li se počeo baviti glazbom. Najviše me pogodilo što nisam mogao otići na koncert s glazbenom školom jer sam savršeno navježbao Chopinovu ‘Fantasie Impromptu‘. Inače mi se nije nikad dalo vježbati klavir, ali tada sam bio u nekom periodu zaljubljenosti u Chopina. Osim toga, zimi volim bordati na snijegu, što mislim da je sasvim logično, ali više ne izvodim trikove, nego samo bordam rekreativno.
Eni i vi ste glazbeni par. Kako usklađujete karijeru i privatni život?
Moram priznati da nam je jako teško uskladiti karijeru i privatni život. Na primjer, dugo nismo išli na putovanja jer je glazbena karijera posao koji nema radno vrijeme, točnije, stalno se bavimo njome, i nedjeljama, blagdanima… Između ostalog, još radim u obiteljskoj čarter-tvrtki, pa mi i to dodatno otežava organizaciju slobodnog vremena. Često mi se dogodi da idem iz sezone u sezonu, radim non-stop.
Jeste li osoba od kompromisa?
Mislim da je kompromis zdrav za odnos jer je teško uvijek savršeno zadovoljiti obje strane. Što sam stariji, vidim da u nekim stvarima moram biti beskompromisan želim li postići točno ono što želim, ali ako ne može nikako, onda sam uvijek za dogovor.
Osluškujete li što stvara vaša generacija glazbenika, ali i domaće zvijezde koje godinama vladaju scenom? Koga biste izdvojili?
Naravno! Pratim sve svoje kolege, odlazim na njihove koncerte i podržavam ih kad god mogu. Uz Eni, izdvojio bih Matiju Cveka, koji je megatalentiran, piše svoje pjesme, ljudi ga podržavaju, kupuju karte i dolaze mu na koncert, a on svako toliko nadmaši samog sebe s novim pjesmama. Od domaćih zvijezda koje godinama vladaju scenom, velik utjecaj na mene imaju pjesme Olivera Dragojevića, Massima, Damira Urbana, Nine Badrić… Mislim da su jako karizmatični i sjajni glazbenici.
Kakav put za sebe u budućnosti priželjkujete?
Želim si puno dobrih pjesama, albuma, suradnji, dueta i koncerata, da ljudi pjevaju moje pjesme i da ostavim trag.