Najveća Mišina tragedija: Smrt sina Edija nikada nije prebolio, pokraj njega će i biti njegovo posljednje počivalište

Napustila nas je legenda, simbol Dalmacije, Mišo Kovač. Kako doznaje Slobodna Dalmacija, posljednji ispraćaj bit će na zagrebačkom Mirogoju. Mišu će pokopati pokraj voljenog sina Edija Kovača, čiju smrt nikad nije prebolio.

Edija je Mišo dobio u braku s nekadašnjom missicom Anitom Baturinom. Edijeva smrt upravo je bila razlog zbog koje su se Mišo i Anita u konačnici rastali. Nikad nisu uspjeli prebroditi sinovu smrt. Sinova smrt ih je dotukla.

Edi Kovač je kao 16-godišnjak postao dragovoljac Domovinskog rata. Dana 9. travnja 1992. preminuo je u Zagrebu u bolnici nakon ranjavanja čije okolnosti nikad nisu do kraja razjašnjene.

Mišo je život posvetio pokušavajući doznati što se točno dogodilo njegovu sinu.

U "Latinici" 1999. godine ispričao je da ga je usred noći probudio telefonski poziv. Odmah je posumnjao da se nešto dogodilo njegovom sinu, a kada mu nisu dopustili razgovarati s njim, shvatio je da nije dobro.

Posebno ga je pogodilo, ispričao je, postupanje policije. Prema njegovu svjedočanstvu, trojica policajaca stigla su mu na vrata oko 2.40 sati, rekavši mu da je Edi "lakše ranjen". Ispričao je kako su policajci, umjesto da mu pruže jasne informacije o sinovu stanju, počeli pretraživati stan i raspitivati se o oružju. Istaknuo je ogroman šok koji je doživio kada je stigao u bolnicu i shvatio da je situacija kritična. Edi je nekoliko dana nakon zaprimanja u bolnicu u Zagrebu preminuo.

Mišo je opisao i dolazak u bolnicu.

"Uzeo sam mu ruku. Poljubio sam ga u čelo i u prsa i rekao ‘gotovo je‘. Tako je i bilo", ispričao je u "Latinici".

Edi je pokopan 13. travnja 1992. godine na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti.

Mišo je godinama obilazio njegov grob, ali i palio svijeće ostalim poginulim braniteljima.

Govoreći o ratu, oprostu i žrtvama, Mišo je rekao: "Lako je opraštati tuđu djecu".

Mišo je nakon smrti sina pao u tešku depresiju.

Godine 1999. pokušao si je oduzeti život, no preživio je zahvaljujući liječničkoj intervenciji. Poslije je otvoreno govorio o dubokoj boli i tuzi koju proživljava, ali i o ljudima koji su mu pomogli nastaviti živjeti, prije svega kćer Ivana Kovač i supruga Lidija Kovač.