Tri godine, gotovo svakog dana, nalazili su se Rajko Dujmić i Toni Volarić, dva zagrebačka dečka, u kafiću na Ravnicama. Prije posla, poslije, u pola osam ujutro, kad god, osim vikendom. I tako od 9. siječnja 2014. godine. Uvijek su pili isto - kavu i Cedevitu. No nije to bilo ni bitno, ionako nisu išli piti, nego razgovarati, prevrnuti prošlost.
- Krenuli smo 2014., no Rajko baš nema puno strpljenja i ne voli pričati o sebi, pa smo se nalazili kad god je bio raspoložen i pričali. Nekad bi to bilo samo 20 minuta, a nekad po sat i pol. Bilo mu je teško prisjećati se nekih stvari. Često bi i zaplakao - prisjeća se Volarić, Dujmićev prijatelj i autor biografskog filma “Zauvijek skladatelj - Rajko Dujmić” kojem je Dujmić prije nekoliko godina povjerio zadatak da napiše njegovu biogra...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....