U svojim pjesmama Balašević je revno oslikavao toponime; u intervjuima je govorio da kroz to stvara neku vlastitu zemlju, državu. Jedna od posljednjih pjesama koju je objavio bila je "Hej, lega". Posvećena je, već sam naslov govori, Osijeku, gradu kojeg je volio, a koji je od njegova Novog Sada udaljen stotinjak kilometara, a s njim dijeli senzibilitet i mentalitet. U toj pjesmi Balašević pjeva o djevojci s očima boje Dunava, sludila ga je "gospojica Esekerka/jedina u majke ćerka", koja ga je lagala "da je loza samog Trenka".
Ispričao je da s hrvatskim gradom ima posebnu vezu te da je pjesmu snimio nakon što ju je izveo na prvom koncertu nakon infarkta u Osijeku. Došlo je i do rasprave zašto je u pjesmi Osek, a ne Osijek. “Žao mi je što neki misle da je to neka teritorijalna pretenzija. Osek je arhaizam koji se nekako uklopio u cijelu tu pjesmu”, objasnio je svojim brojnim obožavateljima u Hrvatskoj. Osim što pjesma nosi ljubavnu priču, osvrće se na još jedan čest motiv Balaševićevih pjesama: gastronomiju. "A za fruštuk srk čobanca/od Čepina do Erduta", pjevao je Đole.
Jedna od njegovih najtužnijih pjesama, "Čovek s mesecom u očima", brojni su nagađali, posvećena je Vukovaru. Ovaj se grad u pjesmi ne spominje eksplicitno, spomenut je samo Dunav koji "sedef odranja". Jasno je da pjesma govori o ratu. "Ne znaš ti šta znači ubiti grad/ne znaš ti bauke kaljavih rovova", neki su od stihova. Balašević nikada nije potvrdio da je pjesmu napisao za Vukovar, ali je izjavio da je posvećuje svim razrušenim gradovima u svijetu.
Opjevao je i Viroviticu, u pjesmi istog naslova. U njoj govori o tome da nikada nije bio u Americi ni u SSSR-u, ali je "često pevao u Virovitici/i dobro prošao/mada su strme litice svud' oko Virovitice/opet bi došao/u Virovitici ne postoje pritisci/i žive mirno svi, kao hipici u Virovitici".
I Zagreb je dio jedne od njegovih pjesama, kaže. Kad je umro, Zagrepčani su je se sjetili pa na Ilici ćirilicom ispisali riječ "bećarac" te uz nju zapalili lampione. I, naravno, pjevali njegove pjesme. Tako je konačno dobio svoj "Stih na asfaltu", kako je ime pjesme koju počinje stihovima "Da mi je još jedared proći Ilicom/pa da bećarac našvrljam ćirilicom/teško da bi drugi mogli riješiti taj hijeroglif/al' bi ne'ko znao da sam tu". Pjeva i o Vlaškoj ulici u Zagrebu: "Pa da minem starom Vlaškom/da joj kosu sklonim daškom".
Tu je i snimka naslovljena "Dobra veče, Zagrebe". "Dobra veče, Zagrebe/mislio sam malo na tebe/dok sam svir'o po budžacima/braći narodnjacima/ko će da me ugosti/sad kad nisam baš u milosti/sami smo u našoj magiji/e, moji Zagiji", pjevao je na koncertu, dodajući da su mu pjesme postale tužnije. Tematizirao je, naravno, poraće.
Sličnog je, čak i sumornijeg, tona pjesma "Ja sam u Zagrebu", gdje Balašević pjeva o tome kako pleše na ulicama na kojima se plesati ne smije. "Ja sam u Zagrebu, ja sam u Osijeku/kao fantom minem Splitom kad se budi/znam, neki me ne bi tu, al' u proseku/ja sam u svakom domu gde je dobrih ljudi", pjevao je.
Poznata priča o ljetnoj romansi "Oprosti mi, Katrin" događa se u Puli, što govori već u prvom stihu pjesme: "Na stanici u Puli pod vrelim suncem leta/sam čekao autobus i svirao gitaru/tad sela je kraj mene i pitala dal' smeta/i znam li dobar hotel u Rovinju il' Vrsaru". Balašević se dotičnoj Katrin, koja je stigla iz Dižona, ispričava jer nije bio puno fin. Ipak, u Istri joj je na plaži izronio morskog puža i vodio je u "restoran s dobrom klopom". Ona ga je zvala da svrati do Dižona, no on je smatrao da ona "tamo ne bi bila ista, nego neka druga".
E moj lega
Bila je to zima pusta pijana
Sludila me jedna lepa Smiljana
Gospojica Esekerka jedina u majke ćerka
wwTreperava kao breza
Lagala me prepredenka da je loza zamog Trenka
Hajdučica i princeza
Bilo je to vreme oko blagdana
Bela šlinga od pahulja satkana
I praporac na toj šlingi
Za zornicu čibgi-lingi a za fruštek drk čobanca
Od Čepina do Edsuta bez šešira i kaputa
Sonicama sa dva vranca
Hej lega sretneš li je kad
Osmehne l’ se ili naduri, zastane li il požuri
Ili mine ko da nisi tu, to bi najpre ličilo na nju
Hej lega ko bi znao tad
Da mi mogu doći glave one oči boje Drave
I dan danas palim sveću za nas
Par gemiša i dumine, sve dok čežnja ne umine
E moj lega nema onog snega
Samo su nam zime ostale
Bila je to zima čista božija
Svaka nova bila je sve lošija
Gospojica Esekerka umiljata moja zverka
Plela me uzlatnu kiku
Još se krijem u toj kosi dok me zadnja treska nosi
Polagacko niz,,štrosiku’’
Hej lega sretneš li je kad
Osmehne l’ se ili naduri, zastane li il požuri
Ili mine ko da nisi tu, to bi najpre ličilo na nju
Hej lega ko bi znao tad
Da ću biti u svom veku još i stranac u Oseku
Oko Dalja tamna noć se valja
Srp meseca zvezde žanje iznad Darde i Baranje
Znaš lega malo mi je dosta svega
Jedino mi nikad dosta nje.