Počelo je deveto izdanje najprestižnije medijske nagrade Zlatni Studio, uz izmijenjen ritam objave nominacija. Ovo je prvi put da sve nominirane ne otkrivamo odjednom, nego postupno tijekom mjeseca. Nominacije su svrstane u pet kategorija: iz područja televizije, glazbe, filma, kazališta te radija, a od siječnja će biti otvoreno i glasanje za vaše favorite. Nakon nominacija iz kategorije televizija i glazba, danas otkrivamo nominacije za najbolje kazališne predstave, a potkraj tjedna i za najbolje kazališne glumice i glumce.
Deveti Zlatni Studio donosi najveće promjene do sada: Otkrivamo koje su!
1. "Cabaret",
Joe Masteroff, John Kander, Fred Ebb, redatelj i koreograf Leo Mujić, HNK 2, Zagreb
Slavno, klasično djelo, prvo književno, zatim kazališno, poznato najširoj publici kao film, mjuzikl Boba Fossa iz 1972., producirano je u HNK kao bogat, vješto razigran mjuzikl, učinkovit i glazbeno, i dramski i plesno, a tri podjele pridonose raznolikosti i ambiciji producenta. Mjuzikl kao forma dugo je u nas bio rezerviran praktički za jedno kazalište, zagrebačku Komediju, ni posljednjih godina javlja se u gotovo svim većim kazališnim kućama. Predstava daje više odličnih uloga, dramaturgija je jasna, a izvođači se naočigled vesele i dobro snalaze. Produkciju obilježavaju i vrlo dobro kreirani kostimi, dinamičan mizanscen, ali i jasna politička poruka. U današnjim, sve mračniji vremenima, smijeh i drskost prva su brana svakom totalitarizmu i mračnjaštvu. Predstava usto daje prostor mnogim glumcima koji su djelovali više u drugom planu.
2. "Otac, Kći i Duh Sveti"
Mate Matišić, redatelj Janusz Kica, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb
Posrijedi je možda najbolji dramski tekst našega izvanrednog dramatičara s bogatim opusom i domaćom i međunarodnom karijerom. Žanrovski bi ga možda najlakše bilo odrediti kao fantastičnu dramu s elementima crne komedije. U predstavi, koju je pomno i precizno režirao izvrstan poznavatelj Matišićeve dramaturgije, javlja se i lik Boga, i to ne kao fantastična prikaza, nego kao realističan glas u radnji koji zbilja utječe na njezin razvoj i sudbinu glavnog lika kojemu ne dopušta da izvrši samoubojstvo. Predstava je smještena u domaće okružje, desetljećima nakon Domovinskog rata, čije se posljedice osjećaju sve do danas. Samo mrtvi dočekaju kraj rata, misao je filozofa Georgea Santayane, koja nepogrešivo pogađa i bit ove koliko tužne, toliko i lirski iskreno predočene fabule i njezinih aktera. Predstava koja donosi prolazno neprolaznim, univerzalnim postupkom.
3. "Vještice iz Salema",
Arthur Miller, redatelj Ivan Plazibat, HNK Osijek
Cjelovit prikaz klasične drame američke dramaturgije, iznesem na scenu bez kraćenja izvornog teksta, s mnoštvom precizno oblikovanih likova i tečnom radnjom, koja se ne gubi u detaljima. Izvrsni kostimi, scena, pokret i glazba čine ovu ansambl predstavu potpuno zaokruženom umjetninom. Premda se bavi povijesnom temom, korespondira s današnjim vremenom u kojem progon neistomišljenika se sve više pravda takozvanim višim idealima i ciljevima. Vjerski fanatizam kao varka za ostvarivanje moći, ljudska narav podložna manipulaciji, nepravde iza kojih se kriju zavist i volja za moć. Ujednačena gluma i zajednički trud velikog broja glumaca čini je atraktivnom i na prvu i na drugi pogled. Budi emocije, potiče na razmišljanje i privlači kao duga, ali skladno oblikovana cjelina mračne atmosfere i svijetlih točaka i pojedinačnih činova hrabrosti i otpora.
4. "Slijepi vode slijepe",
autorski projekt Boruta Šeparovića, redatelj Borut Šeparović, Gradsko dramsko kazalište Gavella i Montažstroj, Zagreb
Prva domaća predstava za koju je dio teksta napisan s pomoću umjetne inteligencije. Putovanje kroz povijest ljudskog roda kroz takozvane velike osobe, koje postaju naši suvremenici. Scenom dominiraju, naizmjence, Isus, Karl Marx, Platon, a potom se radnja seli u distopijsku dramu Karla Čapeka R. U. R., u kojoj se prvi put u povijesti upotrebljava riječ robot, prije dakle stotinjak godina. U današnje vrijeme straha od umjetne inteligencije, čiji razvoj postaje sve manje predvidiv, predstava djeluje koliko upozoravajuće toliko i duhovito. Koliko čovjek kontrolira i shvaća sebe zapravo je važnije pitanje od toga koliko će ga kontrolirati ili shvaćati umjetna inteligencija. Posrijedi je zanimljiv kazališni eksperiment najpoznatijeg našeg nezavisnog kazališnog autora, koji djeluje s jednakom strašću još od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća. Predstava jest glumački izrađena i donosi više uzbudljivih i plastično oblikovanih uloga koji se pamte i dugo nakon što cjelina potone u meandre generalnog pamćenja.
5. "Kuća je velika, ne može se ona nosit‘",
autorski projekt Romana Nikolića i Dorotee Šušak, redatelj Romano Nikolić, Kazalište Marina Držića, Dubrovnik
Izvanredna intimna predstava ponajboljeg mladog dubrovačkog nezavisnog umjetnika, redatelja i glumca. Povijesna priča o gradu, iz nedavne povijesti koja i danas teče, gdje je rat razorio mnoge obitelji. To je ujedno priča o starenju i njegovim posljedicama, o žrtvi koju iziskuje briga za starije. Priča k tihom propadanju, ali i neraskidivoj ljubavi. Malen ansambl glumi smireno i točno, a umjesto scenskih senzacija događaju se mali pomaci koji djeluju izvanredno realistično. Svojevrsna parodija realizma, ali i njegova potvrda, jest detalj s predstave: ona traje koliko treba da se u pećnici na pozornici ispeče kokoš s krumpirima. Nakon što predstavljanje završi, ona se ne baca nego je povečeraju akteri ili ekipa iza scene. Ništa se ne baca, kao što se u predstavi ništa ne zaboravlja, osim, dakle, što se mrvi svijest protagonistice koja sve više tone u demenciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....