U svibnju će se navršiti godina dana od iznenadne smrti beogradskog povjesničara umjetnosti Vidoja Ristovića, a upravo toliko dugo traje i mučna drama oko njegova nasljedstva koju proživljava voditeljica Nikolina Pišek, koja je s njim u braku provela deset godina tijekom kojih su postali roditelji djevojčice Une Sofije.
Nikolinin svekar Viktor Ristović, poznatiji kao Miša Grof, u najtežim je trenucima za voditeljicu odlučio osporiti joj bilo kakvo pravo na suprugovu ostavštinu, kao i svojoj unuci, te nije štedio s klevetničkim i malicioznim istupima protiv nje u medijima. A u borbu oko Vidojeve imovine uključila se i bivša Ristovićeva supruga Lana Janković. Sudskim procesima koji traju unedogledvoditeljica više ne zna ni broja, a rasprave se odgađaju iz različitih razloga. Posljednja koja se trebala održati prije par dana, odgođena je zbog bolesti sutkinje, a na toj raspravi Nikolina se trebala suočiti s majkom Ristovićeve kćeri Matee.
- Ja Matei nikad nisam osporavala ništa, ali njihove ambicije su malo prevelike. Sad stvarno mogu reći da više nemam obitelj s te strane. Sve je u rukama pravde i pravosuđa. Ja imam vrlo konkretne dokaze o svemu, tako da si ti ljudi rade nepotrebne troškove. Sve skupa je užasno i tendenciozno s njihove strane da me diskreditiraju i onemoguće, iako je vrlo jasno što je po zakonu i što kome pripada. Međutim, oni se pokušavaju ugurati u moju svojinu i vlasništvo, a ako ne, onda barem usporiti što je moguće više čitav taj proces kako bi ja izgubila ekonomsku snagu i iscrpila se sudskim procesima što je moguće više. A trenutno imam minimalno osam aktivnih procesa, ako ne i više - naglasila je voditeljica.
Za klevete i optužbe svog svekra, kao i istupe bivše Ristovićeve supruge, Nikolina ne može naći objektivan razlog.
- To je čisto zlo i malicioznost, nema drugog objašnjenja. Čista želja da se meni i Uni napakosti i učini loše. Moja situacija je vrlo jasna, samo što oni to određenim postupcima mogu osporavati i mogu nedolaziti na ročišta, ne biti suglasni da se nagodimo van suda, što sam pokušavala. Nije bilo nikakve potrebe za tužbom, ali oni su je digli na osnovu ničega. Nije bilo ni ostavinske rasprave, a već su me tužili i odmah izgubili taj prvi proces. To je u najkraćem mogućem roku na drugostupanjskom sudu osporeno. Sve rade da me diskreditiraju, ospore, onemoguće, obezvlaste i pogoršaju moju ekonomsku situaciju. Nije mi jasno od kud tolika mržnja i inat, no to nije nikome od normalnih ljudi jasno. Mislim da je to naprosto projekcija krivnje. Otac i sin nisu imali nikakvu komunikaciju šest godina i otac je sad vjerojatno odlučio u nekome naći krivca. No, stravično je ono što mi je izgovorio nakon sinove smrti, kad sam ga u Beogradu molila da mi pomogne kad je Una iščašila nogu, neposredno prije sprovoda. Rekao je da on nema unuka, da unuka nema njega i da je djed umro kad je otac umro - otkrila je Nikolina.
Za razliku od hrvatskog pravosuđa, u Srbiji procesi oko ostavštine, čini se, mogu trajati unedogled.
- Pozitivno je da se sudski procesi u Hrvatskoj relativno brzo događaju i tu moram pohvaliti naše sudstvo. U Srbiji se ne događaju uopće. Unatoč sudskoj presudi da se izvrši popis imovine i da javni bilježnik izađe na teren, budući da je meni i Uni zabranjeno ući u moj stan od trenutka suprugove smrti zbog nekih lažnih činjenica koje su se iznosile, to se u godinu dana nije dogodilo. Jasno mi je da je to već pokradeno i ja sam to prijavila, imam i krivičnu prijavu protiv svog svekra po kojoj isto nije postupano - smatra.
S pokojnim suprugom u braku je provela čitavo desetljeće, a par je posljednjih godina živio na relaciji Zagreb - Beograd.
- Strašna je i ideja da se Una i ja, koja sam bila deset godina u braku i živjeli smo zajedno, izbrišemo kao da nikad nismo postojale. Svi se spore oko toga što smo živjeli na dvije adrese. Mogli smo živjeti i na deset, a mi smo imali život i tu i tamo i Vidoje je bio u procesu dobivanja hrvatskog državljanstva. Iz svog slučaja sam vidjela, a i u inbox sam dobivala užasna pisma raznih žena, da je to jako česta praksa. Mi toga nismo ni svjesni koliko je uobičajeno da se udovice i djecu šikanira, obespravi, obezvrijedi i otme im se sve. A stravično je i što možeš iščitavati iz komentara nekih ljudi koji me ne poznaju i ne znaju moju situaciju - da mi treba sve uzeti, da nisam ništa bolje ni zaslužila. Ne razumijem to jer zakon postoji, ali očito da indijska tradicija spaljivanja udovice u određenom smislu živi i kod nas - govori voditeljica.
Unatoč mučnim procesima, svađama, podmetanjima i optužbama, Nikolina se, kaže, svojski trudi ostati pozitivna.
- Riješit će se sve to, ali trajat će užasno dugo, a za to vrijeme moram nekako opstati i misliti na svoje dijete. Najteže je ostati pozitivan, odavati dojam sretne osobe zbog djeteta, jer ona upija moje emocije. Kad je meni loše i njoj je loše, pa moram biti što je više moguće pozitivna osoba. To je najteži dio, sve ostalo je nekako izdrživo. No, sad sam se već navikla i teško da me nešto više može šokirati jer doživjela sam najgore od ljudi koji su mi trebali biti najbliži. S druge strane, jako sam sretna što uz sebe imam ljude iz odvjetničkog ureda Hraste, koji brzo i efikasno rješavaju moj slučaj - zaključila je Nikolina.