Ja živim za to da ljudima nešto lijepo otpjevam, da u njima probudim emociju - svojedobno je kazao Halid Bešlić (71), koji se zbunio kada su ga novinari pitali kako bi samog sebe opisao.
Pozitivno o ljudima
- Što da kažem? Ja sam čovjek, pjevač. Mislim da sam onakav čovjek kakav otprilike treba biti: normalan, širokih pogleda. Ponosan sam i mrzim vrijeđanja i negativu. Ne volim čak ni kada netko meni drag vrijeđa nekoga koga možda ne volim. Često kažem da čovjek vrijedi isto koliko i računalo - onoliko koliko ima gigabajta. Odnosno, onoliko koliko informacija može primiti, a da se ne naljuti i ne pukne. Moraš trpjeti i voljeti ljude, a ne stalno u njima tražiti mane. Ja sve ljude gledam pozitivno, dakle imam dobar hard disk - kazala je legenda narodne glazbe.
Halid se na glazbenoj sceni pojavio 1979. godine, kad je snimio prvi singl "Grešnica". No, amaterski se počeo baviti pjevanjem još u osnovnoj školi kroz razna kulturno-umjetnička društva, a najviše vremena je proveo u KUD-u "Zija Dizdarević". Nastupao je sve do odlaska na odsluženje vojnog roka, a nakon povratka iz vojske počinje nastupati u poznatim sarajevskim restoranima.
- Kafane su bile ključne za moj uspjeh. U to vrijeme u njima nije mogao svatko pjevati. Morao si imati repertoar s najmanje tisuću-dvije pjesama ako si htio tamo nastupati. I to više žanrova, ne samo jedan. Starogradske, romanse, zabavne, šlagere, narodne, sevdalinke... U kafanama, gdje sam započeo, bilo je posla, puno se radilo, ali i zarađivalo. Zarađivao sam četiri puta više od moga oca, koji je bio poslovođa u jednoj tvornici. Pjevalo se svaki dan od šest do 11, nije se čekao vikend kao sada - ispričao je jednom Halid, koji se prisjetio kako je izgledao njegov prvi nastup u kafani.
Počelo slučajno
- Sve je to slučajno krenulo. Pošao sam na selo, kući i stao sam u Sokocu. Čekajući radnički autobus da nas vozi kućama, ušao sam u kafanu gdje je bila muzika. Tu sam bio s društvom i zamolili su me da zapjevam koju. Ja ustao, zapjevao, a gazda se oduševio. I kaže onda meni gazda: ‘Kad bi ti ovdje pjevao, bilo bi puno uvijek‘. Pitao me odmah čiji sam, ja mu kažem tko mi je otac, on me pita bi li mi dozvolio da pjevam, hoće li se ljutiti ako završim tako u kafani... Naime, gazda i moj otac su se poznavali, ali ja sam znao da moram od nečega početi i pristao sam pjevati. Kad sam gazdi rekao ‘da‘, on mi je odgovorio: ‘Ako je tako, ne moraš ni ići kući‘. Jer, iznad kafane bila je kuća, jedna soba na katu, i ja tu ostanem dva mjeseca. Muzičari su bili iz Šapca, pravi kafanski pjevači, i tu sam ja napunio kafanu k‘o šibicu. Meni je bilo bitno da stječem iskustvo, tako je to trajalo pet godina, a tek onda sam došao u Sarajevo sa širim repertoarom... Četiri godine sam pjevao u četiri kafane, bio sam popularan kao kafanski pjevač u Sarajevu kao što sam sada popularan kao pjevač na teritoriju bivše Jugoslavije. Kad sam snimio prvi singl, to je ‘planulo‘ u Sarajevu, ali ne i okolo. To je tako, od nečega se moralo početi - prisjetio se Halid, koji je rođen 20. studenog 1953. godine u zaseoku Vrapci kod Knežine, u općini Sokolac. Odrastao je na Romaniji, a za svoje djetinjstvo kaže da je bilo sretno, mirno i bezbrižno.
Ima veliki oslonac
Po zanimanju je tesar, a nakon srednje škole razmišljao je o upisu na građevinski fakultet, ali je to propalo zbog glazbe. Ljubav svog života, suprugu Sejdu, Halid je sreo u vrijeme kada je započeo glazbenu karijeru snimivši svoj prvi singl. U početku, Sejda je radila u tvornici čokolade, ali ubrzo je donijela odluku koja će oblikovati njihovu budućnost - napustila je svoj posao kako bi se u potpunosti posvetila obitelji. Halid uvijek s ponosom ističe da Sejda nije samo njegova supruga, već i oslonac, temelj obitelji, i da ih jedino smrt može razdvojiti. U braku su dobili sina Dinu, a premda im je velika želja bila imati još djece, to im se nije ispunilo.
- Operacija tumora je Sejdi uskratila mogućnost da ponovno postane majka, bili smo baš tužni zbog toga - rekao je jednom prilikom Halid, koji je 2014. godine postao djed blizanaca Lamije i Belmina-Kana. Rođenje unuka je nazvao najsretnijim trenutkom u životu, a nakon toga je prorijedio nastupe kako bi što više vremena proveo s obitelji.
- Unuci su mi promijenili život. Nisam vjerovao da se to može dogoditi. Igramo se, družimo, trudim se razmaziti ih do maksimuma - ispričao je ponosni djed, čija je unučica naslijedila njegov talent za glazbu.
- Da. Odavno sam joj ubacio klavir u kuću da počne učiti. Sluša, doduše, svjetsku muziku, ne sluša uopće ovo što ja pjevam niti zna uopće da sam ja... Ona zna da sam ja njezin djed i to je jedino važno - naglasio je lani Halid, koji je unatoč brojnim nagradama, popularnosti i hitovima, među kojima su "Prvi poljubac", "U meni jesen je", "Svirajte nešto narodno", bio i ostao "normalan" čovjek.
- Nikada sebe nisam doživljavao kao nekakvu zvijezdu. Zvijezdama je mjesto na nebu, tu dolje smo mi, samo ljudi. Ja sam jednostavan, takav sam tip. Kome ja treba danas da glumim neko ime ili zvijezdu? Svi ti ljudi koji me zaustavljaju, prilaze, svi su oni moja publika, svi oni plaćaju ulaz za moj nastup. Da nije tog naroda, ne bi ni mene bilo. Jednostavnost, normala, sve je to rođeno sa mnom. Ima pjevača koji se promjene, ponese ih val popularnosti, trenutnog uspjeha, pa zaborave tko su, što su i odakle dolaze. Ja nisam taj - kazao je svojedobno Halid, koji je tijekom svoje karijere snimio dvadesetak albuma, a prvi, koji se zove "Sijedi starac", objavio je 1981. godine. Tih godina često je surađivao sa skladateljem Nazifom Gljivom, a rezultat njihove suradnje su brojni hitovi, poput pjesama "I zanesen tom ljepotom", "Zlatne strune", "Beograđanka"... Diskografske kuće su u to vrijeme radile u tri smjene kako bi uspjele odštampati naručene tiraže njegovih nosača zvuka, piše Biografija.info.
Pjeva i u filmovima
Kasnije Halid započinje suradnju s kompozitorom Zoranom Kesićem koja je rezultirala hitom "U meni jesen je", s albuma "Robinja" koji je objavljen 1998. godine. Tim je albumom pokazao da je odlučio krenuti glazbenim pravcem koji je okarakteriziran kao etno-pop, koji nastavlja albumom "Prvi poljubac".
Halid potom pjeva i u filmovima: 2004. godine je u filmu redatelja Pjera Žalice "Kod amidže Idriza" otpjevao pjesmu "Malo je, malo dana" Saše Lošića, u filmu Ognjena Sviličića je korištena njegova pjesma "U meni jesen je", dok je u filmu "Karaula" izveo pjesmu "Put putuje moj jaran".
Halid ne staje: 2008. godine objavljuje album "Halid 08" s kojeg su se izdvojile pjesme "Miljacka", "Čardak", "Snježana" i definitivno pridobiva sve generacije publike.
Slijetanje s ceste
- Mene su u Hrvatskoj prije rata slušali samo oni koji su voljeli narodnu muziku, a poslije rata toj publici su se pridružili i oni koji su dotad slušali samo pop i rock. Ja muziku ne dijelim na žanrove, nego na dobru i lošu - kazao je Halid, koji je u ožujku 2009. godine doživio automobilsku nesreću u kojoj je bio teško ozlijeđen. Prilikom slijetanja s ceste zadobio je nekoliko ozljeda na licu i desnom oku, koje su pokušavali spasiti liječnici u Bosni i Hercegovini, Turskoj i Belgiji, ali bezuspješno.
Voli svoj život
- Nakon toga sam shvatio da život treba slaviti, i to svakog dana. Nikad ne znamo što nas čeka sutra. Ja sam sretan i zadovoljan čovjek, iako nisam više ni mlad, a ni zdrav. Plaćamo danak onome što smo radili i kako smo živjeli. Što se mene tiče, ja sam volio i volim život, i to mnogo - otkrio je Halid koji je, ističe, za dlaku izbjegao smrt.
Danas, kada se osvrne na svoju gotovo pola stoljeća dugu karijeru, jednu od najuspješnijih u našoj regiji, Halid Bešlić obećava:
- Kad se okrenem iza sebe, kao da je to sve jučer bilo. Brzo je prošlo, bilo je dobro, bilo je i teških dana, ali sve u svemu, prezadovoljan sam. Umorniji jesam, manje nastupam, ali pjevat ću dok god budem mogao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....