Gledao sam kod kuće u utorak navečer na televiziji epizodu 'Kviskoteke' emitiranu u povodu smrti mog dugogodišnjeg kolege i urednika Laze Goluže i imao sam podvojene osjećaje. Krivo mi je i žao bilo to što je prikazana zato što njega više nema, ali, s druge strane, drago mi je bilo vidjeti koliko smo stvarno dobar posao mi svi nekoć zajedno radili - priznaje Oliver Mlakar (85), kojeg je, ne krije, zaprepastila vijest o Golužinoj smrti.
- Presjeklo me kada su me u utorak ujutro novinari nazvali i rekli mi da više nema Laze. Znate, svi smo mi već u nekim godinama, svi imamo manjih ili većih problema sa zdravljem, ali baš me potreslo to da je on morao otići. Lazo je bio veliki erudit, veliki televizijski profesionalac koji nikad ništa nije prepuštao slučaju. Svaku sitnicu provjeravao bi najmanje dva puta, bio je savršen urednik, a savršenstvo je tražio i od suradnika - govori jedan od najvećih i najpopularnijih hrvatskih televizijskih voditelja, koji je u mladosti zapravo želio postati glumac.
Pedesetih godina prošlog stoljeća glumio je tadašnji student francuskog i talijanskog jezika u zagrebačkim amaterskim kazalištima, a onda se 1957. godine slučajno prijavio na audiciju za spikera Radio Zagreba, kako bi podebljao džeparac i - dobio posao. Šest godina kasnije počeo je raditi na Televiziji Zagreb, a od 1965. godine počinje voditi kvizove.
- Prvi kviz koji sam radio s Jasminom Nikić bio je 'Poziv na kviz', emitiran 1965. godine. Urednik je bio Miro Mahečić, emisiju je režirao Anton Marti, asistent režije bio je Egon Šoštarić, koji je kasnije postao redatelj 'Kviskoteke'. Tu negdje počinje i moje poznanstvo s Lazom Golužom - prisjeća se Oliver Mlakar, koji je tih godina vodio i emisije i kvizove 'Znaš, znam' (1969.), 'Malo ja, malo ti' (1970.), 'Jadranski susreti' (1971.), 'Male tajne velikih majstora kuhinje', 'Tri, dva, jedan - ali vrijedan' i 'Sve ili ništa' (1972.)...
A onda, 1980. godine, kreće legendarna 'Kviskoteka', autora Laze Goluže, najgledaniji zabavni program tog razdoblja koji se sastojao se od televizičnih igara i pitalica, što su ih osmišljavali i sastavljali sveučilišni profesori i novinari. Prvi voditelj 'Kviskoteke' bio je Ivan Hetrich, a Oliver Mlakar u ovu priču ulazi 1983. godine i ostaje do kraja. 'Kviskoteka' se emitirala punih petnaest godina, sve do 1995. godine. Na taj se kviz svake sezone prijavljivalo po nekoliko tisuća sudionika, koji su na skupnim testiranjima morali proći provjeru inteligencije, kao i nekoliko krugova eliminacije.
Natjecali se samo najbolji
- U emisiju su ulazili stvarno samo najbolji. Ne može se to usporediti s današnjim kvizovima u kojima je dovoljno znati koja rijeka teče ispod Savskog mosta da bi osvojio nagradu - ističe Oliver i nastavlja:
- 'Kviskoteka' nije bila nikakva licencna emisija, nego proizvod naše domaće pameti. Upravo u tome je i bio štos. 'Kviskoteka' je bila naša domaća pamet, odnosno Lazina pamet. Vrhunski domaći proizvod! Mislim da je prava šteta da naša javna televizija, naš HTV, i danas nema ovakav dobar, pravi kviz znanja. Ovo što danas gledamo više je show nego kviz, dosta toga tu ovisi o sreći. Kod Laze je bilo drugačije: sve je ovisilo o znanju, nikakva sreća (s iznimkom možda igre detekcije), tu nije mogla pomoći.
Da biste se u 'Kviskoteci' uopće pojavili, morali ste proći niz eliminacija i tek kada je ekipa emisije bila sigurna da ima prave natjecatelje koji mnogo toga znaju, krenulo bi snimanje. U toj emisiji je najvažnije bilo promovirati znanje, što se vidi i po nagradama koje nisu bile novčane. Nagrade su umjesto toga bile učenje jezika: španjolskog u Španjolskoj, njemačkog u Njemačkoj... I na taj način se znanje dodatno promoviralo jer su natjecatelji zahvaljujući znanju koje su imali dolazili do nekog novog znanja - naglašava Oliver Mlakar, kojem je bio pravi užitak raditi ovu emisiju.
Više ga se nisu sjetili
- O, da! Pravi gušt! 'Kviskoteka' je bila sigurno najdraži projekt koji sam radio. Kako drugačije, kada smo imali sjajnu televizijsku ekipu sastavljenu od vrhunskih profesionalaca, sjajne natjecatelje i urednika koji je sve što treba imati imao u malom prstu. A bili smo i popularni. Ulice naših gradova četvrtkom navečer bile su puste, svi su bili pred televizorom. Ukratko, mogu kazati da je doba kada sam radio 'Kviskoteku' moje najsretnije doba na Televiziji - govori Oliver Mlakar koji je 2000. godine, u 65. godini, otišao u mirovinu. Do 2002. godine na HTV-u je radio još 'Kolo sreće', a onda, kada je završila ta serija, završio je i on svoju karijeru na HTV-u. Je li želio prestati raditi?
- Nisam - kratko kaže.
Zbog čega ga onda HTV, kao što je to običaj u svijetu, nije nastavio angažirati kao voditelja?
- To je pitanje na koje ja nemam odgovor. Znam, naravno, što me i zašto me to pitate, pratim ja strane televizije, pogotovo talijanske. Tamo je, recimo, Mike Bongiorno gotovo do svoje smrti radio na televiziji. On je imao 85 godina kada je umro, a do samog kraja držali su ga kao kap vode na dlanu. Pippo Baudo, velika zvijezda talijanske televizije, moj je vršnjak i još uvijek radi. To su ljudi koje publika voli, koji donose gledanost, koji imaju iskustvo... Kod nas je tako kako jest. Ja sam, naravno, mogao još raditi na Televiziji. Ali nisam i nema smisla sada plakati radi toga - poput pravoga gospodina kaže Mlakar, a mi se u priči ponovo vraćamo na "Kviskoteku", odnosno Oliverov odnos s Lazom Golužom. Može li se reći da su njih dvojica bili prijatelji?
- Mi smo prvenstveno bili kolege. Jako dobri kolege, ali ne i prijatelji i mislim da je to bilo jako dobro. Jer prijatelji koji poslovno surađuju često si znaju i opraštati neke greške. Međutim, kad imate tu malu distancu koja razlikuje prijatelje od kolega i kad pritom iznimno poštujete jedno drugog, onda nastaju vrhunski proizvodi, sjajne emisije. Jer kao kolega svom kolegi lakše uočavate greške i lakše prigovorite kolegi nego prijatelju - objašnjava Oliver koji je s pokojnim Lazom Golužom, otkriva, bio na "ti".
- Drugačije bi bilo besmisleno, puno godina smo mi zajedno radili - sa sjetom domeće Mlakar koji pokojnog Golužu opisuje kao vrhunskog profesionalca i vrlo zahtjevnog urednika.
- Ne znam je li to kompliment, ali kod Laze je sve moralo biti savršeno. Nikad, baš nikad se nije krenulo ni u sezonu ni u emisiju dok nije bilo baš sve precizno pripremljeno, više puta ponavljano i ispravljano. Sve je moralo biti izbrušeno do savršenstva. Tek onda bi se krenulo sa snimanjem. Lazo je, smatram, bio jedan od najboljih urednika kojeg je naša Televizija imala. Pravi znalac s visokim kriterijima. Pravi autor, kakve je uvijek teško naći. Kod njega nikad nije bilo labavo - kaže Oliver Mlakar, koji je i nakon odlaska u mirovinu ostao u kontaktu s Lazom Golužom.
Opet zaljubljeni
- Znali smo se sretati na nekim događanjima. Tu i tamo smo se znali čuti telefonom. Već nekoliko mjeseci nismo se čuli i to mi je sada tako krivo... Jer, nismo se dugo čuli i onda sam čuo da je Lazo preminuo. Bila je to vijest koju nikako nisam želio čuti. Baš me pogodilo - priznaje Oliver kojeg pitamo kako podnosi "novo normalno".
- Moja Dunja i ja i dalje živimo u okolici Samobora, s našim psićima, patuljastim šnaucerima. Volim reći da smo mi i prije korone bili u samoizolaciji. Živimo na selu, malo se krećemo okolo. Uživamo - govori televizijska legenda.
Oliver je, prisjeća se, svoju Dunju upoznao 1963. godine u knjižnici Radija Zagreb, gdje je radila Dunjina prijateljica pa ju je ona često posjećivala. Oliver je pak u to vrijeme kao veliki ljubitelj sportskih emisija tamo dolazio gledati Olimpijadu. Dvije godine kasnije su se oženili i u sretnom braku ostali do danas, a on i danas pamti kako je ona izgledala kada ju je prvi put vidio:
- Na sebi je imala žuti pulover, sivu suknju zvonolika kroja, a na nogama cipele s niskim potpeticama i remenčićem s jednom kopčom - kaže kroz smijeh Oliver Mlakar koji je u utorak zajedno s Dunjom pogledao "Kviskoteku" emitiranu u povodu smrti svog kolege i urednika. Kako im se dopalo?
- Lijepo. Znate, moja supruga bila je u doba dok sam radio na Televiziji moj najveći kritičar. Poslije skoro svake emisije imala bi primjedbu i, priznajem, sve te njezine primjedbe uvijek su bile na mjestu.
No, poslije emisije prikazane u utorak rekla mi je da sam bio baš dobar, a onda je, smijući se, dodala da bi se nakon ovog mogla ponovo zaljubiti u mene - povjerava nam Oliver Mlakar.