U glumačkom poslu često ili radite previše, ili se pitate jesu li vas zaboravili, no najbolje uloge dolazile su mi uvijek u pravo vrijeme glumačke i osobne zrelosti, rekla je Bojana Gregorić Vejzović koja će u manje od mjesec i pol odraditi tri kazališne premijere. Jedna je već iza nje, ona u Ludens teatru gdje je 11. studenoga uspješno postavljen komad “Sjećanje vode”, a dvije ju očekuju. U matičnom kazalištu Gavella 15. prosinca slijedi premijera “Rikarda III.”, a samo tjedan dana poslije u Teatru Exit “Dvoje” Jima Cartwela. Bit će to prva Bojanina suradnja s Exitom.
- To “Dvoje” smo Dražen Čuček i ja, a tekst je izuzetno zanimljiv, pogotovo iz glumačke perspektive, igramo svaki po sedam likova. Dakle, “dovodimo” na scenu starca i staricu, ljubavnike, lica u različitim životnim situacijama, bit će tu i elemenata pantomime. Vjerujem da će publici biti zanimljivo jer će imati priliku poput voajera zaviriti u intimu likova i njihovih odnosa te životnih priča. Osim toga, predstava je bogata glumačkim transformacijama - govori Gregorić vidno uzbuđena zbog tog komada jer, kako objašnjava, Matko Raguž i Exit postali su prepoznatljivi upravo po projektima koji su za glumce najveći izazovi.
- Scenski minimalizam, kao obilježje Exita, više postavlja ljestvicu za svakog glumca. Tekst je pisan tako da ne dopusta tešku masku, niti za to ima vremena jer unutar samo minute glumac već ulazi kao drugi lik iz komada “Dvoje”. Minimalne naznake transformacije i kostima, recimo sijeda perika ili rubac na glavi, itekako “natjeraju” glumca na rad u unutarnjoj, karakternoj vjerodostojnosti transformacije - ističe glumica.
Bit će to prvi put da se odvažila na ovako intenzivan kazališni tempo, no u ulogama nalazi pregršt inspiracije.
- Ovo su prilike koje se ne propuštaju jer pružaju sjajnu lepezu likova koje mogu odigrati i vrijedilo je nespavanja i noćnog učenja teksta. Uistinu mi ponekad banalno pitanje “Kako vi glumci naučite sav taj tekst?” odzvoni i od srca se nasmijem jer zapravo ne znam odgovor. “Dvoje” je kazališni predložak koji krene u svijetlom tonu dobre zabave i humora, no na kraju isplivaju katarzične priče koje lupaju u pleksus. Jako se veselim premijeri i ne mogu dočekati da čujem reakciju publike.
Nadam se da će uživati jednako kao i mi dok smo stvarali predstavu u režiji Matka Raguža čija je metoda rada s glumcima sjajna. Krenuli smo od posture tijela za svako lice do istraživanja psihološkog profila. Bit će tu simpatičnih karikatura, ali i onih likova za koje se nadamo da će publiku dirnuti - govori Gregorić.
Raditi s Popovskim
U “Rikardu III.” dopala ju je uloga Margarete i dio je velikog ansambla koji predvode Ozren Grabarić, Slavica Knežević, Dijana Vidušin i Živko Anočić.
- Shakespeare je fascinantno suvremen, a Rikard III., gledajući ga kao metaforu, nevjerojatno referentan opis društvene svijesti koja nas okružuje, nažalost, grabež, laž, uspjeh po svaku, ali baš po svaku cijenu. Raditi s A. Popovskim ponovno, nakon uspješne predstave “San ljetne noći” koju smo odigrali 150 puta, bio je užitak jer ga njegovo ispitivanje glumačkih i scenskih krajnosti čini beskrajno zanimljivim redateljem - kaže.
Naravno, nameću se pitanja i o tempu života u ovom razdoblju.
U Sarajevu
- Ova četiri mjeseca rada na tri predstave nisu mi dala vremena da previše razmišljam o umoru. Baterije sam punila radeći divne uloge sa sjajnim ljudima, a zahvaljujući razumijevanju mojih ukućana, sve je bilo ostvarivo. Dobra međusobna organizacija, poslovno-obiteljske križaljke, spašavaju da sve klapa kako treba - objašnjava i dodaje da ipak s nestrpljenjem priželjkuje Božić kako bi se odmorila uz svoje najdraže.
Ipak, odmor neće dugo trajati jer je novi angažman u televizijskoj seriji već prihvatila i zbog njega će ići izvan granica Hrvatske.
- Nakon Božića svi zajedno idemo za Sarajevo, snimam nove epizode “Dobro došli u Orient Express”, serije koja je zaživjela u BiH od autora ekipe “Lud, zbunjen, normalan”. Prije godinu i pol snimili smo tri epizode i one su odlično prošle na tamošnjoj televiziji, a sada je produkcija odlučila krenuti u još 12 novih nastavaka. Riječ je o humorističnoj seriji Jasmina Durakovića u kojoj glumim Ornelu, vlasnicu hotela, i beskrajno se zabavljam u karakteru pomalo nadmene i ocvale šefice. Glumačka ekipa je sjajna, predvođena Emirom Hadžihafisbegovićem, Vanesom Glođo i Mirvadom Kurićem. Kako tada počinju zimski praznici, već smo se dogovorili da idemo obiteljski s djecom na prave ćevape (smijeh, op. a.). Raul se posebno veseli jer u Sarajevu ima prijatelje koji ljetuju, kao i mi, na Pelješcu, a to će biti i prvi put da će vidjeti Sarajevo - kaže Bojana Gregorić.
No, dok je veseli i putovanje, veseli se i Božiću jer će nakon intenzivnog razdoblja konačno odahnuti i više vremena kvalitetno provesti sa svojim školarcima. Iako su joj djeca, sedmogodišnja Zoe i 11-godišnji Raul, poprilično samostalna, nastoji ih potaknuti da više stvari rade sami, od ukrasa za bor do pojedinih kućanskih poslova.
- Sve u svoje vrijeme, ali mislim da smo mi kao generacija bili zbog obaveza naših roditelja prinuđeni snalaziti se puno ranije. Konzumerizam, koji je sveprisutan, jednako mi je odbojan pa priželjkujem da kao i prošle godine, kad završe premijere, Zoe i ja napravimo papirnate ukrase kojima okitimo cijeli stan. Što se tiče kućanskih poslova, pomalo svodim svoj “control freak” karakter sa skale 10 na, recimo, 8. Važno mi je da pokažu dobru volju pa onda ja preuzmem usisavač i dovršim spremanje. Najvažnije je da su u školi dobri, Zoe je kao prvašica vrlo savjesna, odradi sve obaveze, pa se onda ide igrati. Kod Raula je malo drukčije, njega se konstantno podsjeća na to da Božić još nije blizu - uz smijeh kaže Gregorić. Kako su im i mama i tata, ali i šira obitelj uključujući bake i djedove, afirmirani u umjetnosti, logično se nameće pitanje pokazuju li afinitet prema, primjerice, glumi jer je u obitelji Gregorić Vejzović ipak najviše glumaca.
O djeci
- Ne mogu reći da se time opterećujem, bavit će se onime što žele. Zabrane u odabiru zvanja nemaju smisla jer mogu stvoriti duboke traume djetetu, ali svakako da ih treba usmjeriti i ukazati na ono za što su talentirani. Iako već kroz umjetnički život Enesa i mene, svoje none Bože i djeda Fadila imaju uvid u to kako se živi od umjetničkih poslova i koliko se puno radi, samim time ne gaje nikakve fascinacije, nego ubiru itekako realnu sliku.
Nećemo ih sprečavati da zaplove u umjetničke vode, premda mislim da bi im bilo lakše naći posao ako završe stomatologiju ili Veterinarski fakultet. Odvela sam Zoe na ispit klasičnog baleta četvrtog razreda, htjela sam vidjeti zanima li je, a ona mi je, dok smo sjedile, odglumila zijevanje i davljenje. Moram priznati da mi je laknulo, uz sve dužno poštovanje i divljenje mojim bivšim kolegama. Trenira judo, obožava crtati pa smo rekli “izgleda da će stopama djede slikara Fadila Vejzovića” - odgovara Gregorić.
Što se tiče blagdana, obitelj ima već zacrtane planove kojih se drže svake godine.
Enesova mama
- Na Badnjak smo uvijek kod mog brata Tomislava, to je tradicionalno, a na Božić smo kod Enesovih. Iako volimo kuhati, a Enes je zbilja maher i kuhanje ga dobro zabavlja, nekako se ustalilo da svi tada kuhaju osim nas, a mi se ne bunimo. Osobno kolačima baš nisam vična, radim uglavnom voćnu tortu s beze korama, a sitne kolače uglavnom kupim. Jednom sam pokušala napraviti vanili kiflice koje su se pretvorile u mrvice, pa sam, ako ništa drugo, nahranila ptičice u našem vrtu. Enesova mama radi sjajne kolače, nema tu stvarno smisla raditi konkurenciju - dodaje kroz smijeh.
- Kiti se bor, doma smo, toplo je, jede se u obilnim količinama. Za kraj godine tu je uvijek sarma koja se jede dva dana jer treba doći k sebi od proslave pa klinci “njurgaju”, a ja demagoški objašnjavam kako je to jako zdravo i da baš svi imaju takav menu... Zasad to prolazi. Da, baš se veselim Božiću i Novoj godini - zaključila je uz smijeh na kraju glumica.