Ava Karabatić podijelila je na Instagramu dirljivu poruku povodom smrti svojeg oca Ivice, koji je preminuo uslijed srčanog udara. U dugoj i emotivnoj objavi prisjetila se zajedničkih trenutaka, progovorila o gubitku, ali i o teškoj financijskoj situaciji u kojoj se našla, zbog koje su ostali bez stana u Splitu i privremeno utočište pronašli kod prijatelja u Beogradu.
Zbog nemogućnosti da sama pokrije troškove transporta i sahrane u Splitu, Ava se obratila svojim pratiteljima za pomoć. Među onima koji su joj pružili podršku bio je i poznati poduzetnik Mate Rimac, koji joj je uplatio 200 eura – što je Karabatić nakratko i objavila na svom Instagram profilu.
Koliko ju je pogodila smrt oca, pokazala je i kroz emotivni tekst koji je priložila uz fotografiju iz djetinjstva, na kojoj pozira s ocem:
"Mislila sam da će mi danas biti lakše. Lagala sam samu sebe. Danas je deset puta gore. Srce mi je rastrgano, svaki udah me boli. Počinjem postajati svjesna svega — da te više nema, da te nikad više neću zagrliti, čuti kako izgovaraš moje ime ujutro ‘Aviceeee, kupio sam ti kroasan i kavu‘, tješit me da nisam debela, trpiti moje ludosti, spojit se s mojom ludom energijom i moje lude ideje dopuniavat da budu još luđe u pozitivnom smislu."
Ava je poslije dodala:
"Ne spavam. A kad napokon zaspim pod terapijom, budim se svakih sat vremena, mokra od suza i znoja i jedino što iz mene izlazi je krik koji para tišinu noći: ‘Tataaa!‘ Vrištim, zapomažem, kao dijete izgubljeno u tami, jer si bio moj oslonac, moj heroj, moj dom. I sada... kao da ništa više nema smisla. Kako dalje bez tebe? Kako dišem, kako živim, kad svaki dio mene još traži tebe? Jedino što me u ovom svemu tješi je diploma, s kojom ako budem imala sreće mogu započeti novi život, ispuniti svoj san da postanem dekanica ili pročelnica fakulteta, ali uz današnju strukturu zaposlenja teško, a ne da mi se ujutro prati usta sapunom za određenu funkciju."
Prisjetila se i zajedničkih trenutaka iz mladosti, kada su radili zajedno:
"Sjećam se u srednjoj dok su se svi zabavljali, ja sam pomagala ocu u trafici slagati razglednice i druge stvari s trafike, ne - poklon nisu bile štikle, nije bila haljina. Poklon je bila mini knjižnica koju smo imali u stanu. Htjela sam napuniti sve police knjigama."
Na kraju objave zahvalila je svima koji su joj uputili riječi podrške, te podijelila očevu posljednju želju – da ljudi na njegovom ispraćaju ne budu u crnini, već da dođu odjeveni u boje koje će odražavati njegov duh i karakter.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....