Nakon što je prošle godine korona matirala gotovo sve velike zabavne televizijske projekte, pa tako i onaj najgledaniji - “Supertalent” se vraća na male ekrane. U nedjelju 26. rujna na Novoj TV napokon će startati 8. sezona tog showa, a Martina Tomčić, Maja Šuput, Davor Bilman i Janko Popović Volarić vratit će se kao članovi žirija koji odlučuje koje će kandidate pustiti dalje, a koje ne. I dobro se zabavljati.
- Već četvrtu godinu zaredom prati nas priča da smo žiri u kojem je spojeno nespojivo. Da, u puno toga smo nespojivi, no nama je svake godine vrlo zabavno. Puno je tu neprikladnog humora, često se događa da se zbog smijeha ne može snimati. Bilman je uglavnom sa strane, tih, sa svojim upadicama koje onda sve pometu. Maja i Martina su strašno glasne, a ja sam tu negdje, ne znam točno ni kako bih opisao svoju poziciju. I stvarno se odlično slažemo i svako sa svakim pojedinačno ima dobar odnos.
Različiti likovi
A to je jako čudno jer smo međusobno različiti likovi, karakteri. Nekako smo tijekom vremena postali prijatelji, ne čujemo se puno, tu i tamo, jer svatko ima svoje obaveze u branši, a družimo samo na snimanju. Kad nas ponovno okupe, treba nam doslovno samo jedna minuta da se uključimo u komunikaciju, u to naše divljanje - odgovara Janko Popović Volarić. Pitamo ga tko predvodi u neprikladnom humoru, no na to pitanje ne želi odgovoriti. Dodaje samo da je Bilman taj koji je najpristojniji, a dalje od toga ne želi reći i riskirati “da dobije po tamburi”.
Budući da su audicijske emisije “Supertalenta” već snimljene, Popović Volarić zna kakvi nas natjecatelji očekuju.
- Kad smo snimali audicije, bilo je napeto, što ćemo i kako raditi s obzirom na situaciju. Prošle godine nismo snimali zbog korone, ali možda je ta pauza napravila dobro, jer se uspjelo skupiti više dobrih kandidata koje nije uvijek lako naći. Javili su nam se ljudi iz cijele regije, stranci, i mislim da ponovno imamo širi raspon talenata. Bit će to red smijeha, red dobrih stvari i red teških emocija - najavljuje glumac.
Oprezan žiri
Može li ga više išta iznenaditi nakon toliko sezona u “Supertalentu”?
- Ma naravno, iako sam mislio da to neće biti lako nakon nekog vremena. No, i dalje te neke stvari iznenade, oduševe, posebno ovi mlađi kandidati ili pak oni stariji koji si prije nisu uspjeli ispuniti želju, a zapravo su dobri i sada napokon imaju priliku pokazati se. Puno ih je iz straha odgađalo ili jednostavno nisu imali sreće i upornosti i sada su napokon dobili podij da se iskažu. I baš vidiš na nekim ljudima koliko im to znači, bez obzira prošli dalje ili ne - objašnjava Popović Volarić. Znaju ga pogoditi i teške životne priče koje čuje u “Supertalentu”, no tu već treba biti oprezan....
- Dogodilo nam se nekoliko puta da nam dođu kandidati s preuveličanim, nestvarnim životnim pričama. To je strašno, neshvatljivo. Svih četvero smo na to alergični i prilično smo striktno reagirali na takve slučajeve, ali ima i onih istinitih ljudskih priča koje te uistinu dirnu - kaže.
Kako je ekipa showa već snimila audicijske emisije “Supertalenta”, onaj dio showa uživo krenut će u studenome. A do tada, dok se ponovno svi ne okupe u studiju Jadran filma u zagrebačkoj Dubravi, glumac nastavlja sa svojim planom koji je zacrtao još u ožujku prošle godine.
- Igrom slučaja, sve se poklopilo s koronom. Završio sam snimanje 10. ožujka prošle godine i odlučio smanjiti količinu posla, neko vrijeme pauzirati, a onda je tri dana poslije počeo lockdown. U međuvremenu, nešto sam malo snimao u nas i u regiji. Naravno, i dalje obožavam svoj posao, ali baš zato što ga volim, ne radim koliko sam radio prije jer to je žrvanj u kojem sam bio 15 godina i u kojem se, htio ne htio, zasitiš - govori Popović Volarić. Trebalo mu je, kaže, neko vrijeme da se navikne da ne mora šest dana u tjednu od jutra do mraka biti u pogonu i da je slobodan. Bilo je naravno i dana kad nije znao što sa sobom, ali sve u svemu, zaključuje, lijepo si je posložio život i baš uživa.
Odmak u sportu
Lako je bilo u toj protekloj godini pratiti čemu se posvetio, jer je fotografije sa svojih odlazaka u prirodu i planinarenja znao objavljivati na Instagramu. A onda je još sjeo na bicikl te prošli mjesec “otpedalirao” rutu Zagreb - Split, a potom i Zagreb - Beograd.
- Zapravo, bicikl inače uopće ne vozim puno, ali još od 2013., kad sam s Neviom Marasovićem prvi put odvozio do Splita, nas dvojica govorimo da to moramo ponoviti. Ovo ljeto se poklopilo da smo obojica bili slobodni pa smo išli od Zagreba do Splita kroz Liku i Zagoru, što je prekrasno. I onda sam imao neku probu u Srbiji pa sam u istom mjesecu odvozio i Zagreb - Beograd biciklom. Sada hodam kao Jeremija i čekam da se malo oporavi to načeto tijelo. Ali iako nije lako, bilo mi je fenomenalno. Uđeš u zen u kojem ništa nije važno niti te se tiče, niti što se događa oko tebe, u svijetu, na društvenim mrežama, samo su ta priroda i brzina tvog bicikla bitni - kaže. Za rutu do Splita trebalo im je sedam dana, a do Beograda je vozio pet dana.
Nemiran duh
- Svaki dan više od 100 kilometra ipak je bilo malo previše, tako da mislim da ću pauzirati do sljedećeg proljeća. Nije to samo muskulfiber, počnu vas boljeti i zglobovi, star sam ja čovjek - smije se Popović Volarić. Naravno, obje te avanture nisu mogli proći bez raznih zgoda pa je dvojac u Perušiću upao i na djevojačku, a zbog ličke šljive vožnja im je sutradan, malo je reći, bila teška muka.
- Bilo je stvarno svakakvih situacija, ali nekako je to i jako samački. I ne samo da je fizički izazov, nego i psihički. Ovaj zadnji dio koji sam prošao sam do Beograda bilo mi je baš teško. Pitao sam se zašto to radim pa to nema nikakvog smisla, razloga. Zašto ne ostavim bicikl negdje i sjednem na autobus do Beograda, zašto si to radim? Ali onda uđeš u neko raspoloženje, to znaju ljudi koji se bave sportom puno više od mene, neku zonu, polumeditativno mučenje u kojem postaneš vrlo smiren, približiš se samom sebi. I na kraju, kad sam ušao u grad, taj peti dan osjećao sam se jako dobro - objašnjava glumac. Dogovarao se ove godine s kolegom Vedranom Mlikotom da će otići na Himalaju, ne doduše osvajati vrhove, no onda je zbog pandemije zatvoren Nepal. Lani je pak prvi put skočio s padobranom...
Je li se na ovaj zaokret, od odluke da uspori do adrenalinskih izazova, odlučio zbog previše posla ili je to posljedica životne dobi s obzirom na to da je prošle godine i službeno zagazio u četrdesete?
- Od svoje 18. konstantno sam radio i zapravo nisam drukčije ni znao živjeti. S druge strane, vjerojatno je stvar i godina da sam skužio da mi treba odmak, da nije samo posao, da postoje i druge stvari. Prošle godine navršio sam 40 i da, čini mi se da tada ljudi krenu malo drukčije promišljati. Zadovoljniji sam, smireniji, manje stvari me izbacuje iz takta. Jer ja sam baš iznutra nervčik, žderem se često pa onda puknem prejako. Gastritis? A ne, još nemam takvih problema i to me jako čudi nakon svih snimanja i puno burnog života. Osim toga, uvijek sam bio kritičan prema sebi i još sam, ali mislim da sada postajem malo blaži. Čini mi se da možda malo napredujem kao osoba - govori uz smijeh. Čak je prije nekoliko mjeseci “zguglao” mušku krizu i shvatio, dodaje, da cijeli život ima sve simptome krize srednjih godina.
Lutkarske predstave
- Ma šalim se, nije stvar u tome, nego u činjenici da nisam sve dosad imao vremena za sebe. Radim neke stvari koje sam uvijek htio, ali nisam ih si mogao priuštiti. Nadoknađujem propušteno i baš mi to paše. I ne znam što je sljedeće, jer ne planiram. Ima nekih ideja koje su mi prije bile nedostižne, ali ne želim biti ni nezahvalan i žaliti se previše, jer mislim da stvarno živim dobar život - objašnjava Popović Volarić. Inače već neko vrijeme je slobodan. Njegova veza s logopedinjom Petrom Švađumović završila je, a oni su kaže ostali u dobrim odnosima. On je sada opet u solo fazi i svjestan je, šali se, realne opasnosti da se zaljubi u samački život.
O novim projektima, jer dogovorio je jedan u Srbiji (na taj je sastanak otpedalirao), još ne smije govoriti. Što se tiče Hrvatske, postoje neke naznake za početak sljedeće godine, a tu su i predstave u njegovu matičnom Zagrebačkom kazalištu lutaka.
Odbija li projekte?
- Pomalo. Mislim da si u raznim fazama u svom životu to prije nisam mogao dopustiti, iako ne žalim zbog ničega što sam radio. No, neke stvari koje sam radio tada, više ne moram - zaključio je na kraju Janko Popović Volarić.