Kultni splitski bend "Mister No" u samo četiri mjeseca objavio je čak dva albuma. Prvi, "Taj", u izdanju Dallas Recordsa svjetlo dana ugledao je krajem siječnja da bi u svibnju stigla i "Poplava oseke" koju je frontman i pjevač benda Slaven Slišković Slija postavio na stranicu Bandcampa, američke online glazbene kompanije, piše Slobodna Dalmacija.
- Imao sam te pjesme, skupilo ih se i htio sam se riješiti toga. Teret je to nositi u sebi neobjavljeno. Tako širiš kugu - stvaraš, a ne djeluješ. Ja imam toliko pjesama da mi je sada samo objavljivanje preostalo - kaže nam Slija koji je oformio "Mister No" prije punih dvadeset godina, davne 1999., a pisati je počeo desetak godina ranije. Ljubav prema poeziji otkrio je kada je prvi put u jednoj knjižari u Beogradu ugledao prijevod zbirke poezije Jima Morrisona, frontmena The Doorsa. Bilo mu je tada petnaestak godina, a u Beograd je, prisjeća se, redovito odlazio na vaterpolske pripreme jer je tada igrao za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Iako je ispred sebe imao potpisan ugovor na prvu reprezentaciju, Slišković je krenuo drugim putem.
Poezija s koljena na koljeno
- Igrao sam vaterpolo i onda sam prestao. Smetalo mi je, nisam mogao čitati. Čitao bih Dostojevskog pa bih zaspao od umora - kaže nam Slija koji se tada odlučio potpuno posvetiti pjesništvu.
Slaven Slišković Slija
- Ja cijeli dan razmišljam o tekstovima, uvijek imaš neku ideju - jasno će Slišković koji je do sada napisao više od osamsto tekstova, a velik broj njih sam je i uglazbio iako je po tom pitanju samouk. Ne skriva ni da život pjesnika nije uvijek jednostavan, ali na pitanje bi li danas donio drukčije odluke poručuje nam:
- Bude mi malo žao, ali ne mogu se vratiti. Sada mi je drago jer imam pjesme, da sam ostao vaterpolist, ne bi ih imao. Imao bih možda kuću, stan i poslovni prostor, ali ja sam izabrao biti ono što ja jesam - kaže 45-godišnji Slišković.
Pjesama mu, zaista, ne nedostaje. Na prvom albumu našlo se njih trinaest dok je na "Poplavu oseke" uvrstio čak četrdeset sedam pjesama.
- Dvadeset je snimljeno u studiju, a dvadeset sedam ih je uz gitaru. Nazivom "Poplava oseke" htio sam reći da vlada poplava gluposti, poplava turskih serija, poplava svega onoga što ne valja. Uvijek su glavni oni koji ne valjaju, oni vode riječ - pojašnjava nam Slišković i dodaje kako su prvo nastale skladbe s "Poplave oseke", a zatim s prvijenca "Taj", ali ih je javnosti predstavio obrnutim redoslijedom.
Slaven Slišković Slija
- Kad smo prije dvadeset godina počinjali, krenuli smo s umjetničkim stvarima. To je teška umjetnost, poezija. Mi smo krenuli mladi, mislili da ćemo promijeniti svijet, a naišli smo na zid - prisjeća se Slija vremena kada su nastale pjesme s "Poplave oseke". Zato je prvo objavio album "Taj" na kojemu su se, kako kaže, našle nešto komercijalnije stvari poput "Soba njene rodice" na kojoj mu gostuje splitski reper Žuvi, "Običan dan" te "Ma hajde dođi Iva" koja je posvećena, kako i sam naziv sugerira, Ivi, djevojci koja je inspirirala najveći broj Sliškovićevih pjesama, njih čak petsto od čega ih je uglazbljeno tristo.
- Ivu sam upoznao 2000. godine i odlučio sam o njoj pisati pjesme iako smo bili zajedno pa razdvojeni i stalno tako, ali nakupilo se toga... 2005. godine smo prekinuli, a danas ne želi pričati sa mnom… - iskreno će Slija i dodaje kako su mu žene uvijek bile inspiracija, ali "pisati se može samo o dva posto žena", objašnjava.
Iako "Mister No" ne održava koncerte, Slaven Slišković može se pohvaliti da se ljubav prema njegovoj poeziji sada već prenosi s koljena na koljeno.
Virtualni bend
- Imamo fanove i izvan Splita, zapravo su većinom oni i naručivali album. To su male grupice ljudi jer ne radimo mi koncerte, mi smo virtualni bend, ali, evo, kako ja imam 45 godina tako sada od mog prijatelja sin, koji će napuniti 20, sluša moju glazbu. To su već dvije generacije jer je prošlo dvadeset godina - kaže nam Slišković koji iza sebe ima i objavljene četiri zbirke pjesama - "Šibe poznatih maćeha" (1997.), "Prodavaonica lakog streljiva i optičkih ciljnika" (2004.), "Tvoja nevinost je popularna u mojoj ulici" (2006.) i "Ženski petko" (2012.) te jednu dramu "Jelenova suza" (2005.).
Spremno je već i dvjesto pedeset novih stranica, odnosno 180 pjesama koje bi Slišković rado objedinio u zbirku pod nazivom "Pričao sam s pticama".
- Nisam još tu zbirku objavio jer nemam novca, ali gotova je - iskreno će Slišković i dodaje kako je i studijsko snimanje pjesama financirao na pomalo netipičan način - dobitcima na kladionicama.
- Igram već dvadeset godina pa znam neke cake. Sve je stvar pohlepe, ako nisi pohlepan dobit ćeš, ako si pohlepan i dodaš još jedan par, onda baš taj par padne. Pohlepa je najbitnija, ako si zadovoljan s malim, dobit ćeš - kaže nam Slišković i primjećuje kako bi situacija bila lakša kada bi se češće puštale njegove pjesme i spotovi.
- Ne vrte moje spotove, da vrte dobio bih i nešto od ZAMP-a, čiji sam član još od 1992. godine, ali mi smo totalno marginalizirani - naglašava Slija i dodaje kako su mu društvene mreže uvelike pomogle jer putem njih može sam promovirati svoju glazbu.
Za kraj ga pitamo kako izgleda njegov kreativni proces, odnosno kako nastaju stihovi uz koje sada već odrastaju i neke nove generacije.
- Ako imaš ideje u glavi, zapišeš ih na papir. Lakše je napisati pjesmu ako imaš neke smjernice. Ako ih nemaš i kažeš: "idem sada napisati pjesmu", ona bude lošija. Kad se piše, treba se odmah napisati cijela pjesma. Ja je nikad ne pišem u pet dana nego kada krenem, onda je i dovršim, onda je riječ o trenutku koji je zabilježen. Ja cijeli dan razmišljam o stihu, a "Mister No" je jedan od rijetkih bendova koji na Balkanu pjevaju poeziju - zaključuje Slišković.
Slaven Slišković Slija