StoryEditor
TARIKOVA ISPOVIJEST

‘Propustio sam dvije, tri prilike koje su mi otvarale vrata svjetske filmografije...‘

Da mora birati bi li bio natjecatelj ‘Potjere‘ ili ‘Milijunaša‘, Tarikov je konačni odgovor - ‘Milijunaš‘. Objasnio je i zašto

Nakon razgovora s Tarikom Filipovićem dobijete dojam da ste pričali s najmanje petero ljudi jer se čini nemogućim da samo jedna osoba može stajati iza tolikog broja projekata, što dovršenih, što onih u nastajanju.

Dva kazališna komada, monodrama, filmski scenarij, vođenje “Milijunaša”, kviz u nastajanju, ma teško je i nabrojati. Kako kaže, razdoblje od nekoliko mjeseci tijekom kojih je sve stalo zbog koronapandemije iskoristio je za pisanje, a inspiracije i koncentracije nije manjkalo, pa su tako nastali i svjetski stručnjak za seks i brak, hrvatski predsjednici okupljeni na večeri, bračni par iz Sarajeva i još pregršt toga.

- Nakon monodrame “Ćiro” prvo sam počeo raditi na drugoj monodrami. To je predstava koja će na red doći posljednja, nakon dvije koje joj prethode. Zove se “Doktor za one stvari”. To je fiktivna priča o fiktivnom doktoru koji je najcjenjeniji na svijetu seksolog, bračni savjetnik i koji zna sve o “onim stvarima” i ima svoju seansu koja je edukativna, informativna, provokativna i duhovita. A to je moj cilj s monodramom, da ljudi odu ushićeni, da se zapitaju o puno stvari, ali i da na apsolutno drugi način progovorim o temi koja je još uvijek u mnogim stvarima tabu. Sve grane seksualnosti i seksa su tabu, pa bih to predstavio na jedan potpuno drugačiji način. To radim u suradnji s dramaturginjom Ninom Skorup i u svojoj režiji, a u produkciji Marija Gigovića i naše tvrtke Fiji - otkriva Tarik.

Prva u nizu predstava koju će prikazati publici su “Predsjednici & ca”, koja ima premijeru 24. listopada u Kerempuhu.

- Jedno jutro sam se probudio i kao da sam sanjao tekst. Odmah sam išao staviti konture, skice, napisao cijelu priču ugrubo, kontaktirao jednog poznanika, jer volim raditi s nekim, kako sam prije radio s Reneom pa s Antonijom Gabelićem na “Ćiri”, volim imati filter, koautora i nekoga s kim ću se dopunjavati, tko se razumije u tematiku koju radim. Uglavnom, imali smo predložak teksta. Tu dolazi Boris Svrtan, čovjek koji mi je sa “Spikom na spiku 2” dao prvu kazališnu priliku koja me medijski lansirala. Mislim da otad nije bilo predstave slične tematike. Zvao sam Borisa jer sam igrao u njegovim odličnim predstavama poput “Metastaza” i oslonio sam se na njega kao prijatelja i čovjeka kojeg jako cijenim kao glumca i kao dramaturga. On je dao svoj veliki obol tekstu i apsolutno je ravnopravni autor u našem autorskom trojcu - priča se Tarik.

Pomirba

Predstava je, kaže, imala radni naslov “Pretposljednja večera”, koji će stajati ispod onog “Predsjednici & ca” jer je riječ o večeri.

- Likovi su svi ljudi koji su stajali na čelu Hrvatske od njezine samostalnosti, a i prije. Znači, kod gospođe Grabar-Kitarović, u njezin građanski stan, dolaze na večeru Josipović, Mesić, Tuđman i Tito. Pozvala ih je na lijepu večeru i druženje s ciljem da, unatoč njihovim međusobnim različitostima, oni uspiju sve ono što ostali nisu uspjeli od hrvatske samostalnosti, ovako divnu zemlju izvući i staviti na mjesto gdje zaslužuje. Naravno, predstava ne bi bila predstava da večer ne ode u drugom smjeru. Htio sam dobiti ton onoga u što su se kleli mnogi, u svehrvatsko pomirenje, što nije nemoguća priča, već vrlo lako ostvariva, bez obzira na to što netko ima drugačije životne poglede. Imam puno prijatelja koji su desničari, ultraljevičari, centristi, ali razlike između nas su nebitne za odnose, druženja i popiti pivo, odgledati film ili utakmicu. Naravno, žučno prokomentiramo neke stvari, ali to je život, a ne suživot, što je riječ koju još iz Bosne ne podnosim. Svima nam je život dan kao život, a ne suživot jer svi smo jednaki pred Bogom i zakonom. Barem bismo trebali biti. Moja ideja bila je da progovorim na komičan način o svima njima, njihovim međusobnim odnosima, isprepletenosti, a ima tu i nekih težih tema, malo zaiskri, recimo između Tita i Tuđmana. No, sve ostaje u pomirljivom tonu. Naravno, tu večer se ništa ne riješi, ali barem je bio dobar pokušaj jer predstavljamo ljude od krvi i mesa, no u nekom drugačijem svjetlu - napominje Tarik.

Svrtan opet Tito

Na premijeri bi se trebali naći i svi živući predsjednici Hrvatske, a Tarikova je želja da gledaju predstavu i sebe bez taštine i kažu: “O.K., to je vaša vizija mene”. Jer, kako kaže glumac, sve je to u svrhu satire, komedije i olabavljenja svih stvari kojima smo opterećeni godinama.

Što se podjele uloga tiče, Boris Svrtan, koji je i koautor, igra Tita, Tarik Tuđmana, Ana Begić i Ornela Vištica u alternaciji su Kolinda Grabar-Kitarović, Hrvoje Kečkeš igra Mesića, a u alternaciji za Josipovića su Ivan Jončić i Siniša Miletić.

- To je projekt od kojega puno očekujem, probe nam idu jako dobro. Jedino me malo boli što su, čim je Facebook objavio što se sprema u Kerempuhu, odmah krenuli dežurni hejteri, na moju adresu. Nažalost, daje se previše prostora ljudima koji bez ikakvih argumenata šire isključivo mržnju. Davno sam govorio o toj temi, javno i kod Stankovića, i mislim kako je krajnje vrijeme da se tome stane na kraj, da se na portalima i društvenim mrežama komentira imenom i prezimenom, a ne lažnim profilom, da se to čini argumentirano, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću. E, onda izvoli i komentiraj što god hoćeš. Tipična naša priča, ljudi niti ne pogledaju predstavu, ne znaju o čemu se radi u tekstu, a već su isukali noževe. Srećom, puno je više onih koji s nestrpljenjem iščekuju predstavu i koji već zovu za ulaznice i pitaju kad su reprize - naglašava glumac i autor, dodajući kako će upravo tom predstavom proslaviti svojih 25 godina u kazalištu Kerempuh.

image
Darko Tomas/Cropix

A dok je punom parom u “Predsjednicima”, istodobno radi na projektu s redateljicom Arijom Rizvić.

- Konačno smo Daria Lorenci Flatz i ja zajedno na sceni, što smo dugo željeli. Daria je jedna od glumica koju najviše cijenim i privatno je volim. Rođena je Sarajka, pa smo imali potrebu ispričati priču naše generacije, koju nismo mi doživjeli, ali mnogi naši jesu. Mi smo urbani, sarajevski likovi, bračni par kojima se ljubav dogodila u vrijeme Olimpijade, dobili su dijete, počeo je rat koji ih razbija na jedan način, a njihov egzodus na drugi. Priča je to o nekim krhotinama života i nekim lijepim vremenima kad su živjeli normalno, o snalaženju i nesnalaženju u doba u kojem živimo. Predstava se zove po jednoj sevdalinki “Da sam ptica” jer tisuću puta pomisliš da mi je odletjeti i preletjeti sve nedaće i nevolje, sve zlo koje gledaš. Nadam se da će s Darijom to biti jedna potpuno drugačija predstava, naravno emotivna, exitovski virtuozna i precizna te, naravno, duhovita. Jer, kad su Bosanci u pitanju, i najgore stvari se gledaju kroz neku prizmu zafrkancije i šaljivosti jer to je u Bosni način života - objašnjava Tarik. Dramaturginja predstave je Nikolina Bogdanović, a radi se u nezavisnoj produkciji.

Nakon toga bi, što se tiče kazališta, do kraja godine trebao izaći njegov “Doktor za one stvari” koji je prepustio u ruke njemu najboljeg producenta Tomislava Kašljevića.

Stari termin kviza

- Filmski scenarij stavio sam trenutačno malo po strani jer imam obaveza i na HRT-u. “Milijunaš” ide opet, igrat ćemo stare predstave. Ovako puno zvuči, ali sve se stigne i na svemu se radi svim srcem i s maksimalnom koncentracijom. Vjerujem da ćemo, kad se ponovno otvore vrata kazališta, jer sad smo na epidemiološkoj trećini kapaciteta, puniti dvorane svim tim predstavama i ljude razveseliti u ovim ne baš divnim vremenima - nada se Tarik.

U Filipovićevu slučaju kviz je nezaobilazna tema, a upravo je njegov jedinstven način vođenja iznjedrio izvedenicu “tarikologija”.

- “Milijunaš” ide u novu sezonu, jednom tjedno, u starom hrvatskom kvizaškom terminu četvrtkom. Uživam maksimalno otkad sam se vratio u “Milijunaš”. “Potjera” je predivan kviz i teško mi ga je bilo napustiti, ali drago mi je što se moj prijatelj Joško Lokas jako dobro snašao, a ja sam i dalje gledatelj “Potjere”. Hrvatska i kvizovi se vole javno već godinama, a na meni je samo da držim kvalitetu i velikom broju ljudi koji uživa u kvizovima ponudim visoku razinu profesionalnosti i malo zabave, što, barem prema riječima publike, krasi taj moj televizijski nastup. Da sam osjetio da sam izgubio žar i volju, vjerujte da ne bih bio na televiziji, i to je jedini motiv koji me drži. To je neka paralelna karijera koja se dogodila slučajno, ali dok god uživam na ovaj način i imam leptiriće u trbuhu prije svake predstave, pa tako i prije snimanja “Milijunaša”, bit ću tu - siguran je Tarik.

Usput napominje kako s prijateljem Lokasom radi na jednom kvizaškom projektu za koji se nada da će biti veliki bum i ostaviti trag ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji.

Da mora birati bi li bio natjecatelj “Potjere” ili “Milijunaša”, Tarikov je konačni odgovor - “Milijunaš”.

- U “Milijunašu” sam crtaš svoj put, a opet, timski sam igrač, pa mislim da bi se bilo lijepo i u “Potjeri” osloniti na ekipu. Ali, “Milijunaš” mi je izazovniji jer je iznos veći i sam si svoj majstor. Ako se pogodi set pitanja, možeš jako daleko dogurati - kaže.
 

image
Darko Tomas/Cropix

Proteklih mjeseci, uz naporan rad, ipak se stigao s obitelji odmoriti u vikendici u Istri.

- U novonormalnim okolnostima nije to bilo ljeto kao prijašnja. Uglavnom smo bili na neki način izolirani, osim kupnje i tu i tamo nekog distanciranog izlaska u restoran. Bili smo s klincima, odmarali se, radili, uživali, ali koliko god hoćeš izbjegavati informacije kojima smo bombardirani u ovoj situaciji s pandemijom, čovjek strepi za sebe i svoje najbliže. Ne događaju se lijepe stvari ni u društvu, ni u svijetu. Stalno tražiš kad će brod ući u neku mirniju luku, da prestane valjati, da možeš normalno jesti, pričati, izaći. Najviše mi u svemu ovom nedostaju zagrljaji. Rukovanje čak i ne, ponekad mi je i drago što ga nema toliko. Ali, da se ne možeš zaletjeti prema dragim ljudima, zagrliti se, to užasno boli. Toliko mi to nedostaje, no uvjeren sam da ćemo prodisati početkom sljedeće godine na pravi način i da će krenuti na svim područjima, od sporta i glazbe do ekonomije, i da ćemo opet živjeti lijepe živote koji su tako kratki i šteta je što ih provodimo sputani ili otrovani na bilo koji način - priželjkuje.

Tijekom karijere okušao se i kao glumac, redatelj, scenarist i voditelj na nebrojeno puno projekata, no ono što priželjkuje u budućnosti je mali kazališni festival u Funtani pokraj Poreča.

- Na tome trenutačno radim s prijateljem Tomislavom Kašljevićem, Fedorom Džamonjom i Draganom Đevenicom. U parku skulptura Dušana Džamonje, u tom predivnom prostoru, želimo oživiti kulturnu scenu tijekom ljeta, i to je projekt koji bismo željeli pokloniti Istri i u tu predivnu regiju dovesti neke divne stvari. A volio bih snimiti i onaj spomenuti film, to već dugo želim, a uvjeren sam i da hoću. Uvijek sebi postavljam ciljeve, ali najviše želim zdravlje svojim najbližima, sebi i svima. Znam se snaći u raznim situacijama, ali bez zdravlja smo ništa, a sve ostalo može biti i ne mora - tvrdi Tarik.

Mnogo iza sebe

Vrteći unatrag svoju iznimnu karijeru, prisjetio se trenutaka zbog kojih će cijeli život biti ponosan.

- Kad razmišljam o svojoj karijeri, mogla je krenuti u raznim smjerovima. Propustio sam dvije, tri prilike koje su mi otvarale vrata svjetske filmografije. Nešto zbog sebe, nešto ne svojom krivnjom, ali tako je trebalo biti. Trudim se biti uvijek sretan, što god da je. S 48 godina iza sebe imam toliko toga da stvarno mogu biti ponosan. Radio sam s divnim glumcima, redateljima i, što je najljepše, s kim god sam surađivao, želio je raditi sa mnom ponovno, a to je najveće priznanje. Prošao sam brojna razočaranja, nisam dobivao nagrade kad sam trebao i dobivao sam kad ih nisam očekivao. No, kad te cijene ljudi koje i sam cijeniš, kao što su veliki kolege, veliki glumci, to su najveće nagrade, uz pljesak i poštovanje publike. Izdvojit ću kad me veliki Boris Dvornik nazvao i hvalio mi ulogu u jednom filmu tri sata. Ja se spremio za van, on počeo pričati, ja se skinuo, otvorio pivo i uživao. Isto je bilo i kad je “tata kvizova” u Hrvata, Lazo Goluža, rekao toliko lijepe riječi za moj rad na televiziji, to je jedini članak koji sam izrezao u ne znam koliko godina i koji ću sačuvati jer toliko me hvalio kao da sam dobio televizijsku nagradu za životno djelo. To su stvari koje ti daju za pravo da si bio na pravom putu, da radiš i dalje prave stvari. A najljepše od svega jest što nema niti jedne sitnice u životu koje se sramim - zaključuje Tarik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. rujan 2020 15:02