U nizu obljetnica koje upravo proslavljamo, jedna nam je gotovo promakla. Sredinom prosinca, točno prije četiri desetljeća, napokon se pojavio hrvatski film sa scenom u kojoj je nedvojbeno da se odigrao seksualni odnos. Davne 1969. godine, 16. prosinca, dozvolu za prikazivanje dobio je film Krste Papića "Lisice", i odmah se našao u distribuciji, gdje je prošao dosta skromno. Nije imao posebno atraktivan plakat ni fotografije u izlozima kina, bilo je očito da je u pitanju nekakva politizirana drama crno-bijele fakture fotografije (u to doba svi su već nastojali snimati u boji), a i pripadao je publici neatraktivnoj struji "crnog vala", koju su kritičari hvalili, pljuštale su i nagrade po domaćim i međunarodnim festivalima, ali osobite zarade od nje nije bilo.
Ipak, Zagrepčani koji su se odlučili pogledati film u tadašnjem kinu Balkan u Varšavskoj ulici (današnjoj Europi) zasigurno nisu požalili. Ne samo stoga što je u pitanju bilo izvrsno ostvarenje (Papićev drugi cjelovečernji film za nekoliko je "kopalja" nadvisio slabo ocijenjeni prvijenac "Iluzija"), nego i zato što je sadržavao prizore dotad neviđene u hrvatskoj kinematografiji. Radnja se odigravala 1948., u vrličkom kamenjaru, gdje se upravo spremala svadba nešto starijeg mještana (Fabijan Šovagović) i lijepe seoske cure (Jagoda Kaloper). Signal da gledamo malo drukčiji hrvatski film uslijedio je u sceni u kojoj se nevjesta i njezine prijateljice zadirkuju i maze, kako bi olakšale napetost prije svadbe. Pred kamerama se razgolitila poneka dojka, zadignule su se suknje i otkrile što se krije iznad koljena, ukratko, prizori krcati nesvakodnevnom erotikom. Malo dalje u kinu Lika već su igrale danske erotske komedije i njemački seksualno obrazovni filmovi koji su pokazivali puno više, no "roba" iz "domaće radinosti" uvijek je bila na posebnoj cijeni.
A onda je uslijedio šok. Na svadbi se pojavio politički moćnik iz tog kraja (Adem Ćejvan) i u jednom je trenutku iskoristio priliku: dok je bio na samu s nevjestom, zaskočio ju je. Ona se otimala, ali uzalud. Legao je na nju, bio je veći i jači. Ništa se zapravo nije vidjelo, nitko od njih nije bio gol, ali je seksa nedvojbeno bilo, jer je scena napravljena tako da se poštuje princip realnog vremena. Tako nešto dosad se u nas nitko nije usudio napraviti.
Nameću se dva pitanja. Prvo, zašto smo morali čekati do 1969. da se u hrvatskom filmu nešto tako pokaže. Pa dvije i pol godine ranije, u filmu Dušana Makavejeva "Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT", Eva Ras i Slobodan Aligrudić nesputano su hodali goli, a Zagrepčani su znali cijeniti taj koktel seksa, komedije i politike, jer se pred kinom Balkan danima tražila ulaznica više.
Hrvatski je film, na žalost, uvijek bio poseban slučaj. Kada je Šime Šimatović 1961. ekranizirao "Pustolova pred vratima" Milana Begovića, junakinja je (glumi je mlada Ana Karić) postala od nimfomanke eterična, traumatizirana heroina. Ljubavnu igru u krevetu u filmu "Svanuća" Nikole Tanhofera izveli su glumci koji tada nisu živjeli u ovoj sredini, Miha Baloh i pjevačica Senka Veletanlić (a i scena je bila dosta čedna), dok u "Rondu" Zvonimira Berkovića, jednom od nastupnih ostvarenja hrvatskog filmskog modernizma, pokaže se štošta, ali ne i preljub između Milene Dravić i Steve Žigona.
Znakovito, malo prve slobodnije scene u hrvatskoj kinematografiji snimile su beogradske glumice Olivera Vučo ("Ponedjeljak ili utorak") i Vera Čukić ("Imam dvije mame i dva tate"), jer bi njihovim zagrebačkim kolegicama to možda bilo neprilično. Prvu i jedinu scenu seksa veliki hrvatski redatelj Branko Bauer napravio je u filmu "Doći i ostati", koji se bavi sudbinama srpskih sezonskih radnika u Beogradu, a u njoj glume Kole Angelovski i Mirjana Talevska. Hrvatski je film bio podozriv i ćudoredan glede scena seksa, jer je bio kontroliran: projekte su odobravali filmski fondovi ili vijeća produkcijskih poduzeća, kojima bi prizori seksa predstavljali znak za uzbunu. Spoj građanske sredine i socijalističkog morala rezultirao je krajnjom sterilnošću kinematografije. Makavejev je, recimo, "Ljubavni slučaj" dobio na osnovu dobrog odjeka prvijenca "Čovek nije tica": u Avala filmu su dobili na uvid samo kraći sinopsis, a scenarij mu ionako nitko ne bi čitao, jer su u to doba svi bili zauzeti produkcijom "Skupljača perja". Tako nešto u hrvatskom bi filmu bilo nezamislivo.
Drugo, kad je već prva prava scena napravljena u "Lisicama", zašto silovanje? Zašto ne ljubavna scena? To je već slučaj za psihoanalitičara hrvatske kinematografije! Pedesetih godina, junakinje su neprestano bile izložene pogledima pohotnika, koje nisu željele za partnere: Ljuba Tadić tako je nasrtao na Tamaru Miletić u filmu Kreše Golika "Djevojka i hrast" te na Miru Nikolić u "Nije bilo uzalud" Nikole Tanhofera. Fini dečki su bili neučinkoviti (Andrej Kurent u prvom, a Boris Buzančić u drugom filmu), pa su grubijani koristili priliku. Također, prva malo slobodnija scena u hrvatskom filmu, ona između Ljubice Jović i Milana Puzića u "Pukotini raja" Vladimira Pogačića, također predstavlja silovanje, i to između supružnika. Možda su filmaši htjeli poručiti nešto o društvu što nitko nije htio slušati!
Papić je snimio "Lisice" u liberalnoj atmosferi Hrvatskog proljeća, kada je taj žestoki paket seksa, nasilja i politike jedino i mogao dobiti državnu potporu. Kruti sistem je, međutim, već bio nagrizen. Fadil Hadžić je upravo snimio dva filma koja su imala velik uspjeh u kinima, "Tri sata za ljubav" i "Divlji anđeli", a posebno je zanimljiv drugi, u kojem Igor Galo i Neda Arnerić, goli do pasa, imaju neku vrstu pettinga u Uvali Scott. Galo je postao pravi muški seks simbol na prijelazu šezdesetih u sedamdesete, a status je zacementirao nastupom u kontroverznoj "Maškaradi" Boštjana Hladnika, slovensko-hrvatskoj koprodukciji, u kojoj se u prizorima orgija razgolićavalo na desetke naočitih statista. Iz tog jugoslavenskog odgovora na zapadnjačke filmove o otuđenom društvu i seksu izbačena je samo jedna scena, ona u kojoj sin junakinje kriomice onanira na Igora Gala: iako se homoseksualne motive tih godina moglo naći u nizu srpskih filmova, ovako nešto izravno zgranulo je cenzuru.
Promjena pravila zatekla je i rafiniranog Zvonimira Berkovića, pa se tih godina odlučio na jedinu eksplicitnu scenu seksa u svojem opusu. U "Putovanju na mjesto nesreće" Rade Šerbedžija zaskoči neodlučnu Anu Karić negdje na savskom nasipu, pa u sceni snimljenoj noću ona čak pokaže i grudi. Ipak, primjereno redateljevom habitusu, puno se erotičnijom doima scena iz "Kontese Dore", u kojoj Šerbedžija koketira s Almom Pricom, nego izravni prizori seksa u "Putovanju". A i Ante Babaja je svukao Svena Lastu i Milku Podrug Kokotović u filmu "Mirisi, zlato i tamjan", što četiri godine ranije nije ni pokušao s protagonistima svoje "Breze", Batom Živojinovićem i Mancom Košir.
Partijska intervencija u Karađorđevu krajem 1971. godine upozorila je ionako ne suviše buntovne hrvatske filmaše da se političkih tema na filmu treba kloniti (Papić je ipak dvije godine kasnije uspio snimiti kontroverznu "Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja"), ali se zato nitko više nije bunio na prizore seksa. Tomislav Radić, ohrabren sjajnim odjekom svog "no budget" prvijenca "Živa istina", svukao je skoro sve protagoniste "Timona" (1973.): scena u hotelskoj sobi s kazališnim prvacima Borisom Buzančićem i Sašom Violić i za današnje je standarde nevjerojatno opušten, realistično dočaran prikaz izvanbračnog seksa. Lordan Zafranović je pak u "Mukama po Mati" (1975.) preferirao ekshibicionizam, pa glavni glumac, Slovenac Boris Cavazza, zavodi svoju deset godina stariju partnericu Herminu Pipinić – na klaviru!
Prijelomno ostvarenje bila je Zafranovićeva "Okupacija u 26 slika" iz 1978., koja je demonstrirala da se u okviru politički zacrtanih okvira krije nevjerojatna sloboda u prikazivanju seksa i nasilja, a koja pak – na primjeren način upakirana – može publici biti iznimno privlačna. Film mu je bio velik hit, a primjer mu je slijedio Rajko Grlić s (nešto provokativnijom) politiziranom melodramom "Samo jednom se ljubi" (1981.). Hrvatska je kinematografija ušla u osamdesete kao zrela, povremeno vrlo kreativna filmska radionica, u kojoj se podrazumijeva da gledatelje ponajprije treba privući u kina te da prizori seksa u tome mogu itekako pomoći.
Naposljetku, tko je bila najveća seks-bomba (kako su nekad nazivali izazovne glumice) ex-yu kinematografije? Svakako Beba Lončar, ona je debitirala u sporednoj ulozi u "Devetom krugu" (1960), tada se još potpisivala kao Desanka, no već u drugom filmu "Ljubav i moda", snimljenom iste godine, potpisala se kao "Beba". Nije se u njemu razgolitila, ali je bila erotična, pogotovo u kasnijem filmu "Lito vilovito" Obrada Gluščevića (1964) s mladim Mikijem Mićovićem kao partnerom, a u britansko-jugoslavenskoj povijesnoj koprodukciji "Dugi brodovi" bila je oskudno odjevena kao i Rosanna Sciaffino. Najzapaženiji jugoslavenski film koji je snimila u prvoj polovici šezdesetih bila je ljubavna drama "Dvoje" (1961), igrala je s naočitim Slovencem Mihom Balohom, ali u njemu je poljubac bio vrhunac erotike. Zatim se preselila u Italiju i tamo napravila solidnu karijeru zahvaljujući seksi komedijama.