"Zelo dobra žurka. Uvijek smo se osjećali dobro kad smo došli ovdje", zaključio je usred koncerta Parnog valjka u Ljubljani Husein Hasanefendić Hus. Bio je to treći po redu Valjkov koncert bez Akija Rahimovskog, i prvi koji je zagrebački bend održao u regiji, van granica Hrvatske, predstavljajući novog pjevača - Igora Drvenkara. Kako je Hus najavio, toga se i drži - grupa je ponovno počela nastupati po klubovima, a velike dvoranske koncerte koji su im desetljećima bili standard, ostavili po strani. Sinoć je tako bio na redu ljubljanski klub Cvetličarna, koji se napunio sat vremena prije no što je Valjak zakoračio na binu.
Ispred kluba - automobili svih slovenskih registracija, od, naravno, onih ljubljanskih, do Kranja, Murske Sobote, Novog Mesta, pa čak i onih mariborskih, premda Valjak danas tamo ima koncert. Jednako tako u Cvetličarni je bila publika svih generacija - od onih jedva punoljetnih, do 70-godišnjaka. I već od prve kojom je Valjak otvorio koncert - pjesme "Ljubav", publika je uz ovacije pjevala s bendom.
- Aki je uvijek tu s nama. Nastavljamo dalje, imamo vas, i vi ste uz nas. Glas smo pronašli u Igoru, u ovom, novom poglavlju - obratio se Hus publici, ne zaboravljajući odati počast čovjeku koji je obilježio postojanje benda.
Uslijedile su "Suzama se vatre ne gase", "Ljubavna", "Zagreb", "Stranica dnevnika", "Uhvati ritam", "Molitva"... i tako dobra dva sata, uz izlazak na bis s "U prolazu" i "Sve još miriše na nju". Drvenkar je djelovao suvereno, bez treme, svoj, zasvirao je i akustičnu gitaru te usnu harmoniku. U jednom trenutku Hus ga je onako, baš očinski, evidentno zadovoljan nastupom, uz osmijeh, potapšao po glavi, jer mladi pjevač ipak je, preuzevši ulogu pjevača Parnog valjka, preuzeo i veliki teret. No ako je suditi prema sinoćnjem nastupu, publika ga je odlično prihvatila. Bend je zadržao prepoznatljivost, ali nije se išlo na kopiranje Akija, jer to bi, uostalom, bila nemoguća misija.
- To smo i tražili. Kada smo donijeli odluku da nastavimo nakon Akijeve smrti, što je nama bilo vrlo teška i bolna odluka, a biti bez njega još uvijek je čudno, željeli smo da nije ista priča, a da ima i emociju i energiju koju smo očekivali i priželjkivali. I počeli smo raditi, i vjerujem da zapravo tek sada krećemo prema gore. Mislim da je ovo tek početak... - govori nam Hus u backstageu nakon koncerta. Od zadovoljstva odrađenim gotovo je euforičan, kao i ostali članovi benda, koji međusobno nazdravljaju. Pridružila im se i Barbara Vesel, Akijeva udovica, koja je došla podržati Valjak. Koliko čujemo, s njom su često u kontaktu.
- Naravno da se navikavamo na Igora, već smo gomilu proba odradili, ali prvi koncert (Zadar nap.a.) bio mi je totalno izvan pameti. Prvi put pred publikom, a nema Akija. Sada je to treći put, a još uvijek je to na neki način čudno, ali život ide dalje, nemamo izbora - kaže Hus, hvaleći Drvenkarovu ugodnu osobnost, ali i talent te predanost radu.
- Igor je dosta pjesama znao otprije, ali zaista je lavovski posao odradio. Nakon proba odlazio bi još s Brkom u studio, i na matrice pjevao pjesme. Nevjerojatnu volju i želju je pokazao, entuzijazam, a mi smo bend, da se ne ispadne da se hvalimo, koji je naviknuo puno raditi. Imamo puno proba, stalo nam je do toga da to što radimo, radimo maksimalno dobro, i da smo ležerni dovoljno da se opustimo i uživamo. Mislim da ste danas vidjeli da se većinu koncerta dobro zabavljamo. I to je poanta. Ako nama nije dobro, zašto očekivati da će ljudima biti dobro? - više onako retorički pita Hus. Krenuli su iznova, od klubova, koje autor Valjkovih hitova naziva osnovnom školom, temeljem, krvotokom rock‘n‘rolla.
- Oči u oči si s publikom, ne možeš se sakriti iza nekih LED ekrana, lasera, velike produkcije i gomile ljudi, koja donose takvu energiju da je sve super. Klub treba znati odraditi, to je škola, i bilo je logično da krenemo od tuda - nastavlja Hus. Danas ih očekuje Maribor, pa Pula, ljeto s dosta svirki, a između rad na novim pjesmama. Kad će Zagreb stići na red, još nisu odlučili, osim da i to bude neki klupski prostor.
Što se tiče Drvenkara, on se, kaže, još uvijek navikava da je član Parnog valjka. Sve mu još nestvarno izgleda.
- Velik je stres još prisutan, velika je to odgovornost. Ali Valjak mi je posljednjih nekoliko mjeseci postao svakodnevica, družimo se svaki dan, radimo na starim pjesmama, kao i na onim novim... - govori Drvenkar. Na komentar da djeluje uvjerljivo kao da godinama pjeva, uzvraća, uz zahvalu, kako prije svega zaista voli glazbu, ima nekog određenog iskustva otprije, ali da su rezultat svega - svakodnevne probe.
- Više ne volim ni reći otkad smo počeli surađivati, već otkad smo se počeli družiti kao ekipa. Imamo svaki dan probe, od ponedjeljka do petka, i mora to nečim uroditi - uzvraća Drvenkar. No već nakon prva dva koncerta morao se naviknuti i na - obožavateljice.
Koliko smo čuli, vlada veliki interes nježnijeg spola za Drvenkara, no on gotovo sramežljivo uzvraća kako mu je to jako drago. Ima podršku i obitelji i prijatelja. U Ljubljanu su mu tako nenajavljeno stigli prijatelji glazbenici iz Zagreba, a na koncert u Rijeci stigle su sestra, sestrična i mama, koja je "potegnula" na taj nastup iz Podravine.