On je svjetski glumac, glazbenik, redatelj i pjesnik, a njegovo ime znaju sve generacije - Rade Šerbedžija (77) nakon koncerta u Beču, zaustavio se u Zagrebu i s nama razgovarao o svojoj svestranosti, iskustvima iz Hollywooda i privatnom životu. Nakon bečkog koncerta „Evo pjesma", isti će održati i 17. listopada u Zagrebu, a nakon toga nastavlja turneju u Ljubljani.
Publiku u Zagrebu očekuje spoj više umjetnosti i zanimljivi gosti.
„Ovog ću puta u Zagrebu napraviti poetski koncert. Želja mi je da umjesto konferanse, koju ću svesti na minimum, govorim što više poezije. I to onu zagrebačkih pjesnika, bit će i mojih nekih. Ali želim govoriti neke zagrebačke pjesnike. Božanstvenog Nikicu Petraka, Danijela Dragojevića, Vidrića, Zvonimira Goloba”, otkriva nam Šerbedžija koji, kad govori o svim svojim profesionalnim ulogama, ističe da je „najviše glumac” i to je njegova „najjača energija.”
A ovaj legendarni glumac zadnjih godina u kazalištu glumi samo u predstavama svoje supruge Lenke, koja je umjetnička direktorica i redateljica u njihovom kazalištu Ulysses na Brijunima, a koje su osnovali s pokojnim Borislavom Vujčićem. Šerbedžija igra „Kralja Leara“ nekoliko puta tijekom ljeta, a nešto više „Tko se boji Virgine Woolf“ jer s tom predstavom gostuju po drugim kazalištima.
„Režirao sam i predstavu u kojoj su igrali Pero Kvrgić, Ivica Vidović, Zijad Sokolović i ja - „Play Beckett“, lijepa predstava. U zadnje vrijeme kazalištem se bavim malo. Više se bavim filmom, od 93. godine sam počeo raditi u stranim filmovima i moja najveća aktivnost je film.“
S vremenom je imao i sve više koncerata, a to je njegov nadomjestak za susret s publikom u kazalištu u tim njegovim gradovima u kojima je nekada punim plućima punio kazališne dvorane.
Sanjao o nogometnoj karijeri
Iako je danas u umjetničkim vodama, kao dijete sanjao je da će biti profesionalni nogometaš, a brojne legende hrvatskog nogometa mogu potvrditi i da je bio dobar u tome.
„Oduvijek sam mislio da ću biti profesionalni nogometaš. Uspio sam se poluprofesionalno baviti nogometom. Dobro sam igrao nogomet, što mogu mnogi svjedoci prvoligaški igrači potvrditi, počevši od Pere Močiboba, do Slavena Zambate s kojim sam igrao, i svim onim Dinamovcima - Ražićem, Bradvićem, Vilsonom Džonijem…“, kaže nam i dodaje kako mu je nogomet bila velika ljubav.
U vrijeme upisivanja studija želja mu je bila upisati književnost jer je ljubav prema književnosti u njemu rasplamsao njegov profesor u vinkovačkoj gimnaziji, Miroslav Joler.
„Bio je tek negdje 7 godina stariji od mene. Bio je moćan, briljantan, strašno smo se zavoljeli, družili. Kroz te četiri godine gimnazije u Vinkovcima sam se toliko družio s tim profesorom da je on mene kroz te četiri godine naučio – kao da sam završio 2 godine književnosti fakulteta. Govorio mi je o literaturi, različitim pjesnicima, piscima, tako da sam imao velike koristi od toga i želio sam se baviti time”, prisjeća se.
Ljubav prema književnosti
Put ga je ipak odveo u glumu, a da proba akademiju nagovorili su ga Vanja Drach i Ivo Fici. S njima je govorio poeziju još kao gimnazijalac, a oni su odmah osjetili da ima dara za glumu. Međutim, ljubav prema književnosti nije jenjavala niti na akademiji, stoga je na drugoj godini upisao komparativnu književnost i završio je dvije godine studija.
„Poslije više nisam mogao jer sam postao toliko popularan mlad glumac da mi je bilo neugodno biti na predavanjima, ali nisam ni stizao jer sam bio na filmovima. Čak sam jednu godinu izgubio na akademiji jer sam snimao filmove. To je moja neka zajednička ljubav – literatura, teatar i film”, priznaje.
Umjetnička obitelj
Ljubav prema umjetnosti provlači se kroz cijelu obitelj Šerbedžija. Rade je ponosan otac jednog sina i četiri kćeri. Sin Danilo filmski je režiser koji se školovao u SAD-u, a otac mu je dao savjet prije upisivanja studija.
„Moj Danilo je želio nakon gimnazije studirati filmsku režiju, a ja sam mu tada predložio da nešto završi prije toga. Nisam inzistirao na tome, ali on me poslušao, pa je upisao jedan od najtežih fakulteta. Upisao je filozofiju i starogrčki“, kaže nam kako je nakon toga Danilo postao uspješan student režije u Americi, a danas režira aktualni film o životu Dražena Petrovića.
„Amerikanci u tim školama imaju novca da mladi studenti koji studiraju režiju stalno snimaju i da nauče. Kod nas na zagrebačkoj akademiji imali smo takve divne profesore, ali nije bilo novca za traku i za filmove“, prisjeća se Šerbedžija.
Kći Lucija, koju uz Danila ima s bivšom pokojnom suprugom Ivankom Cerovac, bavi se teatrom, filmom i glazbom. Sa sadašnjom suprugom Lenkom ima tri kćeri.
„Nina je užasno talentirana za glumu. Igrala je Cordeliu u „Learu“ nekoliko godina, Mirandu u „Oluji“, ali nije željela studirati glumu. Njezina strast je znanost, interes i za literaturu. Ona je magistrirala antropologiju hrane u Engleskoj, a sada piše doktorat“, govori nam.
Njegova kći Vanja uspješna je mlada odvjetnica koja je završila pravo u Australiji, a vratila se da bude bliže svojoj obitelji te sada radi u Londonu.
Milica se najviše bavi glazbom, a završila je glazbenu akademiju u Liverpoolu LIPA, koju je osnovao Paul McCartney. Piše pjesme, pjeva svoje pjesme i objavila je nedavno svoj prvi album pod umjetničkim imenom Eliot Alma.
Brojne uloge
Ubrzo smo se opet vratili na legendu našeg glumišta. Popis uloga koje je Šerbedžija igrao na malim ekranama je dug, bilo na našim prostorima ili u Hollywoodu, ali ipak nam je otkrio za čime žali.
„Jedna od stvari kojih mi je žao jest to da u ovoj mojoj zemlji u kojoj sam živio i u kojoj sada živim kad sam se vratio iz Amerike… mnogo filmova koje sam radio u svijetu nisu bili ovdje. Možda čak i jedne od mojih najboljih filmskih uloga“, govori nam. Žao mu je što domaća publika nije doživjela uloge u „Fugitive Pieces“ (2007.) gdje je igrao glavnu ulogu sa Stephenom Dillaneom i Rosamund Pike. Igrao je Grka koji spašava malo židovsko dijete u Drugom svjetskom ratu, a poslije ga odgaja. Za istu ulogu dobio je Grad Prix na međunarodnom filmskom festivalu u Rimu. Zatim je tu i uloga u filmu „La Tregua“ (1997.) u režiji Francesca Rosija, u kojem je glumio glavnu ulogu s Johnom Turturrom. Posljednje ističe film „Broken English“ (1996.) koji je radio na Novom Zelandu, a film je bio o Hrvatima te je postigao velik uspjeh na američkom tržištu.
Omiljeni ‘negativac‘
Čini se da Šerbedžiju nekako zapadaju uloge likova iz istočne Europe, a on tvrdi da nikako ne može igrati Amerikanca, da to ne može ni Goran Višnjić!
„Jer koliko god dobro da se govori engleski, ne može se sakriti da to nije ‘native american‘. I zašto bih igrao kad nisam to? Ako ima interesantnosti i šarma u mojoj glumi na engleskom, upravo je to zato jer sam stranac. Naravno, kad si stranac, onda uglavnom igraš negativne uloge“, kaže nam Šerbedžija i dodaje da to nije slučaj ako se radi o „pravnim umjetničkim filmovima“ koji su drame, već samo ako se radi o žanrovskim filmovima. Dodaje i da su uloge negativaca glumački interesantnije od uloga pozitivaca.
„Najveći američki filmski glumac je, kažu, Humphrey Bogart, a on je najveći broj uloga igrao negativce, kriminalce, razbojnike - a kažu da je najveći“, smije se Šerbedžija.
Pojavit će se i u igrici!
Prisjeća se svojih poznatih uloga Ivana Tretiaka u „The Saintu“ iz 1997., a kultna njegova uloga je Boris the Blade u „Snatchu“ iz 2000. gdje je glumio s brojnim zvijezdama, između ostalog i s Bradom Pittom.
„Ja idem po svjetskim aerodromima kao po Zagrebu. Ljudi se žele slikati sa mnom i zovu me Boris the Blade“, smije se Šerbedžija i otkriva nam da će se uskoro pojaviti u igrici.
„Amerikanci su napravili igricu u kojoj je glavni lik Boris the Blade i sad sam upravo snimio jedno 200 fraza i rečenica. Igra će biti tenkovske tematike“, kaže nam i dodaje kako će igra biti ekskluzivna i u prodaji samo tri tjedna u siječnju, a dostupna će biti u cijelom svijetu.
Najveća podrška
Što god u životu radio i čime god da se bavio, Šerbedžijina supruga Lenka uvijek mu je bila velika podrška. Uz to je i redateljica i umjetnička direktorica njihovog kazališta na Brijunima „Ulysses“.
„Lenka i ja smo zajedno u životu i umjetnosti. Ja se teatrom bavim samo u njezinim predstavama. Duboko se razumijem s njom, to je naš zajednički projekt. Počeli smo s Borislavom Vujčićem, našim prijateljem piscem, nažalost nas je prerano napustio kao mlad čovjek. Ali to je naš projekt. Osim toga, preko godine se ne mogu baviti teatrom, iako bih želio, i bilo je vremena možda dok sam bio mlađi da odigram nekog Čehova. Nisam ga nikada igrao, a uvijek sam želio igrati Čehovljeva lica. Mogu samo preko ljeta raditi u kazalištu s Lenkom. Tu se razumijemo kao umjetnici i kao ljudi koji zajedno dijele život. Osim toga, Lenka je sjajna režiserka. Režirala je u Londonskom GLOBU "Oluju" sa Vanessom Redgrave i u Los Angelesu "Medeju " s Annette Bening. Režirala je i dva puta u Londonskoj Nacinalnoj Operi.“
A kazališne daske 17. će listopada zamijeniti koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski. Uz Šerbedžiju zapjevat će i gosti – kćer Lucija, Damir Urban i Vlado Kreslin.
Veliko prijateljstvo
„Ja sam s Vladom i Damirom prijatelj godinama. Obožavam ih obojicu, mislim da su fenomenalni pjevači, pjesnici i kantautori“, dodaje kako se s Vladom zna od 1992. od kada su prijatelji i međusobno gostuju na koncertima, a obožava s njime pjevati njihove duete, a i inače se druže.
„S Damirom Urbanom se intenzivno družim u zadnje vrijeme. On je jedan užasno zarazan tip, tako da se čovjek zaljubi u njega. Ja mislim da sam ja zaljubljen u njega. Jer volim sve što radi, od njegovih pjesama, od načina na koji ulazi u život svaki dan, od njegovog odgoja djece, kako se brine za njih, kako se druži s njima. Nije slučajno da ta djeca pokazuju neke neviđene sklonosti“, priča o prijatelju Šerbedžija i dodaje kako Urbanov sin Istok slika nevjerojatne slike, a jednu je poklonio Radi i Lenki. „Mona Lisa“ stoji uokvirena na zidu u Barbarigi u njihovoj spavaćoj sobi.
Ističe koliko se njihove obitelji međusobno druže i vole.
„Urban i Milica su isto tako tim. Njegova supruga Milica je samozatajna, a ujedno je i moja i Lenkina suradnica na riječkom sveučilištu gdje je predavala. Divan je i fotograf, a s Urbanom radi mnoge videe i pomaže mu u njegovoj karijeri. Mi smo svi zajedno dvije familije koje se vole. Moja djeca obožavaju njih i oni vole moju djecu. To je nešto lijepo u životu. Znam da su tako ljudi živjeli u umjetnosti,“ govori.
Popularan i na društvenim mrežama
Da se veseli koncertu u Zagrebu i dobro se za njega priprema, najbolje govori i video najava koju je objavio na društvenim mrežama. U njemu se nalazi na trkačkoj stazi i poziva pratitelje na koncert. „Svi vole taj moj video”, kaže Šerbedžija i dodaje da je on zapravo nastao slučajno. Odsjeo je u hotelu Zenica i iz sobe gledao na atletski stadion.
„Ujutro se probudim, gledam te mlade ljude kako se nadobudni već u 7 ujutro zagrijavaju, krenu trčati. Idem ja stati na tu trkaću stazu i odrediti svoj cilj koji je – Dvorana Lisinski, 17. listopad, Zagreb.“
Rade ima brojne pratitelje na društvenim mrežama, a aktivnost na njima pokrenuo je sam u vrijeme pandemije koronavirusa kako bi ljudima olakšao dane. I tako je počeo snimati i postavio prvi video na Facebook stranicu, uz pomoć supruge Lenke i kćeri Milice. Nekoliko videa je napravio i postavio sam, a priznaje da ih sada više ne bi znao objaviti samostalno. Nakon tjedan dana pridružio se obitelji u Puli, pa su svi počeli zajedno snimati za njegove društvene mreže.
„Milica moja je bila kamerman, Lenka je držala snimanje zvuka i tako smo počeli raditi te videe te smo napravili blizu 50 tih videa za vrijeme korone. Nevjerojatan je bio feedback od ljudi, zavoljeli su te pjesme i način na koji sam to radio. Ali i način na koji su Lenka i Mimi kao filmski tim to oblikovale.“
Pozitivne reakcije na videe su bile brojne, ali nakon korone prestao ih je snimati. Iako ga supruga sada nagovara da se javi ponovno sam na društvene mreže, on kaže da je u tome nevješt bez kćeri i svoje Lenke.
Ne planira stati s radom
Supruga mu je čitala neke dirljive poruke pratitelja, ali naišli su i na negativne komentare.
„To je suludo. Sav se stresem. To su nacionalisti, šovinisti, grozni ljudi. Žao mi ih je. Čak sam mislio da im nešto napišem. Što da im napišem? Da ja to nisam, da nisam takav? To je nažalost tako“, kaže nam i priznaje kako zbog toga ne prati poruke pratitelja.
Iako ima 77 godina, Šerbedžija ne planira stati raditi i stvarati, pa nam nabraja brojne projekte koji ga očekuju, na kojima radi i radio je nedavno.
„Sad ću ići raditi u Španjolsku jedan akcijski film američko-španjolski, bit ću mjesec dana u Bilbaou. Prošle godine sam radio u dvije strane serije, naročito je uspješna bila „Slow Horses“, s Gary Odlmanom sam imao scene. Jako lijepa serija i super je prošla. Još uvijek radim. Imam dva do tri američka filma koja ću raditi, a čeka se da se završe štrajkovi. Film je moja najjača aktivnost. Više se bavim glazbom nego kazalištem. Više imam koncerata“, otkriva nam Šerbedžija i poziva sve na svoj koncert 17. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.