Pred Goranom Grgićem vruće je i zahtjevno ljeto. Uz angažman na Dubrovačkim ljetnim igrama tu su i pripreme za jesenske izazove, ali prije svega Novaljski trijatar koji ovog ljeta slavi dvadeset godina postojanja. Naravno, bit će vremena i za kratke dane odmora što će ih prvak Drame HNK Zagreb već tradicionalno provesti na Pagu, u svojoj ljetnoj oazi u kojoj spretno kombinira odmor i posao. Kako stvari stoje, ni ove godine neće mu se ostvariti želja da na barki zaplovi na pučinu i izgubi pojam o vremenu.
Novaljski trijatar ovog ljeta slavi dvadeseti rođendan. Kako ćete obilježiti tu proslavu? Hoće li biti i torte?
- Kad festival navrši 20 godina, to je svakako dobar razlog za slavlje. No proslavili smo taj jubilej radno, kroz tradicionalno predstavljanje programa festivala u kazališnoj kavani Kavkaz u Zagrebu, uz dodjelu glumačke nagrade Kate Novaljka i s uobičajeno uvijek novim glazbenim gostima. Kavkaz nam je, kao i mnogima, širom otvorio vrata i moram im ovom prilikom zahvaliti jer već godinama ugošćuju svaki umjetnički događaj u stilu najboljeg domaćina. Tako smo i mi i ove godine dobili reprezentativan prostor za okupljanje glumaca koji su nastupali ili će prvi put zaigrati na pozornicama Novaljskog trijatra. Izuzetno sam sretan da je, nakon dugačkog niza respektabilnih glumačkih imena, nagradu Kate Novaljka za glumicu koja je zablistala i izdvojila se, prema mišljenju publike, od svih glumaca iz prošlogodišnjeg programa dobila višestruko talentirana glumica Mia Krajcar. Šlag na torti su bili studenti glume Bela Grah i Lav Novosel koji su ovom prilikom pokazali svoj izuzetni pjevački talent.
Koje su sve predstave na programu ovog ljeta?
- Prvu kazališnu nedjelju smo otvorili vrhunskom predstavom "Tere i Luce" kazališta Planet Art. Izvrsne glumice Anja Šovagović Despot i Nataša Janjić Medančić bile su posebno nadahnute i inspirirane prepunom dvoranom i raspoloženom publikom. Taj dan smo zbog straha od nevremena odlučili igrati u zatvorenom prostoru i ponekad to odnese čari ljetne pozornice, ali ovaj put je predstava dobila na svojoj intimnosti i došla je do izražaja precizna, minuciozna igra dva snažna glumačka pulsa u istom ritmu. Publika je prepoznala i glasno nagradila vrhunski tekst u kojem je zorno prikazano zrcaljenje ženskih sudbina kroz dvije vrhunske glumice. Nakon njih smo ugostili Eciju Ojdanić i Frana Maškovića s predstavom "Ništa im neće bit", u kojoj smo vidjeli glumački dvoboj prepun nijansi i prepoznali svoje često bezrazložne roditeljske brige. Treće nedjelje nas očekuje još jedan majstorski duet - Amar Bukvić i Filip Juričić u sada već legendarnoj predstavi teatra Exit "Kako misliš mene nema?!". Nakon toga slijede Glumačka družina Histrion, pa predstava o Luki Modriću, najnovija predstava Ksenije Prohaske, Adama Končića, kazališta Lectirum... U svakom slučaju, zanimljive i kvalitetne predstave.
Vratimo se dvadeset godina unazad. Kako je zapravo sve počelo, tko je došao na ideju o pokretanju festivala?
- Bio sam tada potpuno novi ljetni stanovnik Novalje i nisu mi takve ideje bile na pameti, ali me je tadašnji i sadašnji gradonačelnik Ivan Dabo vidio da šećem gradom i kroz razgovor mi iznio ideju da smislim neku kazališnu priču u Novalji. Tako je sve krenulo. Prihvatio sam izazov. Danas je Novaljski trijatar neizostavni dio kulturne ponude grada i Centar za kulturu Novalje i svi njegovi djelatnici su nositelji tog festivala kazališta.
Jeste li u samim počecima razmišljali da ćete dogurati do dvadeset godina?
- Nisam na to ni pomišljao. Jedna od rijetkih osoba s kojima sam tada o tome mogao razgovarati je bio Fadil Hadžić s kojim sam se gotovo svako jutro viđao na kavi u našem ljetnom kvartu i on mi je davao poticaj da se upustim u organiziranje festivala. On je idejni začetnik Pulskog festivala, Vjesnika u srijedu, ondašnjeg kazališta Jazavac, Dana satire... Pa, kad sam već imao takvog navijača, teško je reći ne. Na jednom od otvaranja festivala zamolio sam ga da kaže nekoliko riječi prije predstave i on je tada rekao da će ova ideja nadživjeti i njega i mene. Nije daleko od istine. Porinuta je barka i neka plovi zauvijek.
Kao umjetničkom ravnatelju, koliko je zahtjevno odabrati predstave?
- Još uvijek me veseli potraga za predstavama koje će se idealno uklopiti u naš program. Naravno da ne mogu dovesti sve predstave koje se nude, ali se trudim da svaka kazališna družina ima mogućnost pokazati svoje najbolje produkcije. Odgovoran sam prema publici koja vjerno prati moj odabir, ali i prema kolegama koji stvaraju nove predstave. Ta klackalica često nije jednostavna, ali je uzbudljiva.
U čemu je čar izvođenja predstava na otvorenom?
- Imam bogato iskustvo igranja na otvorenim prostorima i mogao bih govoriti o velikom broju anegdotalnih situacija, ali najviše pamtim te iznimne trenutke direktnog kontakta s publikom. Igrajući na najčudnijim mjestima, osjetite čari putujućeg kazališta.
Je li se dosad dogodilo da neka prirodna nepogoda prekine ili odloži predstavu i kako je to izgledalo?
- Naravno da je prije svake predstave pogled okrenut ka nebu, i više puta su nas bure i oluje otjerale u alternativni prostor. Zadnjih godina imamo izvrsnu dvoranu u Centru za kulturu i puno je bezbolnije odlučiti da se selimo u zatvoreni prostor. No bilo je i iznenađenja usred predstava, držanja scenografije da je vjetar ne odnese, zajedničkog skrivanja ispod maslina dok ne prođe pljusak... Sve nas to nije obeshrabrilo, nego još više vezalo s publikom koja nas vjerno prati.
Na Pagu provodite dio ljetnog odmora. Kako za vas izgleda ljetovanje iz snova?
- Na Pagu sam pronašao svoju oazu i već dvadesetak godina sam vezan za te plaže, ljude, barove uz more i skrovita mjesta koja još uvijek otkrivam. Nadam se da ću ostvariti želju da zaplovim barkom bez cilja i na moru izgubim pojam o vremenu. No imao sam dovoljno vremena da upoznam samog sebe i znam da ću nastaviti u sličnom ritmu, kombinirajući odmor i posao.
A glumački poslovi?
- Očekuje me vruće i zahtjevno ljeto. Na Dubrovačkim ljetnim igrama obnavljamo, naravno, predstavu "Ekvinocijo" i to s uzbuđenjem čekam. Upustio sam se u još dva projekta koja će se dogoditi na Igrama. Prvi je potpuno iznenađujući poziv da uskočim u predstavu "Oluja", a drugi je jednočinka "Enigma Jarnović" koja će se odigrati nakon koncerta u Kneževom dvoru. Nakon svega toga čeka me isto takva zahtjevna jesen u HNK u Zagrebu. Prvo Krleža i njegove "Zastave", a onda "Cabaret" na novoj pozornici HNK. Puno je toga i za nabrojiti, ali idem korak po korak, pa ću valjda uspješno stići do cilja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....