Televizijska publika gledala ju je posljednjih godina kao jedno od glavnih lica serije “Crno-bijeli svijet”, kao Kseniju Kipčić. U suradnji na predstavi “Posjet stare dame” u Dramskom kazalištu Gavelli, odnosno na privremenoj sceni u Travnom tog kazališta koje je zatvoreno nakon potresa, redateljica Dora Ruždjak Podolski javno je prozvala Jelenu Miholjević hrvatskom Helen Mirren. Prvakinji Gavelle, koja je kći uglednih glumaca Lele Margitić i Borisa Miholjevića te je supruga redatelja Darija Harjačeka, taj je kompliment teško pao, jer komplimente, kako kaže, nikad nije znala primati.
- Dorina tvrdnja da sam hrvatska Helen Mirren, baš kao i mnoge stvari koje nas zainteresiraju, izašla je iz šale. Predivno smo, što je rijetkost u kazalištu, surađivale na premijeri 'Posjeta stare dame' premda je proces praćen mnogim neugodnostima. Premijera Dürrenmattova teksta dogodila se s odgodom od godine dana zbog pandemije i brojnosti ansambla, a njezin je izlazak također popraćen tjeskobnim pitanjem hoćemo li uspjeti umjetnički, dislocirani od matične pozornice stradale u potresu i usred jedne zarazne bolesti. Kako bismo donekle otklonili strepnje, bacali smo fore. Bila sam počašćena štosom, a malo me i bilo sram što mi redateljica to veli. Ja ne znam reći hvala na kompliment, nego me sram - govori Jelena Miholjević.
Muški princip
Za predstavu “Posjet stare dame” reći će da je duboka, mračna, tužna i melankolična. Okosnica radnje je život gospođe iz naslova koji je u mladosti okrutno unesrećio neki bijednik iz njezina rodnog mjesta. Napravio joj je dijete, riješio da joj se to dijete oduzme i ostavio je na cjedilu. Međutim, sudbinu godine okreću u drugom smjeru i stara se dama kao imućna vraća naplatiti stare dugove s najvećim kamatama.
- Pisan poslije II. svjetskog rata Dürrenmattov tekst govori o vječitom u ljudskoj prirodi, odnosno do apsurda raskrinkava koliko čovjekom upravljaju novac i osveta. U predstavi imamo ženu koja je doživjela krah kroz prvu veliku, strastvenu, erotično nabijenu ljubav, koju poslije povezuje s mahovinom i bjelogoricom, šumom kojoj se želi vratiti, mjestom koji je uspomena na taj emotivni plamen. Nerijetko govorimo o važnosti oprosta, a ovdje se, baš kao i u raznim dramama koje nas fasciniraju, govori o osveti. Najbogatija žena svijeta traži drvo koje nije naraslo jer nije znalo što je život, kao što ona nije znala. Njezina ljubav života ju je ne samo izdala, nego i potkupila druge da je ostave. Zato će taj događaj ostati najdublja rana koju ona ničim ne uspijeva zatrpati. Uzet će muški princip i postati vladarom svijeta. No moć koju doživi nije recipročna s njezinom srećom.
Kći je treba
U zamjenu za osvetu dat će, naravno, novac. Tekst me podsjetilo na Von Trierov 'Dogville', sudioništvo u zločinu i sklonost k poništenju svih moralnih principa kad zavladaju glad, besparica. Stara dama je dakle svjedok vječite povijesti, tog barbarstva mase koja se u gladi pretvara u masu ubojica - tumači ulogu glumica koja se nada da će iduće sezone predstava igrati u Frankopanskoj, odnosno da će se Gavella konačno obnoviti i otvoriti poslije potresa.
- Kad ostaneš bez svoje pozornice, to je čežnja nalik onoj čovjeka koji je ostao bez doma. Svjesna sam da je ružno tako reći dok ljudi žive u kontejnerima. Ipak, nalazim nešto duboko simbolično u slici kazališta koje u izmaglici prašine čeka. S druge strane, Centar Travno nas je odlično primio. Novozagrepčani njeguju i svečanost i ležernost u dolasku u kazalište, baš zbog te blizine pozornice i njihovih domova. U Travnom radimo pod strogim covid mjerama i šalimo se kako je kazalište dupkom puno - govori o igranju pod režimom sedam četvornih metara po glavi gledatelja koji je sad liberaliziran.
Tijekom pandemije snimila je petu sezonu Kulenovićeva “Crno-bijelog svijeta”.
- U seriji je bilo mnogo statista, međutim nitko se nije razbolio. Pazili smo da za snimanja samostanski živimo. U kazalištu, probe smo radili s maskama, a skidali bismo ih tek na generalnoj probi i nismo se mnogo razbolijevali. Ima nešto u tom glumačkom adrenalinu, utvaram si da nas štiti. U Teatru Rugantino radila sam predstavu 'Uvijek će nam ostati ljubav', koju je režirao moj suprug Dario Harjaček, a partner mi je glumački bio Dražen Čuček. Posjećivali smo gradove za pandemije. Radila sam zatim s redateljem Sašom Božićem predstavu 'Kabinet čudovišta' u ZPC-u i kinu Uranija. U Gavelli sam igrala i veliku ansambl predstavu 'Zagreb 2020' koja sad ide na Dane satire.
Vanda Volić, mlada producentica, ponudila mi je da organiziramo pripreme studenata za Akademiju, pokrenuli smo malu školu, tečaj koji traje četiri mjeseca. Tečaj nije prilagođen samo budućim profesionalnim glumcima, već i ljudima koje zanima gluma, koji su svoj talent zatomili, a nemaju nikakvu ambiciju upisivati se na Akademiju. Osim što sam se posvetila poslu, teško vrijeme me natjeralo da se upišem na neke tečajeve. Jedan je bio plesni; online poduka primorala me jednom i da u kupaonici plešem da ne smetam drugima u kući. Upisala sam se i na jogu te na francuski jezik. Naravno da mi je sad pun kufer tih zoomova, ali pomoću njih sam probila misao o ovisnosti o gledanju u zid i Netflix - govori o aktivnostima za pandemije.
S obzirom na to da voli podučavati glumu, neobično je da je put ne vodi na pedagoški rad na Akademiji dramske umjetnosti.
- Zvali su me s Akademije, ali nisam za to jer se tome trebaš potpuno predati. Studiranje ima raspored koji je krut, a ja se ne mogu nečemu posvetiti polovično. Imam kćer od 11 godina i Akademija bi mi oduzela vrijeme koje posvećujem njoj. Mom sinu je 21 godina i što ću mu više, ali kći me treba - rezonira majka.
Kulušić i Lapidarij
U “Posjetu stare dame” partner joj je ponovno, nakon Magellijeve predstave “Malograđani”, mladi, talentirani Gavellin dojučerašnji pripravnik Andrej Kopčok.
- To je prekrasan apsurd. Mi smo kao suđeni partneri, a niti smo se prije prve zajedničke predstave poznavali niti smo generacijski povezani. On mi je korektiv, on zna i kritiku argumentirati. U 'Malograđanima' smo bili partneri koji pokazuju gole stražnjice, psuju rat i slave rusku avangardu, da bismo završili s ventilatorom koji nas baca po nakrivljenoj pozornici, s koje odlazimo puni modrica. Dora Ruždjak Podolski inzistirala je da glumi Andrej Kopčok, koji je svaki moj muž u predstavi 'Posjet stare dame'. U međuvremenu, u 'Kabinetu čudovišta', Boris Barukčić otišao je bio privremeno u Nizozemsku i Saša Božić je pozvao Andreja. Dakle, iza mene je godina i pol rada s Andrejom Kopčokom. Sjećam se kako je Ana Karić uvijek govorila: 'Mlada sam jer imam mlade kolege'. Život te poveže s generacijski različitim ljudima; u seriji 'Luda kuća' Ljubomir Kapor bio mi je najbolji frend, a sad me glumački otvorio mlađi kolega s kojim bi vrijedilo snimiti sitcom. Sito i rešeto prolazimo glumački zajedno, a kako je on fizički na visokoj razini, potiče i mene da ga slijedim. Lijepo je imati 50 godina, stvari se u životu poslože, a slaganje ostavi prostor za stvaranje i poboljšavanje - govori glumica koja je, radeći seriju “Crno-bijeli svijet” obišla mjesta mladosti, Kulušić, Lapidarij, Saloon.
- U tim prostorima vrijeme stoji. Muzeji su sretne mladosti, lišeni nove namjene. Više bih voljela da u tim prostorima živi nešto novo, makar neprihvatljivo mojem svjetonazoru. Inače, nemam riječi ohrabrenja o tome da će se 'Crno-bijeli svijet' ponovno snimati. Glumci iz serije imaju svoju grupu u kojoj se dopisuju, svi silno želimo još pokoju sezonu, ali želje su u vjetar jer nismo ni producenti ni urednici programa - nezadovoljna je što se serija, izgleda, više neće snimati.
Roditelji, Lela Margitić i Boris Miholjević, gledali su je u novoj predstavi “Posjet stare dame”.
- Moja mama je primorska lavica iz Rijeke. Neće reći da valja ako ne valja. Bila je na generalnoj probi i zadovoljna je. Tata, koji živi u staračkom domu, nije smio pet mjeseci van zbog korone. Konačno je nakon dugo vremena izolacije došao u teatar i bio je sretan što će, kako je rekao, još tjednima moći misliti o predstavi. Poklonio mi je mesinganu pticu kivi koja mu je za potresa pala na glavu. Zato što ptica ima inicijal koji se spominje u predstavi - govori o tati.
Jelena Miholjević mnogo radi radiodrame. Za socijalizma to su ljudi slušali jer je TV program bio siromašan ili kad bi im se pokvario televizor. Tko danas sluša radiodrame?
- Radiodrame imaju iznenađujuće puno slušatelja. Jednom sam šetala psa kad mi je prišao gospodin rekavši mi kako me stalno sluša u radiodramama.
Umor, nesreće, želje
Suprug mi je nedavno bio dobio nagradu BBC-ja za radiodramu 'Potres' Janka Polića Kamova…
Radiodrame slušaju nesaničari, vozači automobila, ljudi oštećenog vida, trudnice bez sna, djeca koja neće čitati lektiru, slušam ih i ja dok peglam. Radiodrama je intimna aktivnost, nije izlazak, pa ne znamo koliko točno imamo publike - govori glumica.
Kaže da što je starija, to je više ljetni tip.
- Ljeto je pred vratima, a svi su umorni, puni frustracija ili želja. Pred novim početkom moguće, a to me dosta uzbuđuje - reći će Jelena Miholjević.