Umirovljena stomatologinja Keti Crnogorac (64), čiji je umjetnički alias Keti Montenegro, objavila je novu knjigu „Radioaktivne note”. To nije prvo pisano djelo ove osebujne Splićanke koja je zaslužna za brojne tekstove pjesama koje znamo naizust. Pisala je tekstove za Daleku obalu „Nema te”, Giuliana „Hej draga, dobar dan”, Jasmina Stavrosa „Šta ti bi” i Ivu Amulića. Napisala je i pjesmu „11 morskih lavova” za Hajduk. Keti nam je otkrila kako je došlo do suradnje s hrvatskom glazbenom scenom.
„Suradnja s pjevačima je došla u kavani Semafor. Svi smo tamo sjedili kad smo imali 21 ili 22 godine. Svi smo se znali. I bilo nas je malo, svi smo bili prijatelji. A prijatelji smo još i danas. Svi su znali da, osim što radim zube, pišem pjesme. A osim našeg dnevnog boravka, kavane Semafor, bili su i u ordinaciji. Tako da je to bio i neki logičan slijed”, kaže nam, pa dodaje kako je u najboljim odnosima bila s Marijanom Banom.
„A to se i vidi po pjesmi ‘Nema te‘ koja je evergreen, već davno. A i s Ivom Amulićem imam posebni filing. Samo on može otpjevati ‘11 morskih lavova‘ za moga Hajduka”, objašnjava Keti.
Osim što je pisala tekstove za glazbu, od 1991. objavila je zbirke pjesama „Muškarci, II. dio”, zatim „Žene, II. dio”, „Djeca, II. dio”, „Ruža” i „Nema te”. Godine 1997. objavljuje ljubavni roman „Muškarac koji je previše volio”. Godine 2007. izlaze bajka „Splitska ljubavna priča” i basna „Neven i Mirta”.
Iako ima nekoliko umjetničkih hobija, njezina prva ljubav je oduvijek stomatologija.
„Sve moje strasti su moji hobiji. Volim ja pisati i pjesme, bajke, basne, romane, crtati... Ali stomatologija će mi uvijek ostati broj 1. A i dizajn interijera mi je posebna strast i ima posebno mjesto.”
Keti je do umirovljenja bila stomatologinja skoro cijele splitske umjetničke scene. Često se šali kako pola splitske estrade ima njezine zube u glavi.
„Stomatologija je nešto što bih u svakom svom životu izabrala. Luda sam za zubima, a i imala sam sreće jer su mi pacijenti bili odlični pa je bio gušt raditi”, priča nam o svom zanimanju, pa nas je zanimalo tko su joj bili najdraži pacijenti.
„Ma svi su ti oni meni dragi... Doris i Seve su mi bile, možda, najbolje. Sad će se Ibrica naljutiti. Tonči Huljić mi je bio jedan od, ‘ajmo reći, kompliciranijih pacijenata”, smije se Keti.
Autorica je knjige „Radioaktivne note”, koju je pisala šest mjeseci olovkom na papiru i ima čak 700 stranica u tiskanom izdanju.
„Uvijek pišem olovkom jer su mi misli brže od traženja slova na tastaturi. Mislim na ovu tastaturu na mobitelu. Ne znam pisati na laptopu ili tabletu”, objašnjava nam.
Keti je knjigu pisala s namjerom da postane hollywoodski scenarij.
„Ma, jednostavno mi je pao na pamet taj radioaktivni metak koji se raspada na toplini ljudskog tijela i kako odavno hoću napisati scenarij za film, priča se oko njega sama složila. Šest mjeseci sam pisala. Eto su ga skoro duplo skratili, ali scenarij je po mom originalnom zapisu. Roman je izašao u ediciji Beletra, izdavačka kuća Zagreb”, kaže nam o romanu koji prati virtuoznu saksofonisticu orkestra njujorške Metropolitan opere koja održava dvije ljubavne veze. Jednu s dominantnim dirigentom orkestra i drugu s marljivim prijateljem iz mladosti. Orkestar planira turneju u Australiji, a australski agenti to žele iskoristiti kako bi u SAD unijeli novo oružje – radioaktivni metak koji se aktivira na temperaturi ljudskog tijela.
„Zbog veze s dirigentom, kojeg je angažirala australska tajna služba, CIA zadužuje saksofonisticu Kate za vraćanje ukradenog oružja, a za njezin trening vatrenim i hladnim oružjem zadužena je bojnica Sylvia, koja se Kate počinje sviđati na nov način. No, australski agenti također imaju dobro uvježbanu visokorangiranu časnicu čija su specijalnost noževi...”, stoji u opisu romana. Ipak, Keti je scenarij za film poslala već na dvije adrese u Americi, ljudima iz filmske industrije. Namjerava ga uskoro poslati još na dvije adrese.
„Mislim da je priča dobra i da će nekog agenta za scenarij zainteresirati”, dodaje i odgovara nam da još nije razmišljala koje glumice bi angažirala u glavnim ulogama.
„Ali ne bi bilo loše poslati našu Arijanu Čulinu. Ona bi sigurno mogla iznijeti jedan lik koji mi je u glavi”, govori nam. Svjesna je da je njezin scenarij u velikoj konkurenciji.
„Svaki filmski studio u Americi dobije oko 100.000 scenarija godišnje, a uzmu ih samo 12 za snimanje, a od kojih samo jedan ili dva budu odlični. A ja se nadam da da će moj scenarij biti jedan od ta dva jer je priča dobra, a za film je i najvažnije da je priča dobra. Fokus treba baciti na taj scenarij, koji mi je sljedeći projekt, a gotov je, ali ga dorađujem. Dijaloge moram skratiti i to ću do kraja mjeseca i učiniti”, otkriva nam Keti svoje planove, pa se počinje smijati.
„A evo sam se nasmijala. Sve Oskare je pokupila nuklearna bomba, a ja napisala radioaktivni metak”, govori o filmu „Oppenheimer” koji je višestruko nagrađen na ovogodišnjim Oscarima.
Osim razvijanja scenarija, planira izdati roman i na engleskom jeziku.
„Daljnji planovi su mi, kad pošaljem, oko 1. svibnja ove godine, roman na engleskom jeziku na mjesta gdje treba ići, uzeti ponovo papire za crtanje da se malo odmorim. Već radim oko ovog projekta više od godinu i 9 mjeseci. Crtanje me odmara, ali sa mnom se nikad ne zna. Može me okrenuti na nešto drugo”, zaključuje nam Keti kroz smijeh.