Sanja Doležal, legenda hrvatske zabavne glazbe, nakon pjevačke karijere u Novim fosilima s jednakim uspjehom već tri desetljeća gura i karijeru TV voditeljice, ostajući, dakako, jednom nogom u glazbi.
I sa 56 godina Sanja je nevjerojatno aktivna, radi punom parom, u visokom tempu, izgleda sjajno, kao da je godine uopće nisu načele, a novi projekti u koje ulazi i dalje su joj radost i veliki izazov. Sanja ljetuje u Novom Vinodolskom gdje smo je “presreli” usred “radnog” odmora (sudjelovala je u fotoradionici Damira Hoyke) i porazgovarali - o ljetovanju, djeci, osamdesetima, Novim fosilima koji slave pola stoljeća benda te još o mnogočemu.
- Moj tata je kupio kuću u Novom Vinodolskom prije nekakvih 45 godina. Od tada sam ovdje svako ljeto. U vrijeme kada sam bila mlada, u pubertetu, onih najljepših godina prvih ljubavi znala sam biti ovdje po dva i pol mjeseca. Čim bi završila škola 15. lipnja, već 16. bih se zajurila u Novi.
Dolazila je izvanredna ekipa, puno njih ostali su mi prijatelji do danas, kao i, naravno, Novljani s kojima sam se družila. Kada sam rodila, boravila sam ovdje nešto manje, ali uvijek bih došla. Zadnjih godina, kada su djeca narasla, češće sam tu. Obavezno sam na nogometnom turniru, ne, naravno, kao igračica, već u publici. Volim Novi, kombiniram ga ljeti s Mrežnicom - kaže Sanja Doležal.
Mudre godine
“Udarni” mjesec za odmor bit će joj, kaže, kolovoz.
- Srpanj mi je bio dosta radni, pripremam nešto za jesen, imam i probe sa Zecom i Marinkom. Nastojim da ljeto bude malo ležernije, ali malo se ove godine sve skupa ‘nagruvalo’.
U njenim godinama, “srednjim i mudrim”, kako se šali, odmor joj podrazumijeva - mir, tišinu i dobru knjigu.
- S obzirom na to da ovdje imam puno prijatelja koje zbog tempa života ne stignem tijekom godine puno vidjeti u Zagrebu, onda, naravno, to nadoknadimo ljeti s puno druženja, ili u Pavlomiru, u vinogradu, ili u konobi Studec ili u Mitan marini. Nisam tip osobe koja će ležati po cijeli dan na plaži, na suncu, više volim leći u hlad i čitati knjigu.
I s 56 godina, Sanja je u odličnoj formi i sjajno izgleda.
- Mislim da se čovjek opameti s godinama. S 20 godina luduješ, na prvom mjestu su ti izlasci, tulumi i zapravo ne razmišljaš o tome što jedeš, nego dohvatiš prvo što možeš. Volim dobro pojesti, volim i popiti čašu vina, ali onda kada pretjeram, sljedeća tri dana sam na salatama. Pazim, zadnjih godina sam svjesna, mijenjam tempo života, nastojim jesti više voća i povrća. Ne mogu reći da sam izbacila meso, ali razmišljam i u tom smjeru.
Ljeti joj je, naravno, plivanje jedna od važnijih fizičkih aktivnosti.
- Preko godine puno hodam, imam psa, i to je super jer osim beskonačne ljubavi koju ti pas pruža, natjera te da, i kada je ružno vrijeme, i kada je kiša ili snijeg, ideš s njim u šetnju tri puta dnevno.
Što se tiče novih projekata, Sanja ističe da se jako veseli novoj sezoni emisije “Kuhanje je in” koja kreće od jeseni u sklopu In magazina na Novoj TV.
- Imam super ekipu. Već mjesec dana ne snimamo, ljeti idu reprize, ali smo u stalnom kontaktu i jedva čekamo početak. Priprema se i jedna glazbena komedija, odnosno mjuzikl, ali o tome ne smijem puno pričati.
Iako radi puno, kaže da se taj tempo ne može usporediti s nekadašnjim.
- Radni tempo kojim danas živim je puno blaži od onoga prije 30 godina, kada smo 300 dana godišnje bili na putu i obično pjevali po dva koncerta dnevno.
U posljednjoj sezoni popularne serije “Crno-bijeli svijet” lik Sanje Doležal pojavljuje se u jednoj epizodi, gdje se u njenom stanu odvija tulum. Pitam je kako joj se dopalo kako su je “skinuli” i jesu li, po njoj, uhvatili duh vremena.
Sretni dani
- Jednim velikim dijelom jesu. Naravno, nije im bilo lako, bez obzira na to što su neki od njih bili sudionici. Sve to treba vjerno prenijeti, tako da neke stvari jesu pogođene. Što se tiče tuluma, samo ću reći, bilo je tuluma. Mladost - ludost - smije se.
Osamdesete su, veli, već dugo “in”, a jednim dijelom to pripisuje nostalgiji svoje, srednje generacije koja, kako kaže citirajući Gabi Novak, “pamti samo sretne dane”.
- Drugo, neka se nitko sada ne uvrijedi, ali taj novi val u glazbi osamdesetih je imao jedan veliki entuzijazam iz kojeg je nastalo puno dobrih pjesama. Ako gledamo taj raspon od 35-0 godina unazad, bendovi koji su stasali krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, od Valjka, od Kazališta, od Idola, Filma, od Aerodroma i tako dalje, to su sve glazbenici koji su i danas ‘top’, znači da nešto vrijede, a pjesme su prošle taj test vremena od 35-40 godina. Ako ih i danas klinci pjevaju, onda je to potvrdilo njihovu kvalitetu. Sada će se tek vidjeti koje će se od ovih pjesama unazad 10-15 godina održati na taj način.
Što se tiče novije hrvatske glazbe, Sanja ističe da se zadnjih godina pojavilo dosta kvalitetnih autora.
- Pjevača i instrumentalista imamo, pak, boljih nego ikada, čini mi se. Predivna mi je Mia Dimšić, toliko je autentična, svoja. Iskače u moru raznoraznih ‘wannabe’. Detour mi je izvanredan, Pavel mi je izvanredan, Meritas koje već dugo traju, ali pratim ih od samih početaka. Ima jako dobrih mladih glazbenika, držim im fige i želim im da ovako s njima razgovarate za 30 godina.
Sedam je godina prošlo od iznenadne smrti njenog supruga Nenada Šarića, bivšeg bubnjara Novih fosila, s kojim ima dvoje djece.
- Naučiš živjeti s time. Sada o tome mogu razgovarati normalno, prve dvije godine su bile strašne, jer to je šok, kada netko ode iznenada, kada nisi pripremljen, za mene, za djecu. Definitivno nam je to promijenilo život iz temelja. Dakle, jedan život koji smo imali 23-24 godine, nakon toga, na neki način, krećeš ispočetka, jer znaš da moraš nastaviti i živjeti i raditi. Kao robot, jer u tom trenutku misliš da je život stao, a nije.
Djeca su danas odrasla, sin Luka bio je za našeg razgovora sa Sanjom u Novom, a kći Lea, koja u Londonu studira na jazz akademiji, dolazi kroz par dana. Sanju pitam je li ju je, s obzirom na vlastita iskustva, ikada odgovarala od glazbene karijere, ili ju je usmjeravala tim putem.
- Ona, siroče, ima taj peh da smo i suprug i ja to nastojali, neću reći satrti u korijenu, ali zapravo je odmicati od toga i govoriti: ‘Predivno je to, neka ti glazba bude ljubav, ali nemoj da ti bude profesija, to nije lako’. Jer rijetki dočekaju penziju u tom poslu i rijetki zapravo mogu živjeti od tog posla i hraniti obitelj. Ali, ona je odlučila ići svojim putem i u tome je apsolutno podržavam. Jazz u Hrvatskoj je malo zapostavljena kategorija i ona je otišla van da bi našla svoju nišu gdje će se moći baviti onime što voli - kaže Sanja.
Pitam je kako, s obzirom na to da sada ima i vlastito iskustvo, gleda na odlaske mladih iz Hrvatske.
- Kratko i jasno, tužno. Recimo, tužno je da Hrvatska nema jazz akademiju, ima je i Slovenija i Srbija, dakle da naši mladi glazbenici moraju ići van. A generalno, tužno je da se naši mladi, i oni visokoobrazovani i oni srednjeobrazovani, zapravo ne vide tu. Ne vide budućnost, ne vide perspektivu, ne vide na koji način ovdje zasnovati obitelj. Nemam druge riječi nego tužno. I zastrašujuće. A tužno je da oni koji vode ovu državu, bez obzira na opredjeljenje, ne čine ništa da to zaustave.
Velika obljetnica
S bivšim kolegama iz Novih fosila priprema obilježavanje jednog velikog jubileja.
- Ove godine, 2019., napunilo se 50 godina od osnutka grupe Novi fosili. Grupu su 1969. osnovali Slobodan Momčilović Moka i Marinko Colnago. Mi ćemo 1. listopada u dvorani Vatroslav Lisinski dati jedan osvrt, čak možda i kronološki, jer većina publike ne zna starije stvari, i predstaviti priču tko su sve ljudi koji su ostavili trag i pečat i dio sebe u Fosilima. Ima ih jako puno, od početne muške postave, pa šest godina kasnije kada su došli Rajko Dujmić, Đurđica Barlović i Vladimir Kočiš, pa Jelena i Nataša koje su bile u jednoj fazi, pa Zec, Marinko i ja...
Dakle, jedna lijepa priča - najavljuje Sanja Doležal.
Jedan od njenih bivših kolega, Rajko Dujmić, trenutno je u prilično lošoj zdravstvenoj situaciji i u obiteljskim i zakonskim problemima.
- Zadnjih par godina od kada se sve to, nažalost, s Rajkom počelo odigravati, mi smo cijelo vrijeme govorili da nam je žao. Rajko je nesumnjivo, s punim pravom to mogu reći, jedan od najvećih kompozitora na ovim prostorima.
Međutim, neke druge stvari su krenule po zlu. On nema više 25 godina i ovo što se sada događa je tužno za njega i njegovu obitelj. Mi smo, iskreno, pokušavali preko nekih ljudi prije par mjeseci da mu se predloži, da bude dio cijele te priče oko obljetnice, jer je nesumnjivo on jedan od tih ljudi koji su stvarali Fosile. Ali, nažalost, nije išlo - priča Sanja Doležal.