Ako je Paul McCartney, koji je definitivno najveći živući glazbenik na svijetu, zbilja kopirao moju pjesmu, meni je to veće priznanje nego da sam osvojio deset Grammyja - govori nam 65-godišnji Jurica Pađen, frontmen Aerodroma, uspoređujući pjesmu bivšeg člana Beatlesa Paula McCartneya “Confidante”, izdanu 2018., te svoju “Samo me draga ne ostavi” iz 1997. godine.
- Gledajte, ne želim reći da je McCartney plagijator, to bi bilo preteško. Možda je stvarno slučajna podudarnost - dodaje Pađen.
Pristao bi na nagodbu.
- Ne treba mi njegova potpisana fotka kao isprika jer to imam još iz vremena Beatlesa. I sada, vjerujem, puno vrijedi, ali zadovoljio bih se već i time da upoznam Sira Paula - priznaje Pađen.
Bio je šokiran
- Pratim rad Paula McCartneyja, naravno, i dosad sam ga pet puta slušao uživo. Čak sam i sada 13. lipnja trebao ići u Italiju na njegov koncert, ali korona je sve pomrsila. Kad je 2018. izišao njegov novi album, normalno, odmah sam ga preslušao na internetu. ‘Confidante’ je bila zadnja pjesma koju sam pustio i na prvu sam ostao šokiran jer mi je sličnost bila očita. Frapantno mi je da je i njegova pjesma baš u istom tonalitetu kao i moja, da je isti tempo i da je u obje prisutna akustična gitara - objašnjava glazbenik.
I ranije su ga kopirali domaći glazbenici, ali nikada nije bilo toliko mnogo sličnosti kao u ovom slučaju.
- Ne bih vam ja to ni primijetio, nego mi je pokojni Đorđe Novković uvijek ukazivao kada bi me netko plagirao. No, nikada nije bio ovakav slučaj. Zna se događati da hrvatske pjesme često podsjećaju na neke strane hitove, ali dosad nije bilo obrnutog slučaja, da neka svjetska zvijezda kopira nas. I da vam nešto kažem, doznao sam da je za pokretanje sudskog postupka dovoljno da su plagirana četiri takta, a McCartneyjeva pjesma ima 16 taktova istih kao moji, a oni se još tri puta ponavljaju - ističe.
Štoviše, podudarnost pjesama je 97 posto - izračunao je to slovenski softver.
- Ma nije to radila nikakva nezavisna kompanija, meni vam je tu analizu radio bivši direktor slovenskog Ureda za intelektualno vlasništvo, dr. Jurij Žurej, koji, ako se ne varam, sada radi kao prokurist u Tedeschijevoj tvrtki, a ja ga osobno i ne poznajem - istaknuo je Pađen.
Čim je posumnjao na plagijat, Pađen je pokrenuo postupak pred Hrvatskim društvom skladatelja (HDS ZAMP), čiji se nadležni odbor sastao početkom godine i jednoglasno usvojio mišljenje da u dijelovima obaju djela postoji podudarnost.
Rijetko se sastaju
- HDS ima Autorsko-pravni odbor u kojem sjede ljudi koji su i sami nositelji autorskih prava i mi smo nekako prva instanca kojoj se članovi HDS-a obraćaju kad imaju pritužbe ili žele da im kolegij potvrdi sumnje. Nemamo softver, nego odbor od sedam članova iz zabavne i klasične glazbe, koji se ovako, na nečiji zahtjev zbog pritužbe iznimno rijetko sastaje. Poslušamo jednom, dvaput, pet puta obje pjesme i donesemo komentar koji pak nema pravnu težinu - objasnio nam je Milan Majerović Stilinović iz HDS ZAMP-a.
U odboru koji je analizirao pjesme te na kraju donio komentar u Pađenovu korist sjedili su Mladen Tarbuk, Ante Pecotić, Miro Buljan, Ivan Josip Skender, Husein Hus Hasanefendić, Rajko Suhodolčan, Tomo Johannes in der Mühlen.
Odbor se nalazi svaka dva-tri tjedna zbog standardnog posla i dužnosti, no na zahtjev da analiziraju pjesme zbog mogućeg plagiranja nisu se sastali već godinama. Oni daju svoje mišljenje, komentar, koje može pomoći glazbeniku u daljnjem postupanju koje je na individualnoj razini.
Sjećaju se sudske presude iz 2011. protiv Tončija Huljića i hita “Da me ‘oće Stipe” u Mineinoj izvedbi, za kojeg je bilo utvrđeno da je plagirao pjesmu “Dalmatinke male” Ivana Bašića Baše iz davne 1963. godine.
Pisalo se u medijima i o optužbi protiv Petra Graše da je 1996. godine plagirao skladbu “K’o mirisni pupoljci” Karlovčanke Vesne Žagar čije je melodijske linije koristio u pjesmi “Neka mi ne svane” (kojom je Danijela Martinović pobijedila na Dori i predstavljala Hrvatsku na Eurosongu u Irskoj).
Otada, rijetko je tko službeno prijavljivao plagiranje. U SAD-u je, pak, poplava softvera i službi koje utvrđuju plagiranje u pravnom smislu. Sve je krenulo kad je sud proglasio pjesmu “Blurred Lines” iz 2013. godine na kojoj su Robin Thicke Pharrell Williams zaradili milijune - plagijatom, odnosno kopirali su pjesmu Marvina Gayea “Got To Give It Up” iz 1977. godine.
U Europskoj uniji, pak, postoji službeni softver za audioforenziku koji ima dokaznu težinu pred sudom, ali malo tko poseže za tom uslugom, kako nam kažu glazbenici, zbog visoke cijene i dugog čekanja. No, razne nezavisne kompanije polako razvijaju svoje softvere koji rade audioanalize, poput njemačkog Fraunhofer-Institut für Digitale Mediatechnologie IDMT koji je razvijen u suradnji s europskim projektom REWIND. Softver uspoređuje dva djela po pitanju melodije, a specijalizirani algoritmi automatski određuju stupanj sličnosti. Alati za audioforenziku omogućavaju vrlo detaljne podatke, kao što je identificiranje uređaja i mikrofone koji su korišteni za snimanje te prepoznavanje svakog reza.
Kako bismo podrobnije pristupili neobičnom slučaju Pađen vs. McCartney, kontaktirali smo i naše cijenjene skladatelje.
- Kad govorimo o plagijatima, želim reći da ih doživljavam slojevito. Rekao bih, u tri varijante - rekao nam je Miro Buljan, jedan od najproduktivnijih hrvatskih skladatelja zabavne glazbe koji je surađivao s brojnim glazbenicima.
Razmišljaju slično
- Prva varijanta jest ona u kojoj vrijedi da u određenom vremenu skladatelji jednostavno razmišljaju slično. To treba shvatiti kao činjenicu, a kad govorim o tome, često se pozovem na ono što je davno rekao Tin Ujević: ‘Pjesma izvire iz pjesme’. Dakle, ti, kao skladatelj djela, čuo si nešto, zapamtio, zapravo duboko memorirao u sebi i onda to koristiš pri svojemu radu, ali nesvjesno i bez želje za plagijatom - objasnio je Buljan, dodajući da se slično može dogoditi i u pisanju kad čovjek pročita nešto pa nakon duljeg vremena napiše nešto isto, ili slično, upravo zato što ga je pročitano duboko impresioniralo pa je zapamtio.
- Druga varijanta plagijata bila bi ona u kojoj je jasno da je netko pomno slušao i analizirao pjesmu koju plagira. To se vidi iz taktova i harmonija, iz rasporeda tonova i pauza u pjesmi. Kada je podudarnost velika u tim segmentima, može se pričati o plagijatu, koji se možda i pokušava skriti - navodi Buljan pa nastavlja o trećoj varijanti plagijata.
- To je onaj najočitiji plagijat, kad netko jednostavno ukrade tvoju pjesmu i boli ga briga. Meni se dogodilo da su mi neki Rusi bili ukrali aranžman za pjesmu Toše Proeskog ‘Bože, brani je od zla’. Tu je riječ bila o trećoj varijanti plagijata. No, također mi se dogodilo da je jedna engleska grupa napisala pjesmu koja je bila vrlo slična pjesmi Tonyja Cetinskog ‘Kad bi dao Bog’ u mom aranžmanu.
Iako bi laiku te pjesme bile dovoljno slične da pomisli da je riječ o plagijatu, pokazalo se da je autor tu razmišljao isto kao i ja te da nije bilo loše namjere - prisjeća se Buljan pa govori kako vjeruje da je u slučaju Jurice Pađena i Paula McCartneyja riječ o prvoj varijanti plagijata. Dakle, slučajnog, nenamjernog, ujevićevskog “plagijata” pjesme.
Glava puna muzike
- Nestručan sam u pitanju umjetne inteligencije, ali istina je da i dalje čovjek unosi te podatke u softver za detekciju plagijata. Ne znam kako će to izgledati u budućnosti, ali zasad treba imati na umu da rad softvera ovisi o podacima koje unosi čovjek - zaključio je Buljan.
Skladatelj, aranžer i glazbeni producent Branimir Mihaljević sličnog je mišljenja.
- Bilo bi neprofesionalno i tendenciozno da ja preko novina prozivam McCartneyja za plagijat. Ali, u pjesmama postoji velika sličnost, i u glazbenom i u atmosferskom smislu. Ne vjerujem da je McCartney to napravio namjerno, ali zna se dogoditi da autoru ostane neka pjesma u glavi... - smatra Branimir Mihaljević, glazbeni producent čiji autorski rad broji stotine pjesama koje su otpjevali neki od najpopularnijih izvođača u regiji te neki inozemni izvođači, među kojima su njemački superstar Jürgen Drews, bugarske dive Preslava i Ivana te Talijanka Ana Oxa.
- S obzirom da svi dijelimo isti internet i dostupne su nam iste pjesme, nije nemoguće da je McCartney čuo Pađenovu pjesmu, koja mu je ostala u uhu. U svakom slučaju, želim Jurici Pađenu sreću u svemu što slijedi - rekao nam je Mihaljević.
Producent Predrag Martinjak, umjetničkoga imena P’eggy, smatra da je tanka granica između slučajne i željene sličnosti s nekom drugom pjesmom, odnosno namjernoga plagijata i nenamjernog “plagijata”.
- Svima se to događa. Glava nam je puna muzike koju čujemo na raznim mjestima. I meni se nešto slično dogodilo nedavno. Radio sam pjesmu Saše Lozara ‘Budi’ i već kad sam bio u miksu pjesme, ustanovio sam da mi refren ‘baca’ na popularnu pjesmu ‘Get Lucky’ Pharrella Williamsa. Stopirao sam rad i smislio drugu melodiju. Naravno, to sam bio učinio nesvjesno, jer ‘Get Lucky’ se vrtjela godinama posvuda. Moglo se dogoditi i da nisam skužio, a onda bi me svi prozivali - prisjeća se Martinjak, dodajući da se jasna namjera plagijata “odmah osjeti”, i to kada su pjesme podudarne i u aranžmanu i melodiji.
Vezano uz slučaj McCartneyjeva navodnog plagijata, Martinjak nakon slušanja obiju pjesama govori:
- Mislim da eventualna tužba neće imati šanse. Melodija je slična, ali ugođaj je drukčiji. Atmosfera pjesme dakle, sasvim je drukčija, volio bih vidjeti kako radi taj softver koji je procijenio da je riječ o plagijatu. Osobno, Pađenova pjesma mi je bolja, a ako je Paul krao, loše je krao. Dok je Pađenova pjesma nabrijana, McCartneyjeva je sentiš. Sam početak versa, 8 taktova, podudaran je melodijski, ali sve drugo je drukčije. Pađen ima drugu harmoniju i melodiju, on ima i refren, a McCartney ga nema - smatra Martinjak, dodajući da je Pađenova pjesma hitoidnija od one Paula McCartneyja.