Mlada Osječanka Mia Dimšić (28) jedna je od onih koji ne žele očajavati u ovim turbulentnim vremenima koja su na koljena bacila i domaću glazbenu scenu. Putovanja i druženja s publikom odlučila je zamijeniti pisanjem. I dok čeka koncerte i neke bolje dane za svirke uživo, priprema novi album, dovršila je prvu knjigu, veseli se nominaciji za Porin i promovira singl "Pomalo slučajno".
Upravo je izašao vaš novi singl. O čemu govori?
- Pjesma "Pomalo slučajno" govori o slučajnostima, jednoj od mojih omiljenih tema koja me ne prestaje inspirirati, kao i o intuiciji, tom našem malom unutarnjem glasu koji je ponekad teško čuti od buke racionalnog uma i okoline, ali ako mu se ipak prepustimo, uvijek vodi na pravo mjesto. Iako u pravilu ne vjerujem u slučajnosti volim proučavati sve te naizgled nepovezane događaje koji te na kraju odvedu na luda mjesta i pitati se što bi bilo da smo otišli samo malčice promijenjenim smjerom. Kad o nečemu toliko razmišljam, prirodno nastane i pjesma s tom temom.
Razmišljate li o nekom glazbenom zaokretu?
- U procesu sam stvaranja novog albuma i sad me puno više inspiriraju ljubavne teme, neobični ritmovi koji me dosad nisu inspirirali i pop-zvuk 90-ih uz koji sam odrastala. Pjesme polako nastaju i okvirni plan postoji, ali to se putem uvijek toliko mijenja da je nemoguće bilo što reći u ovoj fazi. Ono što sigurno znam jest da album neće biti gotov prije 2022. godine, a u međuvremenu ću polako izbacivati singlove..
Pjesma "Pomalo slučajno" dobila je i spot koji ima svoju priču. Tko osmišljava vaše videouratke?
- Najviše mojih spotova režirao je Boris Sekulić i upravo nam je "Pomalo slučajno" deseta jubilarna suradnja. Gotovo od samog početka je dio mog tima i već točno znamo kako tko razmišlja. U njega imam apsolutno povjerenje, on je napravio i moj najupečatljiviji spot za pjesmu "Život nije siv" te za njega osvojio i Porina 2017. pa je stvarno puno toga iza nas. Cijeli kreativni proces u spotovima u potpunosti je njegov, obično dođe s idejom čim posluša pjesmu i te ideje, vjerujte mi, ponekad na prvu zvuče jako čudno pa da mi to bilo tko drugi kaže, vjerojatno bih se premišljala, ali njemu samo pustim da radi što god želi i rezultat je uvijek odličan. Ovaj put u spotu imamo vrhunsku plesnu ekipu koja pleše na malo drugačiji način nego što je uobičajeno - naopačke, odnosno na rukama. Teško je to riječima dočarati pa svakako pogledajte spot i sami procijenite.
U kojoj je fazi rad na pjesmama za američko tržište?
- U posljednje vrijeme najviše radim na engleskim pjesmama, ali kad snimke budu u potpunosti spremne, njihovo snimanje i dalje ovisi o globalnoj situaciji pa trenutačno nemam konkretne planove. Voljela bih otići u Ameriku sa svojim timom, rezervirati studio i priuštiti si jedno neponovljivo novo iskustvo, ali ne znam kad će to biti u potpunosti normalno. Nadam se što prije jer mi jako nedostaju i snimanja i putovanja.
Da je vrijeme normalno kako bi izgledali vaši dani?
- Nadam se da bi bili ispunjeni putovanjima, svirkama s bendom, dogovorima, izlascima... Jako sam voljela život prije pandemije, koliko god da je nekad znalo biti jako iscrpljujuće i svega previše, ipak je to ono što odgovara mojoj naravi. Teški sam ekstrovert, volim nove situacije i dinamiku i možda je upravo to razlog što u 2020. gotovo uopće nisam pisala pjesme. Bila sam toliko bezvoljna što moram biti kod kuće i izbjegavati ljude da nisam imala snage posvetiti se bilo čemu kreativnom. U 2021. ipak sam se malo bolje prilagodila pa imam puno optimističniji pogled na budućnost.
Pišete li nove pjesme?
- Stalno pišem, moja je novogodišnja odluka bila da je dosta ljenčarenja i da nije bitno hoću li išta od tih svojih planova moći realizirati, jednostavno se zbog vlastitog mentalnog zdravlja moram ponašati kao da hoću i stvarati bez prestanka. Nisam dugo ovako intenzivno pisala pa definitivno mogu reći da je u ovoj situaciji ipak bilo i dobrih stvari. Teško da bih u normalnim okolnostima imala i volje i vremena.
Vjerujete li u bolje dane na glazbenoj sceni?
- Koncerti su i dalje jako neizvjesna tema koja nas sve pogađa, ali generalno mislim da glazbena scena može biti ponosna na sebe. U onakvoj godini kakva je iza nas stvaralo se i više nego inače, ljudi su snimali, izbacivali odlične stvari, veselili se, družili koliko god je bilo moguće, humanitarno djelovali, a mnogi su pritom strahovali od čega će živjeti idući mjesec. Ponosna sam što sam dio takvog kolektiva i znam da će stvari ići na bolje, ali moramo zajedno pobijediti tu anksioznost, podržavati se međusobno i okrenuti se glazbi koja nas najbolje liječi. Proljeće me uvijek razbudi i jako se veselim toplijim danima, a odmah sam i kreativnija.
Osmišljavate li sa svojim suradnicima ljeto?
- Nisam sigurna što mislim o ljetu koje je pred nama. Da ste me pitali početkom godine, rekla bih da ćemo do ljeta sigurno normalno svirati i pjevati, ali sad nisam sigurna. Postoje nekakvi upiti, ali to su čisto idejni datumi jer se nitko još ne usudi ići u organizaciju. Ljudi su ionako na koljenima, a organizatori koncerata, čak ni na otvorenom, uz sve troškove koje imaju, a uz mjere koje moraju poštivati, ne mogu biti ni na nuli. Vrijeme će najbolje pokazati. Planova ima, ali puno toga ne ovisi o nama.
Kako izgledaju vaši dani? Kako ih i s kim provodite?
- Pokušavam svaki dan pažljivo isplanirati kako ne bih upala u kolotečinu. Uvijek je na rasporedu pisanje, šetnja, ručak, kava, neka dobra knjiga i obavezno druženje s najbližim ljudima, bez toga bih poludjela. Volim i otputovati za vikend, a često sam i na relaciji Osijek - Zagreb. Sve u svemu, ne mogu se požaliti, uspijevam održati barem iluziju dinamike.
