Silvana Menđušić u finalu je Zlatnog studija za nagradu najboljeg novinara/novinarke godine. Iskusna reporterka s više od 30 godina novinarskog iskustva dobila je brojne nagrade, među kojima je i ona posljednja, HND-a za televizijsko novinarstvo, koju je primila prije mjesec dana. Pa ipak, ovdje odlučuje publika, koja ju je sada uvela u završnicu najveće medijske nagrade.
Kakva su vaša očekivanja?
- Zahvaljujem čitateljima Jutarnjeg lista i Studija koji su odvojili svoje vrijeme i dali mi glas iako vjerujem da su u ovom teškim vremenima imali pametnijeg posla i važnijih zadataka. Svaki je taj mali klik daljnji poticaj u dnevnoj novinarskoj rutini u kojem se neke priče dugo rade, satisfakcija kratko traje, a sutra već malo znače. Često se sjetim kako nije bogat onaj tko ima puno, nego tko malo treba, pa očekivanja, zapravo, i nemam jer sam i ovim uvrštenjem u finale počašćena. U dobroj sam i teškoj skupini sa sjajnim kolegama s drugih televizija: Andrija Jarak je nadaleko poznato ime u javnosti i čovjek koji je postao 'meme', Zrinka Grancarić posljednjih godina u kvaliteti konstantno raste, a kako smo bliske rođakinje - njezina baka Marija i moja baka Lucija su sestre - pobijedili li Zrinka, Zlatni Studio ionako ide u obitelj i rodno Diklo pokraj Zadra. Dakle, u svakom slučaju naše bi none bile ponosne.
Jedna od vaših priča koje u su privukle pozornost javnosti u prošloj godini bila je ona o Branku Markovcu Medenom, koji je u zatvoru proveo čak 43 godine života. Obično se ne istražuje, kada su takve priče u pitanju, druga strana medalje, barem to nije običaj kod nas.
- Razgovarali smo dugo u redakciji 'Potrage' i pažljivo vagali koji je javni interes da u udarnom terminu izložimo gledateljima priču dugogodišnjeg zatvorenika. Zanimalo nas je kako je u Hrvatskoj reguliran proces povratka dugogodišnjih osuđenika u društvo te gdje završe osobe koji su poput Branka Markovca više desetljeća provele u zatvoru. Markovac je poštovao dogovor da će odgovoriti na svako pitanje.
Pohvale ste zaradili jer ste i prvi uspjeli obraditi sedam sati videomaterijala koji ukazuje na ozbiljne malverzacije u gradnji zagrebačke žičare. Taj video stigao je i drugim medijima, no bio je to ogroman posao u kojem je trebalo istražiti mnogo detalja, pospajati sve konce. Kako vam je to pošlo za rukom?
- Formula je, kao i uvijek, prilično jednostavna i nimalo glamurozna te neugodna za leđa i oči: sjediš, gledaš, pišeš, provjeravaš, pa ponovno gledaš, pišeš i dok ti nije jasno i dok tekst nije gotov, ne ustaješ. Drago mi je da je naš urednik Josip Antolić baš meni odlučio dati videomaterijal, a na početku nismo bili svjesni razmjera priče.
S obzirom na teme kojima se bavite, a sve su prilično škakljive, jeste li doživjeli prijetnje i morali zatražiti intervenciju policije?
- Nisam doživjela ozbiljne prijetnje ili ih nisam ozbiljno doživljavala. Mislim da se neugodnosti u našem poslu najviše osjete kod sve učestalijih sudskih tužbi, a ako zakvačite neku jaku, povezanu mrežu, onda ona reagira puno sofisticiranije nego što su prijetnje.
Osim ovih dviju priča za 'Potragu', kojim ste svojim prilozima još izuzetno zadovoljni u 2020.?
- Godinu iza nas i početak ove obilježili su događaji golemih razmjera: od dva potresa - onog zagrebačkog i petrinjskog do pandemije - pa u 2020. možda najjasnije pamtim obične dnevne izvještaje koje sam odradila kada se naša redakcija 'Potrage' pridružila dnevnom timu 'Vijesti' RTL-a, koji je tu cijelu godinu vrhunski popratio. Također, 'Potraga' je donijela u prošloj godini puno važnih priča koje smo sve, a to nije nebitno, radili srčano i tutta forza.
Iza vas je dugogodišnja karijera. Na HTV-u ste bili i ratna reporterka i suurednica Dnevnika, radili ste i u Zabavnom programu, kao i na TV Mreži, bili ste glavna urednica Cosmopolitana i Grazije, uređivali Business.hr... Teško je, zapravo, sve pobrojati. No, nakon što ste se više posvetili dokumentarcima, a pritom mislim na film o pokojnoj glumici Dolores Lambaša 'Naslovnica' te na vaš izniman serijal 'Stambeno pitanje', mislila sam da ćete se više usmjeriti tim formama, a ovo, uvjetno rečeno, klasično novinarstvo ostaviti iza sebe.
- Svaka mi je ta stepenica pomogla i na svakoj sam učila. Dragocjeno mi je što sam radila u različitim žanrovima, na raznim platformama i vrstama medija. Dokumentarna forma mi je najbliža i drago mi je što je serija 'Stambeno pitanje' osvojila dobar dio publike. Naivno sam pretpostavila da će, nakon što je neki projekt lijepo prihvaćen, postojati interes naručitelja za nastavak serijala.
Na žalost, moje profesionalne želje ograničene su načinom na koji HRT, kao jedini hrvatski mediji koji ima dovoljno sredstava, a u konačnici i obvezu poticati domaći dokumentarni program, odabire projekte. Javljala sam se na sve raspisane natječaje za dokumentarne serije i redovito dobivala odbijenicu. Nije vam drago kada vas bez recenzije i obrazloženja diskvalificiraju nakon što ste uložili vrijeme u istraživanje priča i investirali novac u snimanje, ali primam to sportski i na nogama. Iako, žao mi je dobrih priča i nevjerojatnih koje neće, barem ne u formi TV dokumentarnog serijala, biti ispričane.
Osim rada u 'Potrazi', imate li još neki projekt u planu? Možda neki novi dokumentarni serijal?
- Imam u pripremi serijal 'Žive stvari', koji već dugo razrađujem i čini mi se zreo za snimanje. Obećala sam sama sebi da ću ga napraviti bez obzira na sve i da za njega moram naći vremena.
A i dobro je pisati i nadati se da ćete jednog dana snimati, ako ni zbog čega drugog, onda da ostanete u kondiciji i u svemu ovom oko nas zdrave glave.
