Kao klinac maštao je o tome da će kad odraste biti političar, ali je, srećom, shvatio da to nije svijet za njega pa je krenuo stopama svoje mame, čuvene glumice Olivere Baljak, koja mu je savjetovala da svakoj ulozi pristupa kao da je prva, jedina i najvažnija, bila ona mala ili velika. Petar Baljak (29) upravo se toga i drži, kako u kazalištu, tako i na televiziji, točnije u RTL-ovoj seriji “San snova”, u kojoj glumi nogometaša. To je prva Petrova uloga u televizijskoj seriji, a pripremao ju je čitajući biografiju Luke Modrića.
Kako ste se pripremali za ulogu Damira Teletovića Telca u seriji ‘San snova’? Jeste li istraživali kako izgleda život nogometaša?
- Za samu audiciju radio sam tekst za jedan drugi lik. Nekoliko mjeseci kasnije javili su mi iz produkcije da sam dobio ulogu Damira Teletovića. Od tog trenutka, kako previše ne pratim nogomet, počeo sam istraživati područje te igre, a na prijedlog producenta pročitao sam biografiju Luke Modrića kako bih si uopće mogao predočiti izazove i karijeru jednog od velikih nogometaša. Također sam čitao i gledao snimke intervjua kako naših, tako i stranih igrača.
Pratite li nogomet?
- Ne pratim nogomet, osim ponekad utakmice naše reprezentacije. Cijeli se život, doduše, bavim sportom, ali su me uvijek više privlačili borilački sportovi. S prijateljima sam bio na nekoliko utakmica NK Rijeke, ali više iz radoznalosti i euforije na tribinama nego radi same igre.
Kako biste opisali svoj lik u seriji, koje su njegove glavne karakteristike?
- Damir Teletović Telac u jednu je ruku i to što mu nadimak kaže. Velik je zaljubljenik u nogomet koji je ujedno i njegov cijeli život, ali nikad nije ostvario svoj puni potencijal zbog nedostatka discipline i kvalitetne ruke koja bi ga vodila. No on je zapravo dobra duša, gladna ljubavi, pogotovo obiteljske ljubavi i topline, koju pronalazi u svojim ‘posvojiteljima’, u obitelji Stošić. Prvenstveno u svom menadžeru Mirku kojeg igra divan kolega Emir Hadžihafizbegović, koji je u liku Mirka velika podrška Telcu, a kao Emir podrška Petru u ovom cijelom procesu.
Što vam je najizazovnije pri radu na ovoj ulozi?
- Čuo sam puno priča o količini posla koji me čeka, o gomilama teksta i satima provedenima na setu… Budući da mi je ovo prva uloga u televizijskoj seriji, malo sam se bojao kako će sve to izgledati, pogotovo što se tiče brzine učenja teksta, jer se radi iz dana u dan. Na sreću, sâm sam sebe iznenadio shvativši da mi je memorija bolja nego što sam mislio. Najveći mi je izazov sâmo igranje nogometa.
Je li vam zahtjevnije glumiti ‘pozitivce’ ili ‘negativce’ i zašto?
- Je li lik pozitivan ili negativan, to percipira svaki gledatelj za sebe. Svaki je lik dosljedan sam sebi i vjeruje da je njegova istina najispravnija i da je njegov konačni cilj jedini ispravan. Mene jednako vesele obje opcije.
Tko vam je najveća podrška u vašem radu?
- Moji roditelji, djevojka, uža i šira obitelj i prijatelji. S obzirom na to da mi je ovo prvo ovakvo iskustvo pred kamerom, želio bih zahvaliti svim kolegama koji su me prihvatili, odličnoj ekipi iza kamere i idejnim kreatorima serije koji su imali povjerenja u mene.
Jeste li oduvijek znali da ćete biti glumac ili ste kao klinac maštali o nekom drugom zanimanju?
- Kao mali imao sam drukčiju ideju čime bih se u životu bavio. Naime, plan malog Petra bila je politika. Tako sam nakon gimnazije upisao Međunarodne odnose i diplomaciju u Zagrebu. Nakon završetka studija bilo mi je jasno da to nije moj svijet, nastavilo se moje traženje, a spletom okolnosti sudjelovao sam na jednom projektu studenata glume i medija na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti. Tada sam definitivno shvatio da se tim poslom želim baviti.
Kako je vaša mama, sjajna glumica Olivera Baljak, reagirala kada je shvatila da ćete se u životu baviti glumom?
- Moja mi je majka oduvijek bila velika podrška u svemu i govorila mi je da je u životu važno raditi posao koji voliš. Od moje treće godine vodila me sa sobom u kazalište na sve dramske, operne i baletne predstave, kao i na koncerte, tako da imam miris kazališta u nosu otkako znam za sebe. No i moj je otac cijeli svoj radni vijek bio kazališni djelatnik. Ni majka ni otac nisu bili iznenađeni kad sam im rekao da želim ići na Akademiju, što je u jednu ruku mene iznenadilo.
Jeste li imali prilike igrati s mamom u nekoj predstavi i kako je to izgledalo?
- U dvije predstave smo igrali zajedno. Žandara sam igrao kad je mama slavila četrdeset godina umjetničkog rada predstavom ‘Gospođa ministarka’, a u Kurspahićevoj 20-minutnoj predstavi Čehovljeva ‘Galeba’ igrao sam doktora Dorna. Bile su to manje uloge, tako da nismo imali puno interakcije pa o tom iskustvu ne mogu puno reći.
Koji je najvažniji glumački savjet što ste ga dobili od gospođe Olivere?
- Svakoj ulozi pristupaj kao da je prva, jedina i najvažnija, bila ona mala ili velika.
Prati li i ona seriju ‘San snova’ i što kaže?
- Cijela obitelj i prijatelji, svi prate seriju, na čemu sam im jako zahvalan. A majka kaže da je zadovoljna.
Koje biste svoje uloge dosad izdvojili kao važne ili kao posebno drage?
- Bila mi je draga uloga Pube, a riječ je o diplomskom radu na Akademiji, u Krležinim ‘Glembajevima’. Uz manje projekte, prije rada na seriji ‘San snova’, našao sam se u ulozi voditelja i urednika emisija na riječkoj televiziji Kanal RI, što mi je bio jedan sasvim drukčiji izazov te bih ga izdvojio kao vrijedno i lijepo iskustvo.
Što vam je kao mladom glumcu općenito najveći izazov u vašem poslu?
- Možda nisam najmlađi, ali kako sam se tim poslom počeo baviti relativno nedavno, zbog količine mog iskustva moglo bi se reći da pričamo o mladom glumcu. Jedan od većih problema s kojim se svi kad-tad suoče, a naročito mladi glumci, pronalazak je posla.
Što radite u slobodno vrijeme? Imate li kakav hobi?
- U slobodno vrijeme volim se baviti sportom, gledati filmove, čitati, ići u šetnje, ništa spektakularno.
Što trenutačno čitate?
- Kako preferiram fantastiku, trenutačno čitam ‘Labirint duhova’ Carlosa Ruiza Zafóna. Jako mi se sviđaju njegovi opisi i atmosfera mistične Barcelone s početka 20. stoljeća kako je on oslikava.
Kakvu glazbu volite?
- Bio sam u jednoj duljoj fazi kad nisam znao što slušati. Sad sam se orijentirao na klasiku.
Pratite li modu? Kako biste opisali svoj modni stil?
- Ne pratim baš osobito. Svoj bih stil opisao kao jednostavan.