"‘Samo kad se smijem‘ je društveno odgovorni triler. Bavi se tematikom obiteljskog nasilja i pitanjem koliko je ono produkt društva kao cjeline", objašnjava glumac Slavko Sobin koji u filmu Vanje Juranić glumi supruga i oca koji vrši kontinuirano nasilje nad svojom suprugom dok okolina okreće glavu i traži mu opravdanja.
Pri utjelovljivanju ovoga lika, Sobinu je kao glumcu najveći izazov bio ne napraviti jednodimenzijalnog monstruma, nego pokazati od kuda njegovo nasilje polazi.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
"On je isto čovjek koji voli, koji pati, koji je ranjen. To ga ne opravdava, ali ulijeva publici nadu da se nasilje može zaustaviti ako se detektira na vrijeme. Nada mora postojati, makar i prividna. Po tome bih skoro pa rekao da glavnu ulogu u ovom filmu ima publika na kojoj ostaje hoće li nešto poduzeti u stvarnom svijetu", smatra Sobin te nastavlja:
"Umjetnost mora progovarati o društvenim problemima. Sretan sam odjekom koji je ovaj film ostvario, što medijski, što u privatnim porukama koje dobivam na društvenim mrežama. Ako smo uspjeli osnažiti petero ljudi, pet žena, onda ovaj film i ova struka općenito imaju važnost i smisao. Napravili smo film koji je zrcalo društva i publika je na njega reagirala sa strašću za promjenom i to je najveća nagrada koju glumac može dobiti".
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
Osim te najveće nagrade, "Samo kad se smijem" Sobinu je donijela i druga priznanja, koja su, kaže glumac, došla u trenu kad je odlučio da ga takve stvari ne smiju fascinirati.
"Umjetnost ne smije biti kompetitivna. I status umjetnika je onoliko dobar koliko se daje u projekt kojim se trenutno bavi. To je jedino mjerilo", mišljenja je Sobin.
Zbog Studijeve nominacije za najboljeg glumca na filmu je sretan jer ga je prepoznao žiri koji cijeni. Bit će presretan i ako dobije nagradu, priznaje, jer će to značiti da ga je prepoznala publika zbog koje se i bavi glumom.
"Doduše izostane li nagrada sad ili bilo kad kasnije u životu, neću to doživjeti kao neuspjeh, pa zbog toga ne mogu nagrade shvaćati ni kao mjerilo uspjeha", ipak dodaje glumac kojem će "u pamćenju zauvijek ostati poštovanje i briga koju je cijeli tim imao za njega i Tihanu (Lazović), kao i njihova međusobna nježnost i podrška koja je u procesu snimanja ovakvih scena neophodna".
Sobin, koji je završio snimanje filma u Engleskoj na koji je, kaže, izuzetno ponosan, trenutno je na turneji sa svojom dječjom predstavom "Šapice".
"To mi dođe kao terapija od svih odigranih mrakova u protekle dvije godine, ali i globalnih mrakova kroz koje prolazimo svi", kaže.
Nadolazeća godina popunjava mu se, otkriva, lagano prekrasnim projektima.
"Generalno se veselim svakom danu. To je najbitnije. Naučio sam napokon birati projekte koji osnažuju i liječe i u tome sam se našao kao glumac, ali i kao autor dječjih knjiga. Volio bih da se tako i nastavi. Nikad me nije privlačilo biti samo neka tamo javna osoba. Htio bih da su stvari koje radim relevantne i da imaju svoju svrhu usmjerenu prema drugima. Eto, to je moj plan za budućnost", zaključuje.
