Punih deset godina u ladici poznatog glumca Slavka Sobina (36) čekala je priča "Šapice" kako bi napokon bila pretočena u ilustriranu dječju knjigu koja ovih dana, u izdanju Mozaika, stiže u prodaju. "Šapice" su prvotno zaživjele kao predstava i postigle velik uspjeh, a nema sumnje da će glumčev spisateljski prvijenac također oduševiti najmlađu, a samim time i najiskreniju publiku.
- U jednom trenutku, prije desetak godina, nisam imao posla i palo mi je na pamet da napišem dječju predstavu, mobilnu, koja stane u auto, koja može igrati po razredima. Toliko smo je puno igrali da smo imali dvije postave. Nada Kovačević i ja, a u drugoj postavi Ivo Perkušić i Ana Gruica. Kao predstava, 'Šapice' su bile jako uspješne, mislim da i danas igra u Gradskom kazalištu mladih u Splitu - prisjetio se Sobin.
Samu predstavu napisao je gotovo u dahu, no knjiga je bila puno veći zalogaj.
- Kad me pukla inspiracija, samo sam slagao jer kad se piše predstava, radi se samo dijaloška forma, nisu potrebni opisi jer se to odigra, pa je bilo lako napisati. Onda su me roditelji neko vrijeme nagovarali da to pretvorim u slikovnicu i ja sam sastavio tekst, dodao nekoliko stvari i u prvo smo vrijeme razmišljali da to sami printamo. No, u ladici je stajalo deset godina i prije nekoliko godina to sam ponudio nekim izdavačima, bez povratne informacije. Sad sam pomislio: 'ajde, sad se već zna tko sam i možda bude postojao interes. I javili su se iz Mozaika, a ja sam im prepustio sve ostalo. Ilustrator je Patricio Alejandro Aguero Marino. U petak se nadam dobiti prve primjerke - priča glumac.
Slavko je i inače pozat kao veliki ljubitelj životinja, a najdraže su mu društvo upravo njegove udomljene kujice Buba i Mara.
- Ljudima sam već malo dosadan sa psima, ali to mi je bila inspiracija i kroz to sam radio. Zanimljivo je što se na kraju predstave shvati da to uopće nisu psi, nego mama i sin beskućnici koji se igraju da su psi. No, to smo iz knjige maknuli jer želimo nastavke i da ne bude tužno. Inspiracija su mi bili i moji psi, doduše, tada nisam još imao Bubu i Maru. No, meni su općenito životinje vrh jer su razigrane, iskrene, lude, blesave. Guštam provoditi vrijeme sa psima. Ipak, mislim da bih znao pisati i o ljudima da pokušam - otkriva Slavko.
A ono što od srca priželjkuje je da njegove "Šapice", baš poput predstave, nađu put do publike.
- Iskreno se nadam da će se klincima sviđati. Obožavao sam čitati kao mali, odrastao sam na čitanju, knjige su mi se urezale u pamćenje i pomisao da negdje postoji moja knjiga koju će netko čitati i možda je zapamtiti ogroman mi je san. Lagao bih kad bih se pravio da mi je svejedno kako će proći. Užasno mi je stalo - zaključio je.