Uoči skorašnjih izbora, splitski glumac Slavko Sobin i sam se bacio na politiku. Iako je, kako kaže, potpuno apolitičan, prihvatio se monodrame “Političar” koja će premijeru imati u subotu 1. travnja u Zagrebačkom kazalištu lutaka. U predstavi s kojom Sobin, publici najpoznatiji po ulozi simpatičnog fotoreportera Žungula iz serije “Crno-bijeli svijet”, namjerava obići čitavu Hrvatsku, glumi čak pet likova, mahom korumpiranih i lažljivih kandidata.
- Ovo mi je prvi put da igram monodramu, pa sam se nećkao kad su me pozvali jer mislio sam da monodrame rade glumci s užasno velikim egom. Tipa: ‘Evo mene, i gledajte samo mene sat i 15 minuta na sceni’. Drugi razlog je bio to što se ne razumijem u politiku. Nisam znao je li tekst glup, duhovit, jel’ se referira na nekoga... Ali, shvatio sam da bi s predstavom mogao puno putovati i dobro zaraditi i dao sam roditeljima da pročitaju tekst i vide bi li to njima bilo duhovito za gledati. I oni su rekli ‘da’. I tako je krenulo i sad mi je jako drago - priča Slavko.
U predstavi će, najavljuje, biti i dosta aktualnih momenata.
Petrov i Agrokor
- Svih pet likova koje igram su političari, svi su budale i kužim na koga se referiraju neki likovi i situacije. Napisani su kao pohlepni i glupi ljudi i tako ih i igram bez obzira na to je li to Božo Petrov ili nije. A nije. No, ima poveznica s domaćom politikom. Sve što je aktualno ubacimo u tekst. Predstava će, koliko god bude igrala, rasti i imati izmjene. Već se bavimo i dnevnicama i Agrokorom - napominje, dodajući kako mu je glavni cilj da s predstavom što više putuje, baš kao što bi radio i za predizborne skupove s time da će, obećava, puno manje lagati i glumiti od političara. A dosta putovanja očekuje ga i s predstavom “Bračni (s)provod”.
- Najviše me zanima kazalište za široke mase, ali ne jeftino, da pričamo vlaški, kažemo dvaput ‘pi...’ i onda je to duhovito - naglašava.
Nedavno je sudjelovao i u velikom stranom projektu koji puno obećava, a radi se o remakeu kultnog filma “Papillon” s Dustinom Hoffmanom i Steveom McQueenom u glavnim ulogama.
- Imam jednu jako lijepu ulogu. Frajer se zove El Caiman. Tko god je gledao film, zna da se radi o francuskom zatvoru, a radnja je u 50-ima. Dosta smo improvizirali. Redatelj je Michael Noer, Danac koji se proslavio dokumentarnim filmovima i Amerikanci su ga uzeli da režira baš da bi dobili taj naturalistički, sirovi, stvarni pristup. Čak sam iz uloge izvukao više nego iz scenarija zahvaljujući mogućnosti improvizacije. No, moram odmah stati. Prije godinu i nešto snimio sam u Pragu film ‘Zookeeper’s Wife’ i agentica mi je javila da su moju ulogu dosta izrezali. Tako da me strah unaprijed pričati o ulozi jer u montaži se dosta toga reže. U svakom slučaju, mislim da će mi ‘Papillon’ biti konkretna uloga - smatra Slavko.
‘Igra prijestolja’
U svojoj karijeri može se pohvaliti s dosta stranih angažmana, poput onog u američkoj seriji “Dig”, a angažman je dobio i u petoj sezoni “Igre prijestolja”, no to se, kaže svelo samo na statiranje.
- Pozvali su me za ‘Igru prijestolja’ usred godišnjeg da dođem snimati na tri, četiri dana i da je uloga odlična, a na audiciji su mi rekli da samo moram odglumiti kako reagiram kad mi odrube glavu. Teksta nema, a tri dana snimam i šetam po setu. Poludio sam jer su me digli s godišnjeg za statiranje, a seriju ionako nikad nisam gledao. Ništa mi ta uloga u životu ne znači, jedan mi je od najgorih projekata. Ne mogu to koristiti za CV, a piše mi na IMDb-u. Svi me traže materijal iz tog projekta, a ja odgovaram da me samo ubiju. No uslijedila je uloga u seriji ‘Legends’ i tu je počela suradnja s mojom agenticom i odmah smo dobili ‘Zookeeper’s Wife’ i nakon toga ‘Papillon’ te mađarsku seriju ‘Moje malo selo’ - prisjeća se.
Zbog uloge u seriji “Moje malo selo” počeo je učiti turski, a kako ima odličan sluh za jezike, to mu samo još jedan plus u karijeri.
- Završio sam prvi stupanj i znam reći: ‘Zovem se Slavko’. Ma, šalim se, znam nešto i čak je jedan turski agent zvao moju agenticu, pa sam snimio audiciju za jednu američku seriju, ali tursku ulogu - kaže Slavko.
Studij u Americi
Za razliku od velike većine glumaca, glumu je studirao u Los Angelesu na American Academy of Dramatic Arts.
- Studij sam prošao na engleskom. Vjerojatno je to olakšalo angažmane u stranim projektima. Na studiju smo se više bavili radom pred kamerom, i to je sigurno utjecalo na to. Imali smo čak i predmet koji se bavio audicijama. Činjenica je da dobro prolazim na audicijama. Ima puno boljih glumaca od mene u Hrvatskoj, ali iz nekog razloga strancima je moj izgled egzotičan. Ili me mogu staviti da budem i Arap i Židov i Turčin i još dosta toga. Pritom sam glumački OK i to valjda prolazi. Znam da prolazi i to što sam zdrav, utreniran i izgledam dobro - tvrdi.
Uskoro u Poljskoj snima film.
- Mala uloga kod Pawela Pawlikowskog koji je dobio Oscara za ‘Idu’ prije tri godine - kaže.
Najupečatljivije su mu uloge bile one televizijske, ali miljenik mu je Žungul iz serije “Crno-bijeli svijet”.
- Došao sam na audiciju za Žungula i znao da nema teoretske šanse da netko drugi bude Žungul osim mene. To mi je bio prvi tren kad sam se osjetio hrabro kao glumac. Sve je super ispalo, prilaze ljudi, vole seriju, vole Žungula - napominje.
U niti jednom zanimanju se, kaže, ne može vidjeti osim u glumi, no to ne znači da ne bi bio spreman raditi i druge poslove.
- Nisam dovoljno pametan za konkretne poslove. Najdraža stvar na svijetu mi je što sam se uspio baviti onim što volim i s time zarađujem sasvim dovoljno za ugodan život. Osjećam se kao da dana nisam radio, bez obzira na to što je bilo napornih dana i tjedana. Ipak, da mi se dogodi da ne radim neko vrijeme, mislim da bih mogao reći ‘možda ovo nije za mene’ i imati konkretan posao. To glumci rade svugdje u svijetu. Konobare i idu na audicije, bez imalo srama. Čim upišemo Akademiju, mi mislimo da smo glumčine, a nije tako. Puno glumaca izlazi, a malo je poslova. Zato bi mladim ljudima koji razmišljaju o glumi savjetovao da upišu dva faksa - govori.
Putovanja
Dosad niti jednu ulogu nije odbio i njegovo je pravilo, tvrdi, svemu govoriti “da”.
- I onda iz toga ispliva nešto što može biti sjajno, nešto osrednje, ali treba samo raditi. I nisam zbog požalio - siguran je.
Privatno dosta trenira, vozi bicikl, uživa u prirodi i šetnjama sa svojim psom Bubom, ali najveći su mu užitak egzotična putovanja.
- Zadnje putovanje bila je Azija; Vijetnam, Tajland, Kambodža. Dva mjeseca mi je trebalo da sebi objasnim da ne bih smio otići tamo živjeti i zaboraviti sve. Toliko mi je bilo lijepo, da sam poželio stalno upoznavati nove kulture, ljude jer tamo je sve opušteno i životno. Ali, ipak sam poluambiciozni radnik, iako bih bez problema tamo prao suđe, radio na nekoj recepciji... Iduća destinacija mi je Split, moram malo i doma, a htio bi opet Aziju. Ovaj put Sjeverni Vijetnam, Laos i onda par dana Maldiva - priznaje.
Iako ga Azija posebno privlači, ipak bi, kaže, između Bollywooda i Hollywooda izabrao - Hollywood.
- Ja bih stalno svugdje radio. Ali, da moram birati, bio bi Hollywood. Veći je novac i znam jezik, a i hranu mogu lakše probaviti - zaključio je.