Ako postoji utjelovljenje riječi influencerica, onda je njegova rodonačelnica u Hrvatskoj Snježana Mehun. Naime - u to se lako uvjeriti već ovlašnim "guglanjem" - Mehun je privlačila pozornost na sebe, svoj život, društvo, odijevanje, ljetovanje, pa čak i prehranu, još puno prije virtualne instagramske ere, u koju se, unatoč svojim već lijepim godinama, sjajno uklopila.
Virtualne alate mnoge samozvane influencerice, starlete i slična svita koriste prilično isprazno, larpurlartistički i čak iritantno; Mehun, pak, kroz odašiljanje poruke o "high-lifeu" promovira ono što odavno radi: marketing za razne klijente te vlastitu robnu marku odjeće, piše Slobodna Dalmacija.
Je li "Insta pojavnost", međutim, prava Snježana Mehun? Tko je ta dama čije objave u stopu prati više od 23 tisuće ljudi?
Dok su društvene mreže bile još znanstvena fantastika punili ste novinske stupce, mahom tabloide, nevjerojatno dosljedno. Naime, nakon što sam "uguglala" vaše ime, tražilica mi je izbacila na desetke tekstova i tekstića o vama, čak i nekih ozbiljnijih i ambicioznijih socioloških analiza! Imponira li vam takav interes za vaš život? Je li nekad publicitet naporan?
- Postoje ljudi koji se rode s karizmom privlačnom mnogima te oni koji prođu kroz život neprimjetno. Očito je da sam ja iz prve skupine, naime još u školi sam bila zanimljiva i to nije uvijek bilo dobro za mene. Na primjer, u prvom osnovne su me odbili primiti u Titove pionire jer nisam bila dovoljno poslušna. Uvijek mi je glava stršala iznad mase (smijeh).
Pored instagramske pojavnosti, međutim, malo ljudi zna da ste visokoobrazovani (pedagoška akademija), no da je marketing vaša ozbiljna profesija; čak ste bili i voditeljica PR službe jedne kazališne kuće. Najbolje da nam se osobno ukratko predstavite...
- Predstavljanje mi zvuči kao u nekom realityju, eto sad ja sama sebe pokušavam objasniti (smijeh). No dobro, pokušat ću biti kratka, nadam se da ćete sve prenijeti. Dakle, rođena sam u Gospiću, na što sam iznimno ponosna jer sam rodom iz Karlobaga, a moja obitelj s obje strane je izvorno Bačić, što je jedno od najstarijih prezimena u tom području.
Još od 1459. godine Hrvati drže područje Karlobaga, bez obzira na pokušaje Mlečana, koji su nam odnijeli većinu bukvi s Velebita, i Austro-Ugarske, koja nas je također pokušala pokoriti, kasnije i velikosrpska agresija koja nas je snašla... Nekako se oduvijek razne sile bore za taj komadić moga raja.
No suprotno mišljenju mnogih, u Karlobagu nisam nikad živjela. Naime, odrasla sam u Zagrebu, gdje moji roditelji imaju kuću i zapravo sam purgerica kao naš šef Bandić, hajde, možda malo više od njega (smijeh).
Po profesiji sam, pak, nastavnica razredne nastave s diplomom pedagoške akademije, a da sebi dodatno ugodim, upisala sam i studij arheologije. Nisam ga završila, ali možda hoću jednog dana.
Što se poslova tiče, bila sam najmlađi direktor Radija 101; u to vrijeme bio je jedan od dva najutjecajnija radija, štoviše po sadašnjim pojmovima neshvatljivo važan. Radila sam i u Gavelli, agenciji za nekretnine, pa u menadžerskoj agenciji Zorana Škugora, tada također jednoj od najvažnijih, koja je stvorila ET, Tonyja Cetinskog, Vlatku Pokos, Ninu Badrić, Sandija Cenova...
U jednoj od tada najpopularnijih diskoteka na Balkanu, The Bestu, organizirala sam koncerte, ugostili smo Cool & The Gang i druge. Radila sam i Fashion TV party u Grčkoj, sudjelovala u organizaciji Venecijanskog filmskog festivala, surađivala sam i s 50 Centom, potom na velikim projektima HRT-a: Modni Oscar, Elite Model Look, pa vezano uz legendarni koncert Thompsona na Poljudu, i drugo.
K tomu, agentica sam Nini Morić; moja agencija je radila kataloge za šoping-centre, grafičku pripremu, media bying - prodaju oglasa za većinu medija. Uvozila sam i šlepere kozmetike. Od svega navedenog ovo će, pretpostavljam, zvučati najbolje, ali mi je osobno to bilo najdosadnije: uvoz, distribucija, bla-bla.
Ipak, zapravo, cijeli život radim u nekom segmentu marketinga, bilo da je to media bying, PR ili organizacija evenata. To je moj forte i to je ozbiljan rad, ma koliko izgledalo prpošno. To znači da je mobitel stalno uključen, bezbroj poziva i mailova, sastanaka...
No ne žalim se, to je moj život.
Predstavljani ste kao jedna od vodećih jetseterica još prije deset-petnaest godina. Svi se mi dobro sjećamo vašega luksuznog obilaska Jadrana jahtom od 35 metara, dok još takve stvari niste mogli objaviti na Instagramu jer nije postojao. Danas se naveliko govori o vašem novom izabraniku koji je također involviran u sektor luksuznih plovila. Čini se da imate pretplatu na "high life". Je li to karma, koincidencija ili nešto treće?
- Vjerujem da je karma, ha-ha, ali eto, imam sreće da radim takav posao: PR, marketing cijeli život i u komunikaciji sam s ljudima kojima je potreban PR, dakle reklama i za takve luksuzne brodove kao što ste spomenuli.
Onomad doista nije bilo Instagrama, ali je bilo medija koji su prenijeli moje fotografije s tog broda koji je firma proizvođač tek stavila u čarter, a ja sam na njemu organizirala Palmers party te povela na nj svoju mamu, nećakinju od tri godine, sina itd.
Moja obitelj uvijek ide sa mnom, mama baš nije bila oduševljena tramakavanjem s velikim brodom, pa nema veza, pa je bilo "naputaka": sidri ga, pa vozaj se do plaže s pomoćnim (smijeh). Ona je inače profesorica i prilično je stroga, autoritativna i organizirana.
Čitanje bezbrojnih tekstova o vama vratilo me u mladost, u prpošno hrvatsko poraće kad su se udarali temelji nekog dakle tuzemnog iliti domaćeg jet-seta, kovali veliki planovi... Mnoge od tadašnjih zvijezda u međuvremenu su se ugasile ili povukle s javne scene, no kod vas primjećujem konstantu.
I to ne samo u stilu života, nego i u održavanju prijateljstava; već na desetke godina u dobrim ste odnosima s, primjerice, glasovitim arhitektom Tomislavom Čopom, modelom i poduzetnicom Anteom Kodžoman, Nikolinom Ristović, Nives Celzijus i drugim zanimljivim osobama iz javnog života. Čini se da držite do ljudi. Koliko truda je potrebno za to?
- Ne mogu bez ljudi; to nije trud, to je ljubav, užitak, gušt i šušt. Antea je moja najbolja prijateljica, a upoznala sam je prije dvadeset godina, kad je pobijedila na izboru ljepote Kraljica Hrvatske na Peristilu. Tada je to prenosio HRT, uživo su pjevali Mišo Kovač, Severina, Nina, Magazin i još petnaest najvažnijih izvođača.
Dobili smo nagradu za najbolji TV show u Cannesu, eto tako je to izgledalo! Antea je imala sedamnaest godina, ja sam imala dvadeset i sedam. Bila je preplašena jako, a ja sam joj rekla: 'Idemo na after party u Vilu Dalmaciju sa svim tim zvijezdama i medijima'.
Onako izgubljena, u haljinici kao za plažu (tipično za djevojku njezine dobi, drugo nije trenutačno imala), pogledala me kao lane i ja sam shvatila - neće biti dobro. Mora izdominirati, ojačati samopouzdanje, osjećati se super. Dala sam joj haljinu, večernju krinolinu od Linee i rekla sam joj: 'Ti si Kraljica Hrvatske i tako se ponašaj. Ako ti vjeruješ u to, svi će vjerovati u to'. Primila sam je za ruku i od tada smo frendice.
Petnaest godina kasnije, ja sam tako bila preplašena nakon druge rastave i stajala zbunjeno jer nisam deset godina bez muža izlazila van nikamo, nisam znala što ni kako, kuda dalje. Onda je Antea mene primila za ruku i uvela u jedan zagrebački in restoran, club, i pobrinula se za mene da budem dobro, da vratim samopouzdanje i samostalnost. To se nikada ne zaboravlja...
Nažalost, neka su prijateljstva okončana burno, no iznad svega ružno i tužno, poput onoga s Vlatkom Pokos. Kako s vremenskim odmakom gledate na tu mučnu epizodu?
- Nikako, puno je rečeno o tome, puno mi je nanijela štete.
I prije nego su se mediji raspisali o liniji odjeće Duchess, koju ste pokrenuli u suradnji s mladim dizajnerom Antunom Tinom Brišarom te u rekordnom roku (dijelom zahvaljujući i učinkovitom marketinškom potezu s predsjednicom RH) brend doveli do popularnosti, imali ste afiniteta prema modi. Gdje je bio konkretniji početak te priče?
- Moda me oduvijek zanimala. Teta Marica je u Gospiću imala vrlo popularnu krojačku radionicu i bila je velika zvijezda šezdesetih i sedamdesetih godina. Ona mi je darovala prvu singericu, ona i mama su me naučile šivati, pa čak i vesti, plesti...
Zimske praznike smo provele učeći te vještine; moram priznati da mi se tada to baš nije sviđalo, ali danas mi je itekako korisno jer, za razliku od većine, ne nosim gumb na šivanje u krojačku radionicu (smijeh). Dakako, znanje o konstrukciji odjeće, ta zanatska podloga, također mi dobro dođe na ovome modnom putovanju...
Većini siromašnih stanovnika naše lijepe, ali umnogome neperspektivne zemlje, gdje mnogi ljudi - rječnikom pisca Hrvoja Šalkovića - žive 'dvoipolsobne životiće', djeluje zapravo prilično frustrirajuće pratiti vaš luksuzni i mondeni život. Kako uspijevate ono što drugima ne polazi za rukom?
Putovati u daleke zemlje, ploviti na vrhunskim plovilima i voziti skupe automobile, nositi odjeću najboljih dizajnera, jesti uvijek "fine bokune", delikatese... Jamačno bi puno njih voljelo znati odgovor.
- Možda to tako izgleda, nekakvi slatki život, ali vjerujte, za to sve ja jako naporno radim. No kao što sam rekla, imam sreće da sam poslom vezana uz takve, nazovimo ih, luksuzne i glamurozne situacije. Imam puno prijatelja i imam sreće da sam svuda pozivana kao, na primjer, u Australiju kod obitelji Čop, ili sam možda dobra i lojalna osoba; to ćemo ostaviti čitateljima da odluče.
Vezano uz odjeću, imam sreće da nosim od najboljih dizajnera Duchess što god želim i Tina Brišara koji ostvari sve moje maštarije. Uporno stavljam na Instagram i one manje glamurozne situacije iz tvornice ili kad ne stignem jesti cijeli dan pa jedem jedan paradajz. No i dalje to nitko ne doživljava pa nema smisla objašnjavati.
Osobno smatram da živim sretan i imovinski prosječan život, ali natprosječan po činjenici da me ne određuju luksuzne stvari jer mogu bez njih. Draži mi je moj kamen iz Karlobaga, nego bilo koja jahta; uostalom, prodala sam svoju.
Ono što je, međutim, za vas jamačno najvrjednije na svijetu vaš je sin jedinac Dino Mehun. On je također poduzetnik i osobni trener k tomu. Očito ste uspjeli u majčinskoj ulozi, je li i tata bio od pomoći? Jeste li u korektnim ili možda čak prijateljskim odnosima s Dinovim ocem, čije ste prezime i zadržali?
- Apsolutno ste u pravu, s ovim se moram složiti. Dino je za mene sve, početak i kraj. Kao i svaka prava majka, u svakom trenu sam spremna poginuti za njega. On je i osobni trener i iznimno je uspješan u tome što radi, a osim sa svojim drugim klijentima, radi još i sa mnom i Nives Celzijus i odličan je!
On me može svojim pristupom lukavo natjerati da odradim famoznih deset trbušnjaka više jer me poznaje bolje od bilo koga. Dovoljno je da kaže: 'Majko, ti odradi trideset, a Nives će pedeset, ona više može' (smijeh). Nekad ga zamolim da pozira za mušku liniju Duke (muška inačica Duchessa, nap.a.), koju sam osmislila isključivo zbog njega, dakle sportsku elegantnu liniju trenirki i T-shirteva Duchess za Duke.
Inače je Dino k tomu skiper i "sales manager" za Frauscher Adriatic. Rođen je praktički na brodu, tako da obožava sve vezano uz more te brzinu.
U drugom braku ste bili s desetak godina mlađim manekenom Mihaelom Galekovićem, kojemu ste nakon razvoda prije pet godina prepustili da vodi i lokal koji ste zajedno uhodali. Kontaktirate li i danas, surađujete li poslovno?
- Ne baš, nema se tu što reći, bivši su bivši i neka ostanu u prošlosti. S Dinovim, pak, ocem i mojim prvim suprugom sam u odličnim odnosima, zajednički smo odgojili Dina i on je bio tu u jednakoj poziciji kao i ja i od velike pomoći. Da, napravili smo dobar posao jer dijete je najvažniji životni projekt svakom roditelju, rekla bih.
Svojim ste primjerom pokazali i da samoća nije nesreća. Naime, nakon razvoda bili ste jedna od najveselijih singlica koje poznajem, uvijek u poslu, planovima, organizaciji događaja, vazda okruženi prijateljicama i prijateljima... Koji je status, realno govoreći, bolji? Singl ili u vezi?
- Hvala vam na ovome, da ste to primijetili. Ne, ne određuje me ni novac, ni druga osoba, ni okolina koja nam nameće sve to; kao morate se udati, imati dvoje djece, psa, mačku itd. Imam sreću i radost da sam godinama održavala brojna prijateljstva te da sam valjda odan i dobar prijatelj.
Uvijek ću vjerovati u ljude bez obzira ne neke koji su me duboko razočarali. Vjera u ljude je najvažnija, situacija kad imate prijatelje koji će 'vam dat ruke kada treba lijevat deku', e tada imate sve. Vic je u tome da ste i vi spremni njima u svakoj prilici 'dati ruke'. Dakako, divno je biti u paru, no samo kad ste u paru s nekim tko vam odgovara, s kim se slažete.
U zadnje vrijeme vezuje vas se uz šarmantnoga gospodina Franza Schillingera iz Beča, s kojim vezu niste započeli brzopleto, nego nakon višegodišnjeg poznanstva i poslovne suradnje vezane uz marketing prodaje plovila, njegovu bazičnu djelatnost. Kud plovi taj (ljubavni) brod?
- Vidjet ćemo, za sada po Jadranu! (smijeh) Da, Franz je uistinu bio dugo vremena moj poslovni parner i prijatelj, zapravo nas je upoznao zajednički poslovni partner Master Yachting Croatia imenom Darko. Dolazio je planinariti sa mnom na Sljeme i družiti se, tako smo se malo pomalo zbližili, i eto, kliknuli smo... Dogodi se ponekad.
Iako se bližite pedesetoj, realno govoreći, izgledate bolje nego na većini fotografija kojima internet vrvi otprije deset-dvadeset godina. U čemu je recept, tajna? Nemojte mi sad prodavati floskulu o 'starom vinu', istinu na sunce!
- Ništa osobno, no načelno ovo smatram poprilično šovinističkim pitanjem jer se to (govorim općenito) muškarca ne pita. Njih nitko ne pita kako održavaju liniju, tijelo, je li se oženio i hoće li imati djecu, niti mu se lijepe godine na čelo, ali eto, tu smo gdje smo još uvijek.
Ipak, odgovorit ću vam na pitanje jer niste zlonamjerni. Dakako da nije na snazi više ona: 'svi smo jednom bili mladi i svi ćemo jednom biti stari'. Razlika je u tome kako smo živjeli taj život i koliko će nam zloća izići na lice van (smijeh). Naravno, radim sve potrebno za njegovani izgled.
Idem na masaže lica, konkretno na skulpturalni facelifting, imam pri ruci moga dr. Dinka Tončića koji mi radi mezoterpiju, lijepo iglicama izbode cijelo lice i napuni ga aminokiselinama, vitaminima, hijaluronom...
Imam i moga Dina koji vježba s mnom, prakticiram jogu, čistim auru. Eto, jedino ne idem na španjolsku spravu (smijeh). Možda sam ipak, da ne kompliciram, mogla reći samo 'geni kameni'.
Imponira li vam što vam se dive čak i vrlo mlade djevojke? Je li vaša "Insta-pojavnost" autentična ili je nekad na snazi i uzrečica "lažeš kao Instagram"? Što mislite, dokad ćete biti tako moćna influencerica?
- Apsolutno je autentična; dakako, popravljam slike filterima, svi to rade, ali ne forsiram logo brendova osim Duchess ili one mojih poslovnih partnera. K tomu, ne pazim da sam uvijek 'schiki-miki', kažu tako Austrijanci (smijeh). Objavim ja i obitelj iz Karlobaga, na primjer dok poziramo na Gospu uz janje na ražnju. Još me mrze zbog toga jer su izišli po svim portalima (smijeh).
Kome se vi osobno, pak, divite? Tko vam je uzor, ili netko tko vas nadahnjuje i zbog čega?
- Divim se svojoj majci. Udala se za prvog muškarca u svom životu s 23 godine i cijeli život provela s njime, k tomu završila dva fakulteta, odgojila dvoje djece i pomogla u odgoju troje unučadi! Ona je sve nešto kao Madonna, kojoj se divim kao velikom marketinškom triku, a kod mene je sve više fifti-fifti.
Imate li neostvarenih želja? Možda političkih ambicija?
- Nemam. Trudim se sve što želim ostvariti i radim na tome stalno. Političkih ambicija, hm, to bih mogla osjetiti ako proradi genetika. Naime, moj otac je bio osnivač HDZ-a za Novi Zagreb, Gornji Stupnik.
Što vas rastužuje? S hejterima se, vidjeli smo, dobro nosite, pa ne bih rekla da vas zli jezici diraju...
- Hejteri su mi neshvatljivi. Nikad mi u životu nije palo na pamet 'zapratiti' nekoga tko mi nije simpa, niti da se ulogiram pa ispod članka o J.LO napišem komentar tipa 'stara debela kravo' i slično.
Osim što tako ne mislim, nemam potrebu vrijeđati ljude općenito, a osobito ne nepoznate, niti da napišem nešto poput 'Kim Kardashian, hm, čime se ona bavi?' i tako.
Bilo bi me sram same sebe nakon toga, uostalom, nemam vremena za dokoličarenje i bezvezno komentiranje, zlobno i destruktivno. Osobno se uvijek veselim tuđem uspjehu i trudim se biti što bolja. To me samo potiče, mržnja sputava. Ja nisam tako kodirana, da hejtam i zavidim.
Kakvi su vam planovi za budućnost, gdje se vidite za deset-dvadeset godina?
- Nisam računala da ću i ovoliko dugo živjeti (smijeh). Ah, nekad su ljudi umirali s četrdeset u prosjeku, čak i ne tako davno. Uglavnom, zadali ste mi dugo razdoblje, kratkoročni planovi su mi raditi na mojim projektima i biti dobra majka, sestra, kći, cura, prijateljica. A budućnost, što donese, dobro je donijela.