Marko Pecotić Peco, vrsni splitski pjevač i zabavljač, član klape Iskon i skupine Četiri tenora, koji je svojim glasom mnogima obojao neke od najintimnijih ili najveselijih trenutaka u životu, ovo jutro nije prespavao.
Nije, kad se konačno ustao, dan započeo s nekoliko krafni, burekom ili pizzetama, a onda, od pet poslijepodne, početak tonske probe "zalio“ gemištom, koji bi se do kraja večeri neumorno izmjenjivao s "jack colama“.
Pecinu priču o tome kako je uspio, u petnaest godina estradnog i gažerskog života, deset godina ostarjeti, a onda, u posljednje dvije, deset se godina pomladiti, slušali smo otkrivajući nemale odluke, borbe, spoznaje i gubitke, ali i dobitke koje je na tom putu prošao, piše Slobodna Dalmacija.
Ne govori Peco samo o kilogramima, puno je tu priče i o ljudima, koji su temperamentnom čovjeku dobre naravi ispali puno veći balast od viška na trbuhu.
No to je uteg koji se prilijepi ljudima koji ne znaju reći ne, ali i životna škola koja se, Peco će reći da njegova jest, isplatila pohađati.
Splitski pjevač jutros je, dakle, bio budan od šest ipo, a od 8 sati na intenzivnom treningu kod Ive Katušića, kojeg nije zaustavio ni dolazak našeg fotoreportera.
Uhvatili smo ga u poluvremenu jutra, dok nije otišao doma kuhati ručak za sebe i familiju, junetinu s fažoletima i bižima, za koju smo ga "užicali“ i recept, a usput nam je otkrio ključnu stvar zbog koje svako jelo koje kreće dinstanjem ima – vrhunski okus.
Ispijam svoju kavu, drugu u danu, a Peco čaj. Uz vodu, to je njegov najčešći napitak posljednje dvije godine. Alkohol uopće ne pije. Posljednji put trgnuo je jednu na ispraćaju Olivera sa splitske Rive.
"Oliverov odlazak i uopće ta situacija, da ja za njega pjevam na gatu 'Moj galebe', za mene je bila preemotivna stvar. Toliko sam bio pod stresom i uzbuđen, da sam morao, i to sam učinio njemu u čast, otić' u 'Tri volta' i drmnit jednu 'bajamontušu'! Ali to je bilo to" - priznaje nam.
Što se dogodilo prije dvije godine, pitamo ga, kako je promijenio "taj ringišpil u svojoj glavi“?
"Bilo je previše, svega previše. Bio sam uvjeren, kao i mnogi, da nemam vremena za sebe, da nikad nemam vremena i odlučio sam ga izmisliti. Morao sam ga izmisliti i tako je krenulo...
Dotad bi me mobitel budio u 7 i 20, otpratio bih sina u školu i vratio se u krevet, nastavio spavati. A onda sam budilicu počeo navijati u 6.45 i počeo sam hodati, to je bio početak svega.
Došao bih na Marjan, na Institut, i počeo hodati uzbrdo, do zastave i križa, bilježio sam i snimao svaki svoj novi uspjeh, to su bili mali pomaci, ali u toj fazi jako bitni.
Bilo je bitno da bude bitno, da se svakoj uspješno prijeđenoj ruti radujem, jer znate kako to ide... Prvi dan te smeta tuta, drugi dan su te nažuljale patike, treći dan je padala kiša, stotinu je razloga zbog kojih možeš učas odustati. Ali ako imaš želju, ako imaš cilj, kad se on iskristalizira, ti za svaki problem nalaziš rješenje.
S počecima promjena mojih navika, koje su me dovele do cjeloživotnih promjena, počeo sam uviđati koliko je poznanika, nazovi prijatelja, spremno demotivirati me, koliko njih zbog vlastitog neuspjeha ne žele da uspijem u onome što mi se čini važnim i spasonosnim, koliko svi oni žele samo sebe zadovoljiti i ne daju ti za pravo.
Kad sam shvatio da sam ja njima samo ono kako me oni percipiraju, a ne ono što ja jesam, počeo sam se rješavati takvih utega, više nije imalo smisla.
Znate kako to ide: Ajde, šta će ti bit, pojedi komad kruha..., a ja sam godinama živio u sličnim zabludama i slušao druge.
Znao sam što želim, i što mi je najbitnije, obitelj, zdravlje i život, da takav s još većim guštom radim svoj posao koji obožavam."
Hodanje je, znači, bilo okidač za sve što se dogodilo do danas. U međuvremenu ste smršavjeli 20-ak kilograma i prošle godine otrčali i Splitski maraton.
"To, i meni je bilo bitno prestat' pušit'. Nikad ja nisam bio neki teški pušač, ali su cigarete vukle alkohol.
Ja sam duhan gasio okusom alkohola, jedan gemišt, jedna "jack cola“... Bez cigareta, ni alkohol nije bio više onako primamljiv.
Znate što se meni dogodilo? To da sam zamišljao sebe sa 60 godina i mislio što bi taj Pecotić od 60 rekao ovome Peci od 40?!
Sigurno bi mu rekao da prestane, da prestane toliko pit'. "Dosta si živija na ekskurziji!“, reka' bi mu.
Društvo i alkohol te odvedu od fokusa, odvedu od obitelji, normalnog života. Kad sam vidio kako je Coce skončao..." - zaustavlja se u mislima splitski zabavljač.
Ne krijete da ste se razočarali u brojne...?
"Kad nema ni jedne pive, ni jednog 'jacka', jasnije vidiš stvari u životu, vidiš ljude koji su iskorištavali tvoju dobrotu, i one koje si nezasluženo stavljao u drugi plan.
Ljudi su proračunati i naučili su me pameti. Svaku svoju školu teško sam platio, ali da nisam, ja ne bi bio to što jesam. Ne bih danas bio zaista sretan.
Prolazim svakodnevno taj put, uživam u društvu osoba koje će, u 5 minuta, napunit moj život za pola posto. To znači više nego što mislimo. S kim si, takav si, poprima puni smisao u mom životu...".
Ali priča se nije odvijala po idealnom scenariju? Promijenili ste prehranu, izgubili kilograme, hodanje zamijenili trčanjem, ali, poput mnogih, doživjeli prvi "jo-jo“ efekt, koji je u dva mjeseca uništio sve što ste prethodno postigli. Kako je bilo izvući se iz tog obeshrabrenja i ponovno naći motiv?
"Istina, na Badnjak prije tri godine sam istrčao 9 km za manje od sat vremena i bio sretan, od rujna do prosinca tada sam izgubio 7 kilograma.
I onda je krenulo ono, blagdani su, sad se mogu malo opustiti, mogu se malo nagraditi za uloženi trud... Od tog Badnjaka, pa do 1. veljače iduće godine, znači u mjesec i pol dana, ja sam uspio nabiti 8 kilograma, i to na užasan način. Samo sam jeo krafne, čokolade, kekse, ovisan sam o slatkom, i to je prava ovisnost, došao sam do 110 kila.
Spasonosnim se ispostavio poziv voditelja Dalibora Petka da u njegovoj emisiji InMagazin sudjelujem u izazovu liposukcijske dijete, kojeg sam prihvatio.
Zahvaljujući tom režimu prehrane, koji uključuje preparate koji se uzimaju u kombinaciji sa samo jednim večernjim obrokom, skinuo sam 10 kilograma u 2 tjedna i mogao sam se vratiti. Nastavio sam režim još mjesec dana i skinuo još pet kilograma, a onda odlučio svoj jelovnik u životu složiti u suradnji s nutricionistom i uvesti intenzivnije treninge."
I tako ste došli do trenera Katušića?
"Potražio sam njegovu stručnu pomoć, rekao sam mu da želim zdrav, sportski život, da ne želim riskirati ozljede. Dotad sam samo trčao i biciklirao, a nisam želio izgledati ispijeno, kao što izgledaju trkači, želio sam i oblikovati svoje tijelo.
Ja sam, doduše, jedini amater među profesionalcima koje trenira Katušić, među kojima su profesionalni nogometaši i ostali sportaši, koji kod njega održavaju formu. Zahvalan sam mu što me je uopće uzeo u obzir.
Otišao sam kod nutricionistice i zatražio jelovnik za izazove kojima sam se mislio ozbiljnije posvetiti, odlučio sam na ljeto, naime, odraditi triatlon, koji je bio ogromna stepenica.
U pet mjeseci sam tako skinuo devet kila masti i dobio četiri kilograma mišića, što je za rezultat imalo i pravu fizičku promjenu."
Sa svim ovim iskustvima iza sebe, što bi rekao, što je ključno u postizanju rezultata, gubitka od recimo 10-15 kilograma, koliko bi ih se mnogi željeli riješiti?
"Bitno je 20 stavki, bar. Ljudi se znaju ostaviti samo kruha, na tri mjeseca recimo, i smršave 4-5 kilograma, ali za prave promjene, ti moraš promijeniti 20 stvari. Nema slatkog, nema ugljikohidrata, nema alkohola, nisam jeo navečer...
Sjećam se kad sam imao nastup u Novom Sadu da sam kupio u Splitu hobotnice na salatu za 200 kuna i nosio sa sobom, jer sam znao da će me gore dočekati roštilj i generalno spiza koja se nije uklapala u moju tadašnju priču.
Morate se oko dosta stvari organizirati, ali ako je želja i odluka tu, ništa vas neće omesti.
Važno je naći stručnu osobu, da ti objasni od banalnih stvari, da moraš nositi tajice za trčanje, koliko god smiješan sebi u njima bio, da te ne žulja između nogu, do toga da zna procijeniti tvoj umor i kapacitet u svakom danu, da zna kako će ti prilagoditi trening Sve sam to našao u Ivanu Persoviću i Ivi Katušiću, zahvaljujući radu s kojima sam postigao nekad nezamislive stvari.
Kad sam odradio prvi triatlon, znači plivao, trčao 10 km, biciklirao 40, popodne sam imao pir na kojem sam nastupao. Otpjevao sam Ave Mariju u crkvi, dočekao mladence u restoranu, feštali smo do 2 ure, a ujutro sam još putovao za Opatiju."
Nedavno ste bili primorani opet posegnuti za liposukcijskom dijetom, na kraju kućne izolacije zbog koronavirusa bili ste teži za 7 kilograma?
"Istina, u koroni sam dobio 7 kila, guštali smo svi doma, s djecom sam stalno kuhao, radili smo kolače, uživali, ali morao sam potražiti izlaz, kako se vratiti na staro.
Pa sam opet naručio liposukcijski paket i u 2 tjedna pao s 97 na 90 kilograma, nakon čega sam se vratio treninzima snage i izdržljivosti. Imam mali dropčić, ali primjećujem da to ljude veseli, opušteniji su kad vide da pojedem sladoled, to je tako, to je u ljudima.
Ali ja sam prezadovoljan, svaki dan sam na treningu, ne čitam crnu kroniku, pogledam vremensku prognozu za taj dan da znam što ću planirati, sise i guzice sam na Instagramu otpratija, a zapratija ljude koji su se pomakli iz učmalosti i nezadovoljstva i postigli velike stvari. Važni su mi obiteljski odnosi, žena sa mnom trči na Marjanu, šta da kažem, moje su sve želje uslišene..." - široko se smije Peco.
Supruzi Ireni i vašoj djeci danas ćete kuhati, što se sprema kod Pecotića u Solinu?
"Kupio sam domaću junetinu u Šestanovcu, ono 10 kila, istrančirao, zamrznuo, a za danas ostavio komad koji sam jutros izrezao na kockice. Sad kad dođem doma, kreće baza, moj trik za postizanje super ukusa, šufigavanje na maslu, luku i maslinovom ulju.
Znači, na dno posude stavim prst, recimo kažiprst masla i pospem granulama luka, pa po tome prelijem maslinovo ulje.
To sam vidio kod jednog Filipinca, koji je ispred nas spremao različitu hranu, a okus je bio senzacionalan. Taj njegov 'garlic butter' stvarno znači puno. Na to ide domaća crvena kapula skupa s mrkvom, pustit ću da sve poduši, ubaciti junetinu, politi vinom, kad se meso zapeče ubaciti šalšu i koliko šalše, toliko i jušnog temeljca, te na kraju fažolete i biži.
Sretan sam jer mi punac i punica uzgajaju sve živo, imamo sve domaće od verdure, a i mater mi je puno pomagala s obrocima, kad sam prešao na preporučenu prehranu. Supruga radi u farmaciji, mater je doma i odigrala je važnu ulogu. To je familija, to je to.
A kad govorimo o spizi, uvijek sam bio znatiželjan kad bi drugi kuhali, pa danas znam da je za vrhunsku poparu ključna sušena poma, a za biftek papar u salamuri..."
Ne sumnjamo da bi bili uspješni i da ste profesionalno u kuhinji, ali i u glazbi ste se 'razbacali'. Uz Silviju Dvornik i Vinka Didovića dugo ste teški hit u splitskom 'Bajamontiju', pjevate u klapi Iskon, pa s Četiri tenora...
"Sa Silvom i Vinkom sam se specijalizirao za krštenja i privatne zabave, uz stalnu gažu u Bajamontija, koja bi na ljeto trebala zaživjeti i u Grašinom restoranu, ali to sad sve opet ovisi o razvoju situacije s koronavirusom. 'Iskon' radi po svome, svak' odlučuje o svemu, što vjerojatno nije dobro, pa zato realno živimo na staroj slavi, ali klapski zvučimo najbolje na svitu!
Četiri tenora najviše nastupaju, ovog ljeta smo trebali imati 15-ak nastupa, sad smo svedeni na 7-8, ali situacija je takva kakva je. Treba sačuvat zdravlje, izvuć se iz svega ovoga. Osobno jedva čekam da ponovno krene normalni život, ne dramim, imaju ove izolacije svojih prednosti, ali sam se zaželio i putovanja, pozornica.
Ja sam živio na autoputu, prešao sam 58 tisuća kilometara i želim opet. Tako sam najsretniji, tako sam izabrao".
Za vrijeme izolacije niste samo kuhali i guštali, snimale su se i nove pjesme, pa Pecin album prvijenac polako dobiva obrise?
"Je, a pjesma 'Vrime nam je jubavi', koju je za mene napisao Goran Karan, kruna je mog dosadašnjeg glazbenog života, a važna je i za moj privatni. Ovaj tjedan joj izlazi videospot, u kojemu se pojavljuje moja supruga u vjenčanici svoje pokojne tete i naše dvoje djece, ja sam i režirao spot, ide iz jednog kadra. Sve to skupa ujedno je i proslava 15. godišnjice našeg braka, koju nikad ne stižemo proslaviti kako bi htjeli.
Pjesma je vedra i govori o dvoje ljudi koji će se oženit' i živit' skupa, koji se iskreno vole i razgovaraju, a ne gledaju u mobitel..., otkriva pjevač za Slobodnu Dalmaciju".