"Dok nisam drugi put pogledao film, nisam znao jesam li napravio sve kako treba", iskren je glumac Roko Sikavica govoreći o svojoj ulozi Sina u "Stricu", filmu Andrije Mardešića i Davida Kapca, koja mu je donijela nominaciju za nagradu Zlatni Studio. "To je iznimna čast, pogotovo ako vas nominira stručni žiri sastavljen od uglednih redatelja i kritičara. Puno znači. Zapravo znači puno više nego pobjeda u toj kategoriji."
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
U nagrađivanom trileru mračne atmosfere s elementima apsurdnog humora i groteske mladi glumac ima jednu prilično neobičnu ulogu: "Glumim sina koji nema ni ime ni prezime u filmu, on je arhetip takve uloge. Pratimo obitelj koja 80-ih uoči Božića dočekuje strica iz Njemačke s puno darova. Međutim, postoji tu jedna čudna stvar, a to je da se sin ponaša kao da ima devet godina, a izgleda kao ja, dakle kao 28-godišnjak. To filmu daje na začudnosti".
Baš to ponašanje djeteta, bilo mu je, priznaje, najzahtjevnije odglumiti. "Trebali smo sve koordinirati da bi ipak ličilo na nešto, da ne bi izgledalo da smo amaterska družina."
Veliku sigurnost i povjerenje dali su mu, kaže, redatelji i kolege, "tako da za vrijeme snimanja nije bilo puno pitanja i dubioza".
Film su snimali 24 dana, što je, kako ističe, standard za hrvatske prilike. "Ali izgleda da sa sve manje novca i manje vremena radimo sve bolje filmove."
U čemu je još posebnost filma?
"Scenarij zadire u razne segmente žanra, što je neobično za hrvatsku kinematografiju, što postoji u svjetskoj kinematografiji, ali kod nas se iz nekog razloga nije ulazilo u to područje posljednjih 25 godina. Samim time, oduševljeni ste što se radi nešto drukčije, što niste često u prilici raditi. No, to je i jedan veliki rizik, zato što je to iskorak koji se dosad nije radio u hrvatskoj kinematografiji, nije bilo prakse snimanja takvih filmova. To je sklizak teren koji zahtijeva iznimnu hrabrost redatelja i svih nas ostalih u castu. Bilo je to u svakom slučaju zanimljivo iskustvo, upuštanje u takav projekt."
U filmu Roko Sikavica glumi s velikim Predragom Mikijem Manojlovićem "kojeg prati otkad prati film".
"On mi je jedan od najdražih glumaca iz regije, i uzbuđenje je bilo veliko. Kad ti se dogodi na početku karijere da glumiš uz takvog jednog već svjetski poznatog glumca, to je više kao san nego stvarnost. Nije bilo treme jer je on iznimno neposredan i to odmah dođe do vas i odmah se osjećate kao da se znate tisuću godina. Bilo je divno raditi s njim, kao i s Bogdanom i s Ivanom. Oni su mi prijatelji i susjedi, kao i jedan od redatelja filma, Andrija. Kako je to film o obitelji, tako je i ansambl jedna metaobitelj."
Uloga u "Stricu" prva mu je veća na igranom filmu. Dosad je mladi splitski glumac sa zagrebačkom adresom glumio u brojnim dramskim serijama i u kazalištu. Gdje se vidi u budućnosti?
"Kao slobodnjak radim sve, budućnost je neizvjesna, ne znam što donosi. Vidjet ćemo. Ali svaki projekt koji je kvalitetan i koji mi se sviđa, prihvaćam neovisno o mediju. Ne radim nikakvu razliku, kad volite svoj posao, imate priliku raditi ono što volite, svako iskustvo vam je zadovoljstvo. Najvažnija je ekipa. Ako je ekipa kvalitetna, sve ostalo je blagoslov."
Pa iako mu je gluma ljubav još od djetinjstva, trebao je, otkriva Sikavica, biti matematičar, a onda je dobio još kao srednjoškolac ulogu u "Ruži vjetrova".
"Imao sam tu sreću da idem na glumačke radionice od 6. godine, ali kako sam bio u matematičkoj gimnaziji, nisam do zadnjega mislio da ću ići u tom smjeru. Nakon ‘Ruže vjetrova‘ i devet mjeseci provedenih na setu, bio sam siguran da bi to mogao biti moj životni put i posao."
