Igor Kovač, prvak središnjeg nacionalnog kazališta, nominiran je u kategoriji Kazalište za Don Juana u "Don Juanu", riječ je o ulozi kakvu je godinama priželjkivao, s obzirom na to da su ga godinama redatelji pretežito vidjeli u rolama dobroćudnih zaručnika ili plošno definiranih ljubavnika, u njegovoj kazališnoj karijeri koja je bila obilježena transferima, od HNK Rijeke, preko Gavelle do HNK Zagreb.
- Priželjkivao sam upravo ovakvu ulogu zbog slojevitosti ovoga lika i otvorenih mogućnosti za ostvarivanje scenskog zanosa. U pravu ste, Don Juan nije nipošto plošno raspisani lik. On u osnovi ima sve što glumac poželjeti može. Unutarnja previranja, društveni kontekst, osobni mrak te svjetlo koje uzdiže dramsku radnju. Veselio sam se zaigrati s kolegom i prijateljem Dušanom Bućanom. Njegov Sganarelle nas je na probama, pa kasnije i na predstavama, do suza nasmijavao. Susret s Dušanom na pozornici je jedinstvena prilika za igrati komediju. Obožavam ga.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Kako smo imali brzi proces od samo četiri tjedna, nisam stigao razmišljati o krajnjem rezultatu scena koje smo uvježbavali, nego sam se prepuštao trenutku - govori Kovač.
Predstava donosi različite elemente koji podctravaju kvarnost serijskog švalera, kakav Don Juan jest. Od sviranja "batini" uz pomoć tri stvarna instrumenta, do drugih erotiziranih elemenata.
- Takvi elementi su esencija Don Juanove svakodnevice. Vrlo potentan u kreiranju erotskih sadržaja, Don Juan pliva od jednog do drugog cvijeta, već na samom početku spreman za kraj tog istog ljubavnog sudara. Njegovi su odnosi kao zid u koji mora glavom udariti, a srcem je već na idućim vratima koja tek treba otključati. Njegova kvarnost i nesretna sudbina upravo prikazuju ne samo život jednog muškarca, nego presjek licemjernog društva u kojem je glavna nota preživjeti s krivom maskom na licu. Nije li i danas lako predati srce drugima da onda oni procijene sposobnost našeg voljenja. Don Juanov blud je na prvi pogled simpatičan, ali odnosi se pale i gase, nakon toga svatko od nas ostaje praznog duha. Slojevitost ove predstave je upravo u tome - rezonira glumac.
Sviranje "batini" užasno je nasmijalo publiku, nikad tako nešto nismo vidjeli na pozornici.
- Zahvaljujući redatelju Dejanu Projkovskom između nebrojenih intervencija u scenosljedu, pa tako i u ovoj sceni, uspjeli smo na vrlo hrabar način nasmijati publiku. Ova scena je poprimila gotovo kultni obris, to su one scene kojih ćemo se sjećati zauvijek. Naravno da sam se i sam tomu nasmijao više puta. Uvijek na rubu, moram paziti da ne iskliznem iz profesionalnih okvira.
Ovim putem se evo opet zahvaljujem Dejanu Projkovskom koji je podario Zagrebu ovu maštovitu i uzbudljivu predstavu, za sve nas na pozornci i gledatelje ovo je predivno putovanje - reći će glumac.
U predstavi i pjeva, odnosno Don Juan je u metafori razularene rock zvijezde koja mijenja mnogo žena.
- Prije svega predstava Don Juan ostala je vjerodostojna onome što je Molliere napisao. Bilo bi suludo tražiti neki drugi ključ od onoga kojim smo se vodili, a to je strast. Predstava je režirana s mjerom i dobrim osjećajem za priču. Ono što mene osobno zanima u teatru je imaginacija. Onoliko koliko možemo pobuditi maštu u gledatelja, toliko smo uspjeli. Smatram da je maštovitost jednako kao i ljudskost u današnje vrijeme postala rijetkost, a znamo da ono što je rijetko ima veliku vrijednost - smatra Kovač.
Lijepo je u predstavi vidjeti da ima scensku kemiju s velikanom Popovićem koji mu glumi oca, da ga "ne jede" scenski, da su ravnopravni kao mlađi i stariji glumac.
- Žao mi je da imamo tek jednu scenu u ovoj predstavi ali, unatoč tome, scenski se odlično slažemo i Siniša mi je velika podrška. Imam ogromno poštovanje prema njemu i kao glumcu i kao čovjeku. Da, kad igrate sa Sinišom Popovićem morate čvrsto stajati na pozornici. Njegovi pojava, snaga i talent mogu vas lako pomesti s pozornice. Nadam se da ćemo zajedno zaigrati još koji put - zaključuje Don Juan.
