Među brojnim talentima glumice Tene Tadić posebno se ističe talent za stvaranje mladih glumačkih zvijezda. Naime, u posljednjih nekoliko godina nema filma u kojem igraju djeca, a da nisu prošla Tenin trening. Sve je počelo s "Glavonjom", uslijedilo je "Bumbarovo ljeto", a u montaži su trenutačno tri filma čije su mlade zvijezde mahom prošle kroz Teninu organizaciju Djeca na filmu. Da Tena od djece stvara vrhunske glumce, potvrdili su i nedavno na Međunarodnom festivalu dječjeg teatra u Španjolskoj, odakle se njezina ekipa vratila s čak četiri glavne nagrade. Ipak, djeca na filmu glavni su fokus.
- Diplomirana sam glumica, a prije studija glume kratko sam studirala na Učiteljskom fakultetu. Kako je gluma nestalan posao i ako nisi taj sretnik ili sretnica da se odmah zaposliš u kazalištu i dobiješ stalni posao, važno je imati nešto što će te istovremeno ispuniti, ali i platiti račune. U početku sam radila u drugim studijima kao dramska pedagoginja, a velika pomoć bila je i literatura s kojom sam se susrela na Učiteljskom fakultetu. Dugo mi je trebalo da se odvažim i otvorim svoju organizaciju. Velik poticaj bili su obitelj i prijatelji, a konačni ‘push‘ došao je od ekipe filma ‘Glavonja‘, na čijem sam snimanju i upoznala fotografa i redatelja Vitu Hordova, koji ‘je suosnivač ‘Djece na filmu‘ - prisjeća se Tena.
Čitava se priča odvila u samo godinu i pol dana. Nakon "Glavonje" uslijedio je poziv na snimanje "Bumbarova ljeta" Daniela Kušana na otoku Zlarinu, a film se na kinorepertoaru našao još prošlog ljeta. Nakon toga lavina se jednostavno zakotrljala.
- Na Zlarinu sam imala sreću da sam surađivala s kolegicom, glumicom Lucijom Alfier, koja je bila uključena još od procesa audicija. Tu je bilo čak osmero djece - Jozo Mornar, Franko Bručić, Luna Vručinić Perić, Cvita Lakoš, Ema Barišić, Marta Blinja, Adrian Računica i najmlađi Jibril Kai Budimir. Zatim je uslijedio kratki film Renate Lučić ‘2000‘ s Martom Mihanović i Filipom Munjizom Budimirom, koji je još u montaži. Jesen sam provela na otoku Pagu, gdje smo radili na filmu ‘Prvi tjedan u kolovozu‘ redatelja Filipa Mojzeša, s Rokom Peševskim, Brunom Ceglecom i ponovno Martom Mihanović. A zima je prošla u ozračju hororca ‘Štriguni‘ Alda Tardozzija, s dječacima Reljom Borovićem i Ivom Miroševićem. Ti su filmovi također u procesu montaže - nabraja glumica.
Sve je krenulo 2024., kada je Tenu nazvala redateljica Marina Andree Škop s pitanjem je li zainteresirana s njom voditi probe za djecu.
- Vrlo smo ozbiljno i temeljito odradile probe; uvježbale smo sve scene, ali i puno s njima razgovarale. Kad je snimanje krenulo, cijela filmska ekipa bila je fascinirana ‘našom‘ djecom. Kroz probe smo im pokušale dočarati i koliko će to biti zahtjevno na samom snimanju te su oni zaista bili spremni. Tu sam imala čast i veselje raditi s djecom: Martom Mihanović, Maksom Kleončićem, Markom Spiridonovićem, Martinom Pišlarom i najmlađim Andrijom Lamotom. Probe smo održavale nekoliko puta tjedno po sat i pol do dva i djeci je to bila kao dodatna aktivnost. U snimanje smo krenuli krajem školske godine pa je djeci dobar dio ljeta bio ispunjen sasvim drugačije nego ikada do tada. Kako je i meni to bio prvi film u ulozi glumačke trenerice, prvih nekoliko dana trebalo mi je da se naviknem; rekla bih da sam i prema njima bila najstroža, pogotovo kad je riječ o slatkišima, što sada posebno vole istaknuti kroz intervjue i naše privatne šale. Bilo je važno naći balans između ozbiljnog rada, ali i puno ljubavi i zezanja. Bez toga, rekla bih, ne bismo uspjeli napraviti ovako dobar film - vjeruje Tena.
Između filmskih setova nastala je i predstava "Četiri čarobne riječi", koja je doslovce pomela festival u Španjolskoj.
- Iz Španjolske smo se vratili s čak četiri nagrade, zbog čega sam se poprilično preznojila na provjeri prtljage na letu natrag, no kad sam objasnila o čemu je riječ, čestitali su nam. Šalu na stranu, na Međunarodnom festivalu dječjeg teatra u Lloret de Maru, koji nosi podnaslov ‘Kazalište bez granica‘, osvojili smo nagrade za najbolju predstavu, najbolji timski rad, najbolji umjetnički izričaj i pokret te za najboljeg mladog glumca, našeg šestogodišnjeg Matiju Paladina, koji je u predstavu ‘uletio‘ jer je Marta Mihanović, mlada glumica iz ‘Glavonje‘, imala obaveze oko turneje filma. Matija se uz pomoć starijih djevojčica Ene Rasonje, Mije Kovačić, Marije Marković i svoje sestre Karle snašao izvrsno, te uistinu smatram da je njegova nagrada, iako individualna, itekako i njihova zasluga. Predstava je nastala prošle školske godine kao njihova završna predstava, kroz improvizacije. Žiri u Španjolskoj posebno je istaknuo oduševljenje temom predstave, kao i suigrom djece. Predstavu trenutačno igramo u školama i vrtićima naših mladih glumaca, a želja je ponuditi je nekom manjem kazalištu - priča glumica.
Rad s djecom jako je izazovan, no ujedno i predivan, ističe Tena.
- Rad s djecom nije samo igra, to je odgovoran i zahtjevan posao u kojem najosjetljivijima prenosiš glumačke alate za lakši život. Vjerujem da kroz dramsku umjetnost djeca razvijaju samopouzdanje i rješavaju se straha od javnog nastupa. Puno je tu pedagogije i razgovora; najteži sat bio mi je na dan napada u školi u Prečkom, kada su djeca imala potrebu o tome pričati, tako da nam je i prošao gotovo cijeli sat. Dramska umjetnost uči ih i gledati svijet oko sebe s empatijom, što je danas, uz ekrane i sve manju socijalizaciju jednih s drugima, itekako važno. S druge strane, kada spremamo uloge za filmove, pristup je drugačiji; rekla bih da sam često prevoditeljica između redatelja i djece. Djeca su svakako neposrednija i iskrenija od odraslih. Na jednom se snimanju dogodilo da je mladi glumac rekao redatelju da mu traženi zadatak nikako nije logičan, pa je redatelj to i uvažio - otkriva Tena.
Proces rada sa svakim je mladim glumcem drugačiji.
- Ima djece koja dođu na prvi sat i već su gotovi mali glumci, a ima onih kojima je potrebno vrijeme i proces da se oslobode i ‘krenu‘. Posebno me veseli kad vidim da im dramska pomaže, jedan od naših polaznika, upisao se zbog ogromne treme koju je imao kad bi odgovarao pred pločom, a danas je jedan od gore navedenih glumaca u filmovima. Takve priče smatram najvećim uspjehom - tvrdi Tena.
Proces rada s mladim glumcima kreće već na audiciji.
- Od redatelja pokušavam dobiti što više informacija o tome što točno želi kako bismo što bolje pronašli u djeci ono što treba za film. Na probama su pitanja itekako dobrodošla, svako je dijete drugačije i svakome treba pristupiti individualno. Na probama prođemo sve scene kako bi na snimanju bilo što manje iznenađenja. Tijekom snimanja puno se čeka i rekla bih da je to djeci najzahtjevnije, da shvate koliko je ljudi uključeno u cijeli proces snimanja. Produkcijska kuća Pom Pom, iz koje je ‘Glavonja‘ i nastao, trenutačno na svojim društvenim mrežama objavljuje odlične videe montažera Staše Čelana o procesu snimanja, koji su sve sektori uključeni i tko što radi - objašnjava.
Vrlo rano i sama je Tena odlučila da će njezin poziv biti gluma.
- Imala sam tu sreću da sam kao djevojčica plesala u studiju Lepeza kod predivne Vlatke Vrhovšek, koja nas je onda slala na audicije za predstave u kazalištu Trešnja. To me svakako usmjerilo u glumu, ali i u pedagogiju, od tete Vlatke, kako smo je zvale, puno sam naučila. Važno je u tim nježnim i formativnim godinama imati nešto što te veseli i za što se možeš uhvatiti. Nakon završenog studija glume, vratila sam se u Trešnju odraditi stručno osposobljavanje, no nažalost nisam dobila ugovor za stalno. Glumila sam u nekoliko filmova, serija, snimala radiodrame te sinkronizacije crtanih filmova - navodi glumica.
Uz glumu, Tena uživa i u pisanju, pa je gotovo pa logično bilo da se i sama prihvati filmskog scenarija.
- Oduvijek sam voljela i pisati pa sam tako prije nekoliko godina pohađala radionicu pisanja poezije kod pjesnikinje Dorte Jagić koja je izvrsna mentorica. Izašlo je tu puno pjesama, možda nekad ugledaju neko svjetlo dana, no, kroz radionicu sam naučila izraziti se i kroz papir, do tada sam kao glumica izražavala ‘tuđe‘ likove. To me potaknulo i da prošle godine upišem radionicu pisanja scenarija Palunko pod vodstvom Tene Bošnjaković. Scenarij koji je tamo nastao nije još sasvim završen, no svakako ga planiram prijaviti na HAVC kada za to budem spremna. Također, prošle godine su na HAVC-u dodijeljena sredstva za razvoj scenarija prema romanu za djecu Pavla Pavličića, ‘Trojica u Trnju‘, koji piše Marija Androić. Došla sam s tom idejom Matiji Drnikoviću iz produkcijske kuće Wolfgang i Dolly, malo razočarana kad sam čula od pisca da ga dosad nitko nije pitao da se ta sjajna krimi priča s djecom u glavnim ulogama pretoči u film - napominje.
U svakom slučaju, Tena itekako ima razloga biti ponosna na svoj rad, no neke bi trenutke posebno istaknula.
- Možda je to zato što se prvi pamte, ha ha, no istaknula bih ulogu u ‘Kotlovini‘, gdje sam još zaista bila klinka. To je bila moja prva filmska uloga i puno sam toga naučila od redatelja Tomislava Radića i starijih kolega glumaca. Možda je i najveća ironija što istog dana nisam upisala zagrebačku Akademiju, a počeli smo sa snimanjem filma. Od filmova koje sam radila s djecom, na sve sam ponosna, no ‘Glavonja‘ će uvijek imati posebno mjesto jer je prvi takav projekt i usmjerio me u ove daljnje. U Španjolskoj sam djeci prije dodjele nagrada rekla da ne želim da se ‘nabrijavaju‘ na nagrade i da ih nije važno dobiti već trebaju biti zahvalni što smo uopće tamo i da su nagrade u srcu i glavi... Nakon puno suza radosnica naših djevojčica, rekle su mi: ‘A vidiš, nama su nagrade i tu‘ i pokazale pune ruke kipića. Lijepo je to priznanje za veliki trud i rad - iskrena je Tena.
Kako bilo, glumica dosta toga sprema u budućnosti.
- Ožujak je bio vrlo dinamičan mjesec, prvo festival u Španjolskoj, a zatim smo s ekipom ‘Glavonje‘ putovali u Švedsku, u Malmö, na festival dječjeg filma BUFF. Posebno uzbudljivo bilo je vidjeti švedsku djecu kako dobro reagiraju na film; kasnije smo u šetnji parkom sreli nekolicinu, i utrčali su našim junacima u zagrljaj te zahvalili na filmu. Nakon putovanja trebalo je završiti započete poslove, audiciju djece za jedan kratki film čije je snimanje krajem svibnja, a svakog tjedna imam šest dramskih grupa: pet u vlastitoj organizaciji i jednu u Ludoj kući. U pripremi su i audicije te priprema za nekoliko dugih filmova. Voljela bih završiti započete projekte te se malo i odmorit - zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....