Treba znati reći dosta. Treba znati reći zbogom. Treba smoći snage i oprostiti se s publikom koja je uz mene bila više od 60 godina, koliko sam ih provela na glazbenoj sceni. Treba pustiti da zastor padne dostojanstveno – vedrim, zvonkim glasom mlade djevojke priča nam Tereza Kesovija koju pitamo je li moguće da se povlači s pozornice. Ali, da, istina je, potvrđuje Tereza, koja će oproštajni koncert imati u nedjelju, 3. svibnja, na splitskom Starom placu.
- Život me, što se bolesti tiče, nije mazio. Iza mene su brojne operacije, velike bitke s bolestima koje mnogi ljudi nisu uspjeli dobiti, četiri sepse, operacije koljena, bolovi u kralježnici, blokade... No kad pričamo o životu, s druge strane moram reći da me mazio što se glazbe tiče: dao mi je glas, emociju, puno krasnih skladbi koje sam uvijek radosno pjevala... Često sam nekako bila na granici između života i smrti. Nije bilo lako, ali sam uvijek išla dalje. Sada sam odlučila reći: "Dosta je." O tome nije odlučilo srce, nije ni glas, nego vrijeme koje kaže da ni najveće karijere ne mogu trajati vječno, da se krug mora jednom zatvoriti - govori međunarodna diva koju je možda najbolje opisao njezin dugogodišnji prijatelj Serge Lama, koji je rekao:
- Tereza - to je pogled, to je snaga, to je žar, to je čisti pokret. Najveća je to pjevačica europskog istoka i međunarodna diva. U 21. godini, imao sam sreću biti svojevrsnim vodičem ovoj iznimnoj ženi i veličanstvenoj pjevačici. Naše prijateljstvo traje otkako je kročila na tlo pariške zračne luke. Terezin je nastup poput velike drame, ona pjeva o boli svijeta, o boli ljubavi, ali i o toplini življenja - kazao je čuveni francuski glazbenik o unikatnoj pjevačici čija je karijera počela na samom jugu Hrvatske, u Dubrovniku, u kojem je Tereza kao djevojčica živjela sa svojim ocem, pomajkom i bratom. Kao maturantica srednje glazbene škole u Dubrovniku, na Odsjeku za flautu, osvojila je Grand Prix na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani, davne 1958. godine. Potom odlazi na studij na zagrebačku Glazbenu akademiju, a nakon diplome počinje nastupati kao pjevačica.
Prvi nastup u zagrebačkom Varijeteu
- Prvi nastup pred većim auditorijem imala sam 1959. godine u zagrebačkom Varijeteu, a tri godine kasnije prvi put sam imala i svoj inozemni nastup, na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji - prisjeća se pjevačica. Uz domaću scenu Tereza u godinama što slijede ostvaruje i zavidnu internacionalnu karijeru, pa nastupa na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, Meksiku, Antaliji... No najslavnije trenutke doživljava u Francuskoj.
- Moja francuska karijera počela je 1965. godine kad sam otpjevala "Larinu pjesmu", odnosno "La Chanson de Lara" iz filma "Doktor Živago". Tijekom boravka u Francuskoj surađivala sam s Tinom Rossijem, Gilbertom Bécaudom, Rittom Pavone... To doba pamtim i pamtit ću ga vječno, jer to je bilo divno razdoblje suradnje, poznanstava, prijateljevanja i druženja s vrhunskim umjetnicima toga vremena i na to vrijeme ja smijem biti ponosna. Nekih od tih velikana danas više nema, ali ostali su oni s kojima se još uvijek viđam i doživljavam ih poput istinskih dijamanata - govori pjevačica koja je tijekom karijere čak dvaput (1988. i 2007. godine) nastupala u prestižnoj pariškoj Olympiji.
Za svoj umjetnički rad Tereza je mnogostruko nagrađivana, u zemlji i u inozemstvu, pa je tako 1999. godine u Francuskoj odlikovana i proglašena Vitezom visokog odličja za doprinose u kulturi, a primila je i Zlatnu povelju humanizma. Uz to, ona je prije pet godina za svoj predan rad na povezivanju Hrvatske i Francuske kroz kulturu, bogatu karijeru u obje zemlje te promidžbu francuskog jezika i šansone primila prestižno odlikovanje časnice.
- Francuska je oduvijek duboko u mom srcu, to je predivna zemlja u kojoj sam godinama živjela. Ponekad sanjam Pariz, osjećam njegove mirise u snu. Ne ovaj današnji Pariz, nego onaj šarmantni grad kakav je Pariz bio u vrijeme dok sam ja tamo živjela. Ja sam, naravno, prije svega ponosna Konavoka, ali zahvaljujući ljepoti moje profesije priznat mi je rad na zajedništvu dviju prelijepih zemalja, moje Hrvatske i Francuske, koju također nosim u srcu. Tijekom svih ovih godina, očaravajući svijet francuske glazbe i šansone za mene je postao puno više od profesionalnog poziva: neiscrpno polje učenja, trajno putovanje prema novim spoznajama... Imala sam nevjerojatnu sreću da se nikada nisam osjećala usamljeno u svom radu. I dalje sam okružena prijateljima i kolegama koji su redom briljantni i izvanredni te se osjećam počašćeno što sam imala priliku s njima dijeliti i ostvarivati snove, istovremeno gradeći odnos protkan podrškom, poštovanjem i povjerenjem. Priznanje koje mi je dodijeljeno pripada i njima - kazala je prilikom primanja priznanja Tereza, koju su francuski novinari nazvali "životinjom scene", aludirajući pritom na sve emocije koje ova unikatna pjevačica svojim instinktom i emotivnošću prenosi publici.
Brojne nagrade
Uz brojna priznanja osvojena na mnogobrojnim festivalima, Tereza ima i nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo, Porin za životno djelo te regionalnu nagradu Indexi za životno djelo. Tijekom karijere snimila je više od trideset LP ploča, sedamdesetak singl-ploča te desetak CD-ova, a svoje pjesme pjevala je na hrvatskom, slovenskom, francuskom, ruskom, engleskom, španjolskom i portugalskom jeziku.
- U mojoj karijeri bilo je stvarno mnogo toga, ali ja se nisam predavala i uvijek sam išla dalje. Oduvijek sam bila borac! Dok sam na sceni, ja gorim istinskim žarom. Meni je svaki moj koncert poseban - ističe umjetnica koja je iza scene ostala onakva kakva je bila i na svojim počecima:
- U sebi ja sam još uvijek ona curica iz Dubrovnika. U sebi nosim sve moje tuge, brige i radosti. Razlika je samo u tome što danas više ne brinem za sebe. Moj je život bio takav kakav je bio. Ponekad tužan, ponekad sretan, protkan tragičnim nitima i velikim ljubavima. No kad se osvrnem iza sebe, mogu kazati da sam bila sretna žena. Uvijek sam se trudila i u najružnijim stvarima pronaći nijansu nečeg lijepog, kroz suze bih uvijek tražila osmijeh, a nečiju negativnu energiju oduvijek sam nastojala razbijati svojom ljubavlju i emocijama - kaže pjevačica koja je već počela s probama za svoj oproštajni koncert u Splitu. Isječak s jednog takvog pokusa, trenutak u kojem Tereza pjeva "Gdje ima srca, tu sam i ja", pjesmu koju su za nju 1998. godine napisali Arsen Dedić i Margit Antauer, na društvenim mrežama objavio je splitski gradonačelnik Tomislav Šuta, a prilog ispod kojeg je na društvenim mrežama napisao: "Koncert hrvatske dive Tereze Kesovije na Starom placu sada je i službeno popunjen. Veseli me što ćemo 3. svibnja, u sklopu programa Sudamje, imati čast poslušati njezin oproštajni koncert u Splitu" u kratkom roku skupio je mnoštvo pregleda: konkretno, četvrt milijuna pregleda u manje od 24 sata.
Rasprodani koncerti
Inače, oproštajni koncert Tereze Kesovije na Starom placu izazvao je ogroman interes publike, a prvotni kontingent ulaznica rasprodan je u vrlo kratkom roku. Naknadno su organizatori, predvođeni čuvenim splitskim menadžerom Ivicom Bubalom, osigurali više od 100 dodatnih ulaznica te će za tu prigodu biti postavljena i dodatna tribina s još malo više od 100 mjesta.
Zašto baš Split, pitamo Terezu?
- Ne postoji drugo mjesto na kojem bih mogla zamisliti da se oprostim od publike. Jer Split mi je kao mladoj pjevačici pokazao kako se gradi karijera, kako se poštuje publika. Split je grad temperamenta i grad koji mi je jako puno dao. Tamo je sve počelo 1962. godine, kada sam prvi put nastupala na Splitskom festivalu. Splićani su uvijek vjerovali u mene. Ni sama ne znam koliko sam puta pjevala u Splitu, ali znam da su me taj grad i ta publika uvijek nagradili i pokazali mi da me vole onako kako i ja njih volim. Nije bilo festivala na kojem sam u Splitu pjevala, a da doma nisam otišla s nekom nagradom - naglašava Tereza, kojoj pri pomisli na Split glas malo zadrhti.
- Kako neće... To su emocije, to je ta divna publika koja ti bez fige u džepu sve da do znanja. A to je i moj Zdenko Runjić, čovjek čije sam prekrasne pjesme imala čast pjevati, kao i moj Goran Pelaić, čuveni glazbeni novinar koji me uvijek podržavao - govori nam Tereza, kojoj priznajemo da ne možemo zamisliti da ona više neće pjevati.
- Ma, zapjevat ću ja s prijateljima, doma. Premda u kući gotovo nikad ne pjevam, iznimku napravim kad se skupi moje društvo. Što s njima najradije pjevam? Nešto iz repertoara Mladena Grdovića - otkriva Tereza, koja nam kaže kako će nakon Splita održati još nekoliko oproštajnih nastupa.
- Odabrala sam se, osim u Splitu, s publikom oprostiti i u Dubrovniku te u Ljubljani. Dubrovnik je moj dom, tamo je sve počelo, a Ljubljanu sam odabrala jer im još jednom iz duše i srca želim reći "hvala" na dobrodošlici koju su mi ukazali kada sam u vihoru rata ostala bez svega. Posljednji koncert napravila bih na jesen u Zagrebu, uoči mojeg 88. rođendana, kako bih se odužila gradu u kojem živim, gradu u kojem je rođen moj sin. A nakon toga? Nakon toga je mir. Imam veliku potrebu za mirom - kaže Tereza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....