U kina je stigao dokumentarni film "Starac i roda" čiju režiju potpisuje Tomislav Jelinčić, voditelj središnje informativne emisije RTL Danas. Svoj osmi po redu dokumentarac stvarao je čak šest godina...
Zašto ste se odlučili za tu priču o Malenoj i Klepetanu te Stjepanu Vokiću, jer vjerujem da nije bilo lako o toj medijski eksponiranoj priči donijeti novi moment?
- Uvijek je nezahvalno raditi film o nečemu o čemu svi sve znaju: Malena ne može letjeti, svake godine joj se Klepetan vraća, naprave djecu, s njima odleti u Afriku i bok, priča ispričana u nekoliko sekundi. No dokumentarac "Starac i roda" nakon mnogobrojnih kraćenja i oštrih rezova u konačnici traje 76 minuta pa vam, dok ga ne pogledate, ostavljam na razmišljanje što je to naš vrijedni kreativni tim koji je godinama radio na filmu uspio ispričati. Naslov nije slučajno parafraza Hemingwayeva djela "Starac i more" jer glavni lik umirovljenik Stjepan i njegova požrtvovna životna avantura s rodom to zaslužuju.
Po čemu ćete pamtiti realizaciju ovog filma?
- Po stotinjak sati predivno snimljenog materijala Alana Stankovića, Ivice Vranjića i Davora Bjelanovića, po 99 sati neupotrebljenih snimki koje ostaju u ladici i nitko ih neće vidjeti, po stotinama prijeđenih kilometara s koordinatorom produkcije Borisom Veličanom na montažu preko granice k montažeru Ivanu Gergoletu, po predivnoj glazbi koju je za film skladao talijanski kompozitor Luca Ciut koji je točno pogodio ono što smo zamislili, po Tomislavu Josipoviću čiji su traileri za film obišli zemlju i Niki Obučini čije objave obilaze svijet, i prije svega po neumornoj pozitivi producenata Maja, Katarine i Danijela iz Antitalent produkcije koji se od same ideje do velikog platna nisu dali slomiti ni pred kakvim izazovom i problemom.
Kako se snimanje dokumentarca proteglo na šest godina, "roda" je ponovno posjetila i vas, ali članove vaše ekipe. Koliko djece je rođeno u ekipi otkako ste krenuli u produkciju filma?
- Nismo niti blizu potomstvu Klepetana i Malene kojima se dosad izleglo ukupno 66 ptića, ali smo dobro krenuli, samo tijekom snimanja filma najužoj ekipi su rode, koliko znam, donijele petero djece.
Prije dva mjeseca proslavili ste 17 godina rada na RTL-u. U međuvremenu ste, 2014. diplomirali filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dokumentarni film. Nije to baš često za urednika i voditelja u informativnom programu...
- Svatko od nas nakon stresnog informativnog posla kad dođe kući nađe neka svoja zadovoljstva. Netko pleše, bode goblene ili vježba po teretanama, a ja pokušavam snimati dokumentarce. TV iskustvo je tu, ali bez Akademije bih ostao uskraćen za mnoge tajne filmskog zanata, kao i savjeta nekih od dragih profesora da ne poletiš iako snimaš film o rodama.
Rad u newsu podrazumijeva duge radne dane. Što vam je rekla supruga Ivana s kojom imate četvero djece, 14-godišnjeg Jonu, 12- godišnjeg Vida, devetogodišnjeg Tina i trogodišnju Bugu, kada ste joj rekli da ćete pored redovnog posla, snimati i dokumentarce?
- Prva reakcija: "Jel' možemo s tobom na snimanje?" Da nisam imao iskrenu potporu vjerojatno nikad ne bih niti uspio upisati i završiti Akademiju. Oni žive moja zadovoljstva kao i ja njihova od odlazaka na koncerte do bodrenja na sportskim natjecanjima. Bez takve vrste podrške teško da bih se išta moglo napraviti i u ičemu uživati. Žali Bože vlastitih hobija i veselja ako drugi, prije svega obitelj, zbog toga ispašta.
Kako vas djeca percipiraju kad vas vide na ekranu?
- Kroz jedno oko unutra, kroz drugo van. Mislim da ljudi s televizije današnjim mladim generacijama ne predstavljaju ni blizu zvijezde kao što su tik-tokeri, jutjuberi, influenseri koji su fokus njihove pažnje i interesa. Ti genijalci snime samo jedan video od pola minute i eto tisuće pogleda i pratitelja na Instagramu za što ću ja morat snimit još sedam ovakvih dugometražnih filmova.
Iza nas je vrlo izazovnih godinu dana, i zbog korone i zbog potresa, a posebno za roditelje kada je krenula online nastava... Kako ste se organizirali, izborili s tom suludom situacijom?
- Ne ponovilo se i nikad zvalo "novo normalno" jer je suludo to prihvatiti kao nešto normalno. Posao se u principu nije puno promijenio za razliku od ostatka naših života. No kad se osvrneš na ono pozitivno, kriza je potaknula i mnoštvo lijepih stvari, obiteljskog zajedništva, razgovora, međusobnog pomaganja, odlaske u prirodu, druženja, a da ne govorim o blagodatima da se poštuje tvoj intimni prostor od trgovina do javnog prijevoza, više se pazi na higijenu…
Kakvi su vam daljnji planovi, čujem da vam je u pripremi novi dokumentarac?
- Već dulje vrijeme radim na pripremama za novi film, proučavam literaturu, dogovaram sugovornike, lokacije, snimanja i promatram. I ne trebam ići daleko, već u vlastitoj obitelji će biti dosta materijala za progovoriti o utjecaju društvenih mreža, mobitela i navezanosti na ekrane. Šalu na stranu, jer stručnjaci koji se bave istraživanjem mozga i liječenjem psihe objasnit će kako je ovisnost koja se stvara ekranima gotovo identična konzumiranju kokaina i uopće nema tendenciju stagnacije već upravo suprotno - drastičnog rasta. Ne samo kod djece, nego i kod nas odraslih koji bismo ih trebali odgajati i micati od mobitela i ekrana, a sami na njima visimo satima. Stoga nemam dileme da treba naći odgovore, savjete i rješenja za što normalniji i zdraviji razvoj djece.
A ima li i onih privatnih planova? Nadam se da me vaša supruga neće "zadaviti" zbog toga pitanja...
- Ma, možda bolje da pitate nju kako nas ne bi snašla ista sudbina.