Kakav je zapravo film Tončice Čeljuske? Što voli, a što ne voli plavokosa Dalmatinka koja srijedom u HTV-ovu talk showu razgovara s uspješnim pojedincima koji otkrivaju svoje iznimne životne priče? O svemu tome porazgovarali smo s televizijskom urednicom i voditeljicom koja nam je otkrila kako doista izgleda njezin život kada se ugase televizijske kamere.
Godinama vas već gledamo u vašem talk showu “U svom filmu”, u kojem ste ugostili mnoge ljude koji su vam ispričali zanimljive priče, podijelili s vama riječi koje nadahnjuju. No, kako bi glasila najava emisije u kojoj biste upravo vi bili gošća? Kojim biste riječima opisali “film” Tončice Čeljuske?
- Baš ste počeli s najtežim pitanjem... Najave emisija obično su pomalo ‘nabrijane’, da bi se što atraktivnije predstavio gost. Tako da mi priličan problem predstavlja sebe predstavljati u toj maniri, prije svega jer ne vidim u svom životu i karijeri takve spektakularne naglaske koji bi me pozicionirali kao osobito bitnu, izuzetnu ili jako zanimljivu samu po sebi ili po doprinosu svijetu. Inače, vrlo je škakljivo o sebi govoriti u trećem licu jednine - to je jedan od pouzdanih znakova da vam ne bi škodio razgovor sa psihijatrom. Ali neka bude ovako: Diplomirana kroatistica i nesuđena glumica, u trideset godina televizijske karijere okušala se u brojnim emisijama. Konačno se sastala sa sobom kada je shvatila da je ‘U svom filmu’. (smijeh)
Koga biste u tom slučaju odabrali kao goste koji bi u kratkom prilogu emisije govorili o vama?
- ‘Ajde, kad se već igramo - zvala bih ljude koje poznajem jako dugo, ali da sad neke ne izlažem bez njihova znanja i odobrenja, reći ću da bih zvala dvije kolegice za koje znam da bi rado pristale biti u ‘Dvogledu’, jer su obje televizijske novinarke: Zrinku Turaliju Kurtak i Koraljku Maričić. One su moje prijateljice i ujedno i kolegice koje znaju pričati i koje me dobro poznaju.
A koga biste u toj emisiji, jer nastavljamo maštati, od svojih novinarskih idola voljeli vidjeti u ulozi voditelja emisije kojemu biste ispričali taj vaš film?
- Zanimljivo pitanje... Nedostižan uzor uvijek mi je bio Goran Milić, zainteresiran, radoznao, širokih vidika... Pravi televizijski bard starog kova, s njim čovjek može imati odnos povjerenja. Rado bih se odazvala i Robertu Knjazu koji je također genijalac u svakom formatu, a njegov pomaknut pristup me uvijek oduševljava. Vjerujem da bih s njim i ja nešto novo o sebi otkrila.
U koji biste filmski žanr svrstali svoj film?
- Bome, nije lako odrediti… Svakako nije patetična melodrama, već više psihološka drama s neočekivanim obratima, u kojoj ima svih žanrova pomalo. Od komedije do drame i nazad.
Kad smo već kod filmova, poznato je da ste prošli ispit na glumačkoj Akademiji. Što vas je privuklo tamo, odnosno kako je novinarstvo uspjelo nadjačati ljubav prema glumi?
- Oduvijek obožavam književnost, pa tako i dramsku književnost i kazalište mi je tijekom studija bilo omiljeno mjesto za izlazak. Upisala sam i diplomirala hrvatski jezik i književnost pa sam na trećoj godini odlučila probati i na Akademiji. Ušla sam u uži izbor s jednom sjajnom generacijom. Bili su tu Tarik Filipović, Goran Višnjić, Mila Elegović... Puno danas sjajnih i afirmiranih glumaca. No, čini se da to nije bio moj film. Nedostajalo mi je predanosti i želje, a vjerujem i talenta, i zapravo sam odustala kada se nisam pojavila u užem izboru na jesenskom roku.
Radite stresan novinarski posao. Kako se najbolje opuštate?
- Stresan posao radi intervencijska kardiologinja ili kapetan zrakoplova. Stresan posao je kada odlučuješ ili brineš o ljudskim životima… To je doista stresno! A televizijski posao je kreativan, zanimljiv, čist privilegij. Naravno, vjerodostojnost i istinitost, uz profesionalizam, uvjeti su bez kojih ne ide, ali ovdje pogreške ne bi trebale nikog životno ugroziti, iako, naravno, mogu napraviti štetu. Osim toga, gledanje televizije još uvijek spada u one ležernije momente u danu čovjeka. Barem ja od televizijskog programa želim dobar osjećaj na kraju dana. To je i moj odgovor kako se opuštam. Najbolje uz dobar televizijski program, najbolje uz seriju.
Kakve serije, odnosno filmove volite gledati?
- Volim gledati kriminalističke i akcijske filmove i serije. Ne bih sada reklamirala konkretne naslove, no najvažnije mi je da je glavni glumac ‘onaj pravi’. Ako je tako, progledat ću kroz prste i ako radnja nije bog zna što. Ako igra Brad Pitt, Miloš Biković ili Can Yaman - gledam bez treptaja.
Kakvu muziku volite?
- Slušam klasiku, operu, a i talijanski belcanto. Veliki sam, pravi fan talijanskog pop opera trija Il Volo, idem na njihove koncerte kada su u Hrvatskoj, ali i u susjedstvu, to je jedna vrsta neobjašnjive sklonosti. Poput ljubavi prema Hajduku, da bude slikovitije.
Poznato je da volite putovanja. Jednom ste rekli: “Putovati znači spoznati, zavoljeti, živjeti.” Kada ste počeli putovati?
- Putujem oduvijek i nastojim jednom godišnje otići na neko novo mjesto gdje nikad nisam bila. To ne mora biti daleko, jer mi u okruženju imamo predivnih zemalja, a i Hrvatska je prepuna neotkrivenih oaza. Bitno je da se svakodnevni okoliš mijenja, bitno se izmjestiti iz svog prostora. Kada vidimo nešto drugo, mijenja se perspektiva i percepcija. A onda se i mi mijenjamo. I to je ono najuzbudljivije kod putovanja. Odete kao jedna osoba, a vratite se kao druga.
Koje ste sve zemlje obišli na svojim putovanjima?
- Bila sam na svim kontinentima, od Australije do Južne Amerike, no daleko je to još od pravog putnika. Puno više još imam za vidjeti nego što sam vidjela. Afriku uopće ne poznajem, Aziju također vrlo malo… To je nekih tridesetak zemalja koje sam ukupno vidjela. Malo, ali me veseli.
Možete li izdvojiti jedno putovanje koje vam je ostalo u osobito lijepom sjećanju?
- Posebno mi je ostalo putovanje u Kostariku, mnogi kažu jednu od najljepših zemalja uopće. Za mene je to definitivno najljepše što sam vidjela, osobito priroda. Praktički cijela zemlja je nacionalni park, a njihov nacionalni park Arenal smatra se najljepšim nacionalnim parkom na svijetu. Volim te egzotične zemlje, koje još nisu razvikane ni komercijalizirane.
Jeste li na tim putovanjima “pokupili” neke nove recepte?
- Moja prijateljica s kojom često putujem, Ana Lisak, koja je u gastronomiji, više je okrenuta tom aspektu. Ona je zadužena za recepte i proučavanje domicilnih kuhinja. Najbolje zna gdje i što treba jesti, ja i ostatak društva joj vjerujemo, a poneki recept donese i u Hrvatsku te uvrsti u svoju ponudu.
Kakva ste vi kuharica, koji su vaši specijaliteti?
- Dobra sam kuharica. Uvijek mi je pomalo smiješno to pitanje, pa bila bi sramota da u svojim pedesetima ne znam kuhati. Ipak sam othranila dvoje djece. Crni rižoto i pašticada su mi glavni kulinarski aduti. Ipak sam ja Dalmatinka.
Koje jelo najviše voli vaša unučica?
- Ona najviše voli palačinke s Nutellom i uvijek joj ih pečemo.
Nestvarno mi zvuči kada kažem da ste baka. Koja je tajna vaše dobre linije: držite li dijetu, koliko često trenirate i koje sportove?
- Držim liniju i na nekoj sam vrsti dijete otkad znam za sebe. Nikad nisam pojela baš koliko bih htjela, već podsvjesno imam u sebi taj alarm koji kaže: stani! Što sam starija, jedem sve manje. To je naprosto nužno za zdravlje i metabolizam. Idem i na funkcionalni trening kod svog trenera Dalibora Delića tri puta tjedno već dvije godine i to je jedna od najboljih odluka koje sam donijela u životu.
Kako biste opisali svoj modni ukus? Koja vrsta odjeće je najčešća u vašem ormaru?
- Volim talijansku modu i sve na meni je talijansko. To je ženstvena moda koju najčešće biram sa svojom prijateljicom Bernardom Petković, koja je u modnoj branši i imam veliko povjerenje u njezine savjete.
Za kraj, možete li nam otkriti je li vam u životu draže postavljati pitanja ili odgovarati na njih?
- Definitivno mi je draže postavljati pitanja. Definitivno!