Tri su godine prošle od smrti jednog od najvećih hrvatskih glazbenika i pjesnika Arsena Dedića. Otišao je zauvijek 17. kolovoza 2015., petnaestak minuta prije 21 sat, u KBC-u Zagreb nakon 13 dana teške borbe liječnika za njegov život. Iza sebe je ostavio golemu kulturnu baštinu Hrvatskoj; 37 albuma, 30-ak knjiga pjesama, skladao je glazbu za 34 igrana filma, desetak TV serija i kazališnih predstava.
Arsenova supruga Gabi Novak, s kojom je naš iznimni glazbenik i pjesnik u ljubavi proveo 42 godine, i danas teško govori o svojem suprugu, a posebno joj je teško bilo pričati o njegovu odlasku prije tri godine.
Prežalosna Gabi
- Nažalost, nema Arsena. Prežalosna sam i ne bih ništa pričala o tome - kratko je rekla Gabi Novak, a slično je reagirao i njihov sin, istaknuti jazz pijanist Matija Dedić, zamolivši za razumijevanje.
Rođenom Šibenčaninu, djetetu Varoši, i ove godine na Večerima dalmatinske šansone, koje se održavaju 21. put za redom i počinju danas na samu godišnjicu smrti, njegov Šibenik odat će počast. A upravo je taj festival Arsen u suradnji s prijateljima Dušanom Šarcem i Brankom Viljcem 1997. osmislio, a 1998. godine i pokrenuo.
- Ovogodišnji festival započet ćemo odavanjem počasti, hommageom dvojici velikih umjetnika koji više nisu s nama - Arsenu Dediću i Oliveru Dragojeviću - kazao je direktor festivala Branko Viljac koji je s Arsenom prijateljevao još negdje od sredine 90-ih. Nekoliko godina uoči Arsenove smrti dugogodišnji prijatelji su se posvađali, pa Viljac i danas pokušava uz pomoć posrednika, a sada i javno, pozvati njegovu obitelj da dođe na festival.
- Bila je to 15. Šansona, a Arsen i ja smo se nešto porječkali oko organizacije. Rekao sam mu: ‘Najveći si, ali jedino je Bog svemoguć!’ i poklopio telefonsku slušalicu. A vjerujem da mu se to nije često događalo. Zamjerio mi je Arsen, zamjerila mi je cijela njegova obitelj, a meni je naravno sasvim ljudski žao što se nikad nismo pomirili bez obzira na to tko bio u pravu - rekao je Viljac.
Brojne su uspomene koje ga vežu uz Dedića. Tako se prisjetio da je Arsen u svojoj radnoj sobi na stolu dobrih tjedan dana držao uokvirenu fotografiju dviju Viljčevih kćeri, preslatkih djevojčica i nije mu dao da je odnese, jer bi ga pogled na sliku očito svaki put raznježio. Popustio je, prisjeća se Viljac, tek kad se na njega naljutila Gabi...
Gotovo čitavog svojeg života velika prijateljica s Arsenom Dedićem bila je i glazbena diva Tereza Kesovija. Dan uoči obljetnice njegove smrti Terezu smo zatekli upravo u čitanju njegove knjige “Arsenizmi”. Puno zajedničkih anegdota dijelilo je dvoje glazbenika, a Tereza ih je, kaže, podosta opisala u predgovoru i pogovoru svoje knjige “To sam ja”.
- Baš čitam ‘Arsenizme’ i doslovno je to jedno čudesno štivo. Aforizmi na Arsenov specifičan način. Velika je to knjiga i svakom bih je preporučila. Čitam je s lakoćom i voljom i voljela bih je završiti na samu godišnjicu. Još mi je draže što mi ju je poklonila moja Gabi zajedno s CD-om s Matijina koncerta, na kojem on svira Arsena. Upravo ga slušam uz čitanje - ispričala je Tereza.
No, na odlazak svojega prijatelja, kako tvrdi, ne gleda kao na nešto konačno.
- Čovjek uvijek misli na prijatelja kao da nije otišao. On je trenutačno zauzet, a zauzeta sam i ja. A vidjet ćemo se sigurno, jer tako to u životu mora biti - objašnjava Tereza.
A Arsena se sjeti svakodnevno i s veseljem.
- Prvo mi na pamet padne slika njegova izraza lica i prividnog cinizma koji je zapravo bio način da nasmije sve oko sebe. Bio je apsolutno velik čovjek i to je ostao u svakom pogledu - zaključila je pjevačica.
Iako su ih po godinama dijelila desetljeća, s mladom glazbenicom i kantautoricom Leom Deklevom Arsen je puno surađivao, a njegovali su i istinsko prijateljstvo. Lea se rado prisjeti njegovih savjeta i rečenica koje bi joj dobro došle u teškim trenucima.
- Živi se siromašno, živi se na pola, jer nestaje vrijeme velikih pojedinaca. Arsen je imao vještinu sanirati sve što je boljelo okrenuvši stvari na humor i ponavljajući rečenicu: ‘Sklanjaj se u rad!’. Najviše pamtim njegove rečenice da ‘strah ponižava’ i da si ga ne smijemo dozvoliti te da ‘nisi nikome ništa odgovoran, osim sebi i svojem talentu’. Svatko ima svoje loše dane. Kad je prepoznao moje, znao je reći ‘restauriraj se i dođi’ - prisjeća se Dekleva.
Lea Dekleva i Matija Dedić
Ironičan, duhovit
Kako ističe Lea, njegov talent nemoguće je dostići, ali bogatstvo je bilo učiti od njega i poznavati ga.
- Veliko je bogatstvo bilo poznavati takvog čovjeka, ali tek tada shvatiš koliko je vanserijski talentiran, kako se takvi jednostavno rađaju i tome se ne možeš niti približiti. Kako bi on sam rekao: ‘Odavno sam napustio mjesto na koje oni nikada neće stići’. I uistinu nećemo, ali ga možemo slijediti da nam bude pomoć u razumijevanju života i uživanju u ljepoti njegove umjetnosti - napominje Lea.
Poznati radijski voditelj Vojo Šiljak s Arsenom je prijateljevao dugih 57 godina, a kratko nakon njegova odlaska za naš tjednik Studio napisao je dirljiv tekst prisjećajući se zajedničkih trenutaka.
“Nijednom se nismo posvađali, a to je još nevjerojatnije jer bilo je prigoda. Moja ravničarska narav, pomalo purgerska, popuštala je pred južnjačkim temperamentom... On se pomno, vrijedno, sistematski pripremao za sve svoje poslove, ali se s jednakim marom i žarom pripremao i za privatna druženja: uvijek je dolazio s odabranim, pripremljenim temama. Bio je inteligentan, duhovit, sarkastičan, ironičan, poetičan, koji put naporan, samoljubiv... bio je čovjek”, napisao je u tekstu za Studio Šiljak.