Makarski policajci poprilično su se iznenadili kada su morali u svoju policijsku postaju dovesti 70-godišnjeg profesora Veljka Barbierija, poznatog hrvatskog gastronomskog stručnjaka i književnika. On je u Makarskoj u utorak oko 18 sati u vidno alkoholiziranom stanju ispalio više hitaca u deblo koje se nalazi ispred njegove obiteljske kuće u ulici Šetalište dr. fra Jure Radića.
Barbieri je nakon privođenja imao 1,76 promila alkohola u krvi nakon što je podvrgnut alkotestiranju u postaji. Kada su došli u njegovu kuću on je dragovoljno policajcima predao automatsku pušku AK 47, jednu malokalibarsku pušku, jednu zračnu pušku i jedan plinski pištolj.
Odjekivali pucnjevi
Poznati hrvatski gastronomski stručnjak i omiljeno lice s ekrana na mobitel jučer nije bio dostupan. Ali okrenuli smo fiksni broj.
Kako smo saznali, Veljko je dobro, otrijeznio se i spava. Odmara se u svojoj kući na makarskom Šetalištu dr. fra Jure Radića odakle su u ponedjeljak poslijepodne odjekivali pucnjevi.
Tako nam je rekla ženska osoba koja se predstavila samo kao njegova životna partnerica posljednjih pet godina, kada smo potaknuti otkrivenom policijskom akcijom nazvali u makarski dom Veljka Barbierija.
- Ma, ja uopće ne mogu vjerovati u te naslove i medijske napise. Pa to je sve toliko napuhano da mi je čak i smiješno - započela je gospođa na telefonu voljna pojasniti situaciju.
- Veljko je za vrijeme karantene napisao tri romana. Pazite, tri romana! On nije tri mjeseca izišao iz kuće uopće. I onda je napokon izišao malo u TZ Makarska. Toliko je bio sretan. Pazite, prvi put je nakon tri mjeseca izišao iz kuće! Bio je presretan. Prijatelji su nam poklonili bocu divnog plavca i on je nazdravio. Pa, jel’ znate vi koliko je 1,76 promila?
Čovjek je popio dvije čaše plavca da se proveseli i od sreće je zapucao iz svog tetejca za kojeg ima trajnu dozvolu nošenja jer je bio časnik u vojsci. I, gledajte, čovjek je zapucao od sreće u svom đardinu u svoje drvo! I netko ga je prijavio, zamislite! A čovjek se veselio u svom đardinu... Nevjerojatno - rekla nam je gospođa koja u kratkom telefonskom razgovoru nije htjela otkriti svoje ime i prezime, već je samo istaknula blizak odnos s Barbierijem.
Barbieri je tog dana bio na eventu u Turističkoj zajednici Makarska
Valjda je slavio...
Kako kasnije doznajemo, njegovoj trenutačnoj partnerici s kojom smo razgovarali ime je Ljubica Hardman. Barbieri je ranije bio u braku s akademskom kiparicom Gordanom Barbieri s kojom ima danas 40-godišnju kći Saru, plesnu umjetnicu.
Kao i makarski policajci, Barbierijevi bližnji i prijatelji, iznenađeni su ovakvom eskalacijom slavlja.
- Baš sam šokiran! Još sam vidio napise po Facebooku u kojima se ljudi pitaju kakvi su se to pucnjevi čuli po noći... Ali nisam imao pojma da bi to Veljko zapucao. Poznajem ga odavno, kao učenog, pametnog i finog gospodina, zbilja sam u čudu! Cijeli život znam sve o njemu najbolje, on je makarski velikan i nama je velika čast imati takvo ime u gradu. Sada sam iznenađen, jer ovakvo ponašanje nije u skladu s Veljkovim karakterom, ali valjda je bilo neko slavlje i eto... - komentirao je predsjednik makarskog ogranka Matice hrvatske Ante Škrabić, ujedno i Barbierijev prijatelj.
I bila je fešta. U Turističkoj zajednici kod direktorice Hloverke Novak Srzić. Otvoren je novi multimedijalni Centar za posjetitelje, smješten u prostorijama Turističke zajednice Makarska, u prizemlju palače Tonoli.
Barbieri nije trebao voziti pa je odlučio popiti. Inače nema običaj pucati po dvorištu, ali sada se, kako kaže njegova partnerica, baš razveselio i odlučio zapucati u zrak kao da je u slavonskoj svadbi. No, nastradao je čempres.
“Tetejac” je držao u kući i poželio ga je ispucati, ali u blizini nema streljane. Partnerica mu je navodno rekla neka ne puca, ali nije je poslušao.
Srećom, nitko nije nastradao. Barbierijeva je kuća na osami pa osim njega nikoga nije bilo u blizini.
Tko ga je prijavio, ne zna se. Jedni kažu susjedi, drugi sumnjaju da je prijava došla od nekog iz policijskih redova.
Njegova partnerica Ljubica čekala ga je cijelu noć. Barbieri se kući vratio tek jučer ujutro.
Barbieri je, naime, u službenim prostorijama PU splitsko-dalmatinske zadržan do prestanka djelovanja opojnog sredstva.
- U tijeku je kriminalističko istraživanje u sklopu kojeg će biti provedena i pretraga doma. U ovom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba - rekli su iz PU splitsko-dalmatinske. Vjeruje se da bi mogao biti prijavljen za dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.
Njegov suradnik i kolega, predsjednik splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika Siniša Vuković, iznenađen je vijestima koje je jučer saznao o svom prijatelju.
- On je moj prijatelj i za njega imam samo riječi hvale. Nadam se da ovaj nemili događaj neće utjecati na recepciju Veljkovih djela jer on je veliki autor - istaknuo je Vuković.
Dodao je kako je u ožujku trebala biti održana svečana proslava Veljkovog 70. rođendana te ujedno 50 godina umjetničkog rada, ali je zbog epidemije koronavirusa i uvedenih mjera prevencije te zabrane okupljanja proslava odgođena za jesen.
U pripremi je Barbierijeva “Splitska trilogija” u posebnom izdanju Književnog kruga Split koja će se prodavati u posebnim etuijima.
Mahom ga poznajemo kao eksperta na području gastronomije, onoga koji i piše i kuha, zna povijest i tradiciju hrane, ali i fino pojesti. No, oni upućeni znaju da je Veljko Barbieri bio i dragovoljac u Domovinskom ratu koji ga je zatekao na Visu, na snimanju turističkog promidžbenog dokumentarca. Odmah se pridružio Zboru narodne garde, potom otišao u 156. brigadu, s njom bio u Stonu, Čepikućama, Čapljini, Dubrovniku, Cavtatu, Konavlima...
Neko vrijeme 1993. bio je u specijalnim analitičkim postrojbama, početkom 1994. već kao časnik za vezu MUP-a i HV-a stigao je u Pakrac gdje ga je zatekla akcija Bljesak. Zbog zasluga u ratu i kulturnoj obnovi grada proglašen je počasnim građaninom Pakraca.
Predsjednik DHK Split Siniša Vuković s Veljkom Barbijerijem
Ratni put
Kraj rata je dočekao kao bojnik HV-a, a neki kažu da je nakon toga umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske.
Obiteljsko stablo obitelji Barbieri čine većinom ratnici, umjetnici i hedonisti. Stoga ne čudi što Veljko Barbieri ujedinjuje sve troje.
Impresivna povijest obitelji Barbieri koju su po doseljenju iz Venecije, točno iz Brescie, u početku sve odreda obilježili ratnici i graditelji, a cijela je arhiva djelomično sačuvana u splitskom arhivu. Francesco Barbieri se duždevim ukazom doselio u Trogir jer je tada to bio glavni grad Dalmacije. Bio je general, vojni zapovjednik grada i glavni inženjer. Njihova palača je na glavnom trgu i danas na njoj još stoji obiteljski grb.
Njegov sin Giovan Francesco je već zapovjednik u Splitu jer je tada Venecija Split proglašava glavnim gradom Dalmacije. Taj vojni poziv nije zaobišao ni Veljka koji, kako je i sam ranije rekao, “paradoksalno” kao profesionalni književnik odlazi u vojnu mirovinu nakon ratovanja na svim hrvatskim ratištima, a najviše na dubrovačkom i pakračkom.