Kad razgovarate s Domenicom Žuvelom, mladom zvijezdom iz "tvornice talenata" Tončija Huljića, u prvi plan dolaze njezina plahost, jednostavnost i skromnost, no djevojka predivna glasa u samo tri godine karijere itekako se istaknula na domaćoj glazbenoj sceni.
Njezin album prvijenac "Ćiribu-Ćiriba" odmah je osvojio Porina, čime se ne mogu pohvaliti ni njezini puno iskusniji kolege, a nedavno objavljena pjesma "Zovi", bez prevelike je promocije izvrsno prihvaćena kod publike. Nižu se uspjesi, a Domenica će reći kako se tek nedavno uspjela naviknuti na davanje intervjua ili, pak, činjenicu da je prepoznaju na ulici. Pjevačica je rođena u Veloj Luci, rodnom mjestu pokojnog Olivera Dragojevića i Jasne Zlokić, pa je to možda, kroz smijeh kaže, bio prvotni preduvjet za uspjeh.
- Oni su starija generacija, i naravno da sam ih poznavala iz Vele Luke, doduše tek kao sumještane. Ne znam što ima u toj našoj Veloj Luci, ali sigurno ima nešto. Inače, svi su otoci muzikalni, ali moje mjesto na Korčuli pokazalo se, očito, kao najmuzikalnije.
Nekako, čim se rodiš, dole propjevaš, okružen si glazbom i cijela sredina utječe na to - priča Domenica.
A upravo u svom rodnom mjestu posljednjih dana uživa s prijateljicom Mijom Dimšić, gdje se, uz ljetne radosti, pripremaju i za skorašnji humanitarni koncert na splitskoj tvrđavi Gripe.
Tradicionalni donatorski koncert, već treći put organizira Zaklada „Hrvatska za djecu“, a sav prihod od prodanih ulaznica namijenjen je edukaciji osobnih asistenata bez kojih gluhoslijepe osobe ne bi imale nikakvu šansu za uključenje u normalan život.
Ovog ljeta je Mia, kaže Domenica, dosta na moru, pa su se vidjele već nekoliko puta.
- Najdraža naša druženja uvijek završavaju njenim sviranjem na ukuleleu ili gitari, pjesmom i dobrom čašom vina - otkriva nam mlada pjevačica, dodajući kako obje jedva čekaju 22. kolovoza zakoračiti na pozornicu.
- Ne znam kad sam se ovako veselila nekom koncertu, em zbog ove duge pauze, em zbog toga što nas dvije nastupamo zajedno, i ujedno je to i jedini koncert ovog ljeta, a najviše me veseli jer je humanitarnog karaktera za gluhoslijepe osobe, kojima zaista treba naša pomoć.
Prijateljice su svojedobno pokušale dogovoriti i duet, ali teško im je bilo uskladiti obaveze.
- Za to bi se prvo trebala dogoditi pjesma. Bez obzira na posao, dale smo davno jedna drugoj "mali prst" da kamo god nas naše karijere nosile, da ćemo si biti uvijek podrška - naglašava Domenica.
Kako kaže, u vrijeme korone veliki je izazov bio izbaciti pjesmu, no "Zovi" je u rekordnom roku postala ljetni hit.
- Kada sam je prvi put čula, još na klaviru, imala sam osjećaj da bi ta pjesma mogla postići nešto. Naravno, to je moj doživljaj pjesme, i teško je prognozirati kako će publika reagirati. Čini mi se da su pjesmu prigrlili glazbeni urednici, ali i klikovi na YouTubeu svakim danom sve više rastu. Ja sam najsretnija da je pjesma koju jako volim našla svoj put do publike, bez obzira na sve. "Zovi" je prvi singl nakon albuma prvijenca i sigurno je početak nečega.
Za prvi album trebalo mi je dosta vremena da skupimo sve pjesme i zaokružimo priču, a što se tiče daljnjih planova, neizvjesno je zbog virusa i život nas je ove godine naučio da ne smijemo puno planirati. Nadam se da ćemo najesen, ako bude prilike, početi raditi i nešto novo i maksimalno se prilagoditi situaciji - pomirljivo će pjevačica.
Ovo vrijeme koronakrize posebno je pogodilo glazbenu industriju, ali Domenica je, priča, pokušala iz toga izvući najbolje moguće.
- Posvetila sam se maksimalno sebi. Trudila sam se svakodnevno vježbati, radila sam na sebi, čitala, učila španjolski, uživala u svakodnevnom kuhanju. Naravno da mi je nedostajala obitelj, ali zato ih je nakon skoro četiri mjeseca bilo neprocjenjivo zagrliti i uživo izljubiti. Mislim da je ovo bila svima dobra škola da se prisjetimo što nam je u životu najvažnije, da više cijenimo neke male, osnovne stvari, a pogotovo da čuvamo zdravlje - smatra Domenica.
Tijekom izolacije postala je i vlasnica svojeg prvog Porina.
- Da mi je to netko rekao prije nekoliko mjeseci, da ću uopće biti nominirana, rekla bih mu da je lud. Čini mi se da su se nekako te neke nagrade nalijepile na mene, a neke nisam niti u snu očekivala. Mislila sam da je Porin nešto nedostižno te kako tu nagradu dobiju samo ljudi koji su imali veliku karijeru. U mojim rukama našla se nakon nekoliko godina karijere, i to s prvim albumom, i sad, kad ovo govorim, zvuči mi nevjerojatno, ali je istinito. Svakako je lijepa potvrda da sam na dobrom putu i veliki poticaj za dalje - tvrdi.
Prije no što je počela njezina estradna karijera, Domenica je maštala o tome da, kao glazbena pedagoginja, otvori i glazbeni vrtić, no sudbina, baš kao i Tonči Huljić, imali su drugačiji plan.
- Čini mi se da je za moj put na estradi velika stvar i to što nikad nisam to previše htjela, nisam se nikad vidjela kao pjevačicu, više sam se doživljavala kao pedagoginja te mislila da ću raditi u školi ili u vrtiću, i jednog dana imati svoj glazbeni vrtić te kako je to moj život. Naravno, uvijek ima vremena i za to, diplomu imam, ali kad sam već počela s pjevanjem, čini mi se da sam se prilično brzo snašla te kako ne gledam na to kao na pretežak posao. Okružena sam ljudima koji znaju što rade, puno mi pomažu oko svega - objašnjava.
Domenica je čitav život u glazbi, no nikad nije, priznaje, razmišljala da bi se time profesionalno bavila. Kako voli reći, sve je počelo još njenim rođenjem na Korčuli, nastavilo se kroz osnovnu glazbenu školu, srednju umjetničku gimnaziju u Dubrovniku, pa je logičan slijed bila glazbena akademija u Splitu. Tamo je upoznala Hanu Huljić, i otad su nerazvojne.
- Često smo zajedno pjevale prateće vokale, bile dio Madre Badesse, a uz to, snimala sam sve "backove" za njihove izvođače, dok evo, danas, nisam i sama postala njihov izvođač.
Krivo mi je što više ne mogu biti back vokal, to mi je baš bilo prekul, i zaista sam guštala u tome. Iako sada gradim svoju karijeru, i nije mi krivo što su me nagovorili na to ,jer sama vjerojatno nikad ne bih skupila hrabrosti za takvo nešto. Sjećam se da sam Ivanu Huljiću rekla da ne bih htjela davati intervjue i objašnjavati ljudima "tko je Domenica", a pjevanje i biti na Splitskom festivalu, nije mi nikakav problem.
Evo, sada su mi intervjui nešto sasvim normalno, i sastavni dio mog posla, kao i to da me ljudi prepoznaju na ulici. Ovo je super posao, i čini mi se da sam u ove tri godine dosta očvrsnula, jer sam imala razne situacije koje te nauče kako se ponašati i kako se odnositi prema ljudima. Nekad te ljudi razočaraju, ali u većini slučajeva ipak me oduševe - objašnjava.
Kao velika prijateljica Mije Dimšić i Hane Huljić, zanimalo nas je ima li i Domenica ambicija u pisanju tekstova i skladanju.
- S obzirom na to da su mi Hana i Mia bliske prijateljice, a ujedno su i autorice svojih pjesama, čini mi se, kad ih slušam, da prepričavaju svoje doživljaje, a zbog euforije kojom to dočaravaju, to je nešto što definitivno želim probati. Nemam još toliku hrabrost, jer mi se čini da kad neke stvari izgovorim i zapišem, zvuče glupo. Možda se jednog dana ohrabrim, ali dotad imam svakako iza sebe najbolje autore, pa je trenutačno ta potreba za pisanjem sa strane - iskrena je Domenica.
Zanimljiva je činjenica i da je prije glazbene karijere bila iznimno uspješna u modelingu, pa čak nosila i reviju na Paris Fashion Weeku.
- Ma to mi je više bio srednjoškolski hobi. Nisam se iskreno nikad vidjela u tome, ali definitivno je super iskustvo. A priča za Pariz bila je toliko nevjerojatna i spontana. Radila sam neku kampanju u Korčuli, a godinu dana poslije ista je ta revija bila u Parizu, pa su me pozvali da je nosim jer sam bila ujedno i zaštitno lice. Zanimljivo je što, koliko god sam prije imala iskustva u tome, kad danas radim slike, kao da prvi put stajem pred fotoaparat. Po prirodi sam sramežljivija, pa se često opustim tek na posljednjoj slici - smije se pjevačica.
U prve tri godine karijere najponosnija je na svoj tim, ali i cijeli put, koji je, kaže, išao polako, ali sigurno.
- Moj album "Ćiribu ćiriba" produkt je našeg rada posljednje dvije i pol godine, a ove godine dobio je i Porina za najbolji album zabavne glazbe. Prezahvalna sam na svemu što mi se dosad dogodilo. Nemam nerealnih želja i ambicija, uvijek sam bila nekako prizemna, i baš zbog toga su mi se dogodile nevjerojatne stvari - sigurna je pjevačica.
No, kad bi joj netko ipak pristao ispuniti i nerealnu želju, bilo bi to da dijeli pozornicu s njoj najdražom svjetskom glazbenom zvijezdom - P!nk. Iako bi se zadovoljila i samim odlaskom na njezin koncert.
Domenica koju gledamo na pozornici uglavnom se, kaže, ne razlikuje od Domenice privatno.
- Doduše, privatno se ne volim previše eksponirati i konstantno biti u središtu pozornosti. Više volim svoj mir i biti okružena ljudima s kojima sam se i prije družila. Nemam preveliki krug prijatelja, ali ih zato čuvam i cijenim. Po svemu sam tipična otočanka, volim sve što je vezano uz hranu, piće i uživanje, pogotovo kupanje ljeti. Volim apsolutno sve morske aktivnosti. Često sam ranije i jedrila, volim roniti, ići na more i uz more. Vodim mirni, a opet, pomalo hedonistički život - opisuje.
No, one najintimnije detalje Domenica strogo drži podalje od očiju javnosti.
- Trudim se što manje govoriti o privatnom životu jer želim da moja glazba i rad budu u centru pozornosti. I zato se ne bih doticala privatnih tema, iako znam da ljude to najviše interesira. No, meni je to površno i ne bih da me ljudi doživljavaju kroz moje ljubavi, dečke, simpatije. Taj bih dio najradije preskočila - tvrdi pjevačica.
A kad je o ljubavi riječ, za nju su to putovanja s prijateljicama, koja su u ovoj situaciji prilično nezamisliva.
- Od svih destinacija gdje sam bila, na prvome mjestu mi je Mediteran. Naravno da imam cijeli popis gdje bih voljela otputovati, ali uvijek se iznova vraćam Italiji. Volim taj mentalitet ljudi, jezik, a pogotovo spizu! Zasad nemam posebnih planova za putovanja, jer je ionako sve neizvjesno. Svakako ću ovo ljeto provesti na našoj obali i otocima, za mene je to i više nego dovoljno, jer smatram da zaista imamo najljepšu obalu na svijetu - zaključila je.