‘Usamljen sam i nesretan lik, žena i djeca razbacani su mi po svijetu. U 75. se osjećam kao Ukrajina‘

Posljednja četiri desetljeća hrvatskog kazališta nemogu­će je razumjeti ili ispričati bez živopisnog, u Hrvatskoj naturaliziranog Toskanca, koji se u Zagrebu prvi put pojavio za Univerzijade, a u Dalmaciju se zaljubio desetljeće prije, sudjelujući 1974. godine na poziv Miše Martinovića na Dubrovačkim ljetnim igrama s režijom Machiavellijeve “Mandragole”.

Paolo Magelli (1947.) počeo je režirati prije 20. godine i dosad je potpisao više od 200 predstava u Italiji, Hrvatskoj, po Balkanu, po cijeloj Europi, najviše u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Belgiji, Španjolskoj, kao i u zemljama Južne Amerike, i u Izraelu i Palestini. Svoj redateljski rad predstavio je i u srcu stare civilizacije, u rimskom Colosseumu, postavivši tamo Euripidovu “Medeju”. U osmom...