MLADEN GRDOVIĆ

‘Ustajem u 8, trčim, plivam... Bevandu sam totalno isključio. Tek ponekad popijem čašicu‘

Glazbenik se veseli nastupu na skorašnjem CMC festivalu gdje će nastupiti s Ninom Donelli. Kaže da voli pomagati novim i mladim nadama
 Neja Markičević/Cropix

Ljeto na izmaku za Mladena Grdovića, kao i za mnoge njegove kolege glazbenike, drugačije je od drugih. Zadarski pjevač i skladatelj kojem su dosad srpanj i kolovoz godinama bili udarnički, u “novom normalnom” morao se priviknuti na drugačiji radni režim.

- Koncerata ponešto ima. No, ovo je prvi put u mojoj četrdeset godina dugoj glazbenoj karijeri da već više od pola godine uglavnom ‘stojim’ doma. Bilo je, naravno, i nastupa. Ljudi zovu, željni su zabave i dobre pisme. Ali, daleko je to od uobičajenog tempa - priznaje Grdović, koji ljeto 2020. provodi kupajući se, vježbajući, loveći ribe, šetajući rivom i gledajući utakmice, pa je nedavno tako jednu pogledao i u društvu svog prijatelja Luke Modrića.

- Luka i ja gledali smo utakmicu Lige prvaka između Manchester Cityja i Lyona. Bilo je to baš lijepo druženje. Luka i ja uvijek se družimo kad je on u Zadru, a ovu zadnju utakmicu gledali smo uz finu spizu koju nam je priredio Lukin otac Stipe, inače moj također dugogodišnji prijatelj. Kako s nama nije mogao biti Šime Vrsaljko, nazvali smo ga na mobitel i govorili mu kako nam je lijepo - otkriva pjevač koji na cijelu situaciju s koronom gleda pozitivno.

image
Mladen Grdović
Marko Todorov/Cropix

Udar na glazbenike

- Optimist sam. Vjerujem da će i ovom jednom doći kraj. U cijeloj ovoj priči glazbenici su jako loše prošli i svi se nadamo da ćemo, kad se brojke zaraženih smanje, napokon početi raditi. Barem upola onoliko koliko smo prije radili - priželjkuje glazbenik, koji se nada da će se sa svojim kolegama moći malo podružiti na predstojećem CMC festivalu što bi se u Vodicama trebao održati 5. rujna, a na kojem će nastupiti u duetu s Ninom Donelli s kojom će otpjevati pjesmu “Samo jedna je Dalmacija”.

- Uvijek sam spreman pomoći mladim talentiranim ljudima. Na početku karijere ruku sam tako pružio i Severini, koju sam sa sobom poveo na turneju po Australiji, potom Maji Šuput, koju sam prije dvadesetak godina pozvao na turneju po Novom Zelandu... Bilo je još toga, ali ja se time ne želim hvaliti jer smatram da mi je to na neki način i dužnost da kao iskusniji kolega olakšam put mladima - skromno govori Grdović, koji će na CMC festivalu, osim s Ninom Donelli, nastupiti i s Jasminom Stavrosom i Zlatkom Pejakovićem.

Tri mušketira u Vodicama će premijerno predstaviti svoj zajednički prvi nosač zvuka u izdanju Croatia Recordsa, pod nazivom “Prijatelji, zovite mi nju”, koji će imati gomilu hitova već poznatih i dragih njihovoj publici. Ujedno, na CMC festivalu veseli trojac otpjevat će i “Kad će zora svanuti”, potencijalnu himnu svih onih koji su uz pjesme Tri mušketira dočekali zoru.

Veliki prijatelji

- Stavros i Pejaković su moji veliki, pravi prijatelji. Sva trojica smo različiti, ali se sjajno nadopunjujemo. Sva trojica smo i zabavljači, ali svako ima svoj stil. Staki je bas bariton, Žlica je tenor, ja sam belkanto. Nadalje, sva trojica smo i veliki profesionalci. Točno znamo koji će po kojem redu na našim zajedničkim koncertima nastupiti, nema tu nikad svađa ili prijekih pogleda. Mi jedan drugome nismo konkurencija.

Zašto bismo i bili, kada pred sobom imamo zadovoljnu publiku koja satima pjeva sa svom trojicom? Imamo i dalje velike planove: koncem godine trebali bismo otići na turneju po Australiji i Americi. To još uvijek stoji, a mi se nadamo da će se i realizirati. Isto je i s nastupima što bi ih koncem godine u Kanadi trebao održati sa Željkom Bebekom. Ako ne bude moguće krajem godine, Bože moj, otići ćemo pjevati ljudima tamo Bebek i ja na proljeće - objašnjava Grdović koji je tijekom proteklih nekoliko mjeseci skladateljski bio jako aktivan.

Povremeni izleti

- Napisao sam pjesama ne za jedan, nego za dva albuma. Neke od tih skladbi su baš onako u mom mediteranskom stilu, ali ima ih i nekoliko u kojima sam malo pobjegao od samog sebe, u kojima ću pokazati publici jednog drugačijeg Mladena. Volim ja povremeno napraviti takve izlete - kaže skladatelj koji će na novom albumu uvrstiti i neke skladbe drugih autora. Naravno, budu li mu se dopale.

- Ljudi mi često šalju pjesme u kojima spominju more, masline, cvrčke, Dalmaciju... Onda ja to slušam i mislim si: ‘Pa ovo sam ja’. Takve pjesme sam ću za sebe najbolje napisati. Treba mi, dakle, nešto drugačije, a opet da ima veze s mojim muzičkim izrazom koji je između Dalmacije i talijanske kancone. Svatko od nas ima neki svoj rukopis: imali su ga, naravno, pokojni Zdenko Runjić, Đorđe Novković, Rajko Dujmić... - govori glazbenik, koji je nedavno iz Zadra put Zagreba potegnuo u pet sati ujutro kako bi došao na posljednji ispraćaj svog prijatelja Rajka Dujmića.

image
Obitelj Dujmić, Mladen Grdović

 
Željko Puhovski/Cropix

- Da, otišli su Arsen, Oliver... U takvim trenucima čovjek sa zamisli sam nad sobom. Otišli su i moj rođak Tomislav Ivčić, i Dražen Petrović s kojim sam bio prijatelj... Što se tiče Rajka, ne mogu reći koliko mi je žao što ga nema. Dobro znam koliko je on pomagao ljudima, klapama, dalmatinskim pjevačima. Bio sam među rijetkima iz Dalmacije na njegovu pogrebu. Mislim da je zaslužio da dođe još ljudi. Nikoga ne osuđujem, ali nije lijepo što mnogi nisu došli, a trebali su - govori Grdović, koji dolazi iz obitelji u kojoj se gajio smisao za glazbu. Je li i njegova kći naslijedila muzičke gene?

- Da, Sara ima smisla za glazbu, ali nije se glazbom poželjela baviti. Tako smo joj i Branka i ja savjetovali. U muzičkom poslu ima svega, nije to lagano - priznaje čovjek koji ne može zamisliti život bez glazbe. Ali, što je manje poznato, niti bez sporta.

- Kao mladić bio sam dalmatinski prvak na pedeset metara u kraulu. S trinaest godina bio sam kormilar braći Bailo, bili smo na međunarodnim regatama, osvojili dvadesetak zlatnih medalja, a 1973. godine bili smo prvaci Europe. Godinu dana ranije bio sam na Olimpijadi u Münchenu. Spavali smo u olimpijskom selu, mama i tata doma su me dočekali na aerodromu plačući, jer su u međuvremenu u selo upali teroristi - prisjeća se i nastavlja:

Baca parangale

- Sport mi je ostao u krvi. Ovog ljeta ustajem oko 8 sati, odmah odlazim na obližnje rukometno igralište, trčim. Dosta i plivam, pa sam skinuo sedam kilograma. Bevandu sam totalno isključio. Tek ponekad, uz dobru spizu popijem čašicu. Na meni se, kad je bevanda u pitanju, inače, sve prelomilo. Popijem tri i - gotov sam.

Pa onda novinari pišu. Ali, nikad nisu napisali da u životu nisam zapalio cigaretu, na primjer - kaže Grdović, koji je ovog ljeta često odlazio i u ribe.

- S rođakom odlazim rano ujutro, bacimo parangal. Ali, ne mogu se ja mjeriti po tom pitanju s Oliverom i Đanijem Maršanom. Sjajan ribar bio je i Stavros, ali je nekako izgubio volju, sad ribe lovi po peškariji - smije se Grdović, kojeg pitamo razmišlja li o kupnji svoje barke.

- Ne. Ja ljeti inače stalno pjevam, malo bih vremena zbog koncerata i putovanja mogao provoditi na moru. S druge strane, meni je do mora 50 metara, pa kad god poželim odem na pučinu s nekim rođakom. More je divno, ali može i dosaditi. Ja to mudro doziram - kaže Mladen Grdović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. listopad 2020 14:57