Među nominiranima za nagradu Zlatni Studio ove se godine našao i glumac zagrebačkog HNK Dušan Bućan koji je nominiran u kategoriji najbolji kazališni glumac za ulogu Sganarella, sluge Don Juana u predstavi ‘Don Juan‘.
"Moram priznati da mi je super da je predstava dobila čak pet nominacija, to je baš jedna jako lijepa stvar. Drago mi je da kad radiš nešto i uživaš u tome što radiš, kad ti je veselje ići na probe i u konačnici sav taj rad na predstavi, da nekako taj žar i ljepota rada se prepoznaju i onda ti netko poželi dati i potvrdu za sve to". Vezano pak za ulogu koju igra kaže da ga je najviše zaintrigiralo "što ju je Molière pisao za sebe, dao si je mogućnost da pokaže svu svoju raskoš unutar predstave preko te uloge".
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
I ovu ulogu kao uostalom i sve uloge koje radi, priča glumac, odigrao je najbolje što je mogao u tom trenutku.
"Naravno da ta uloga može biti drugačija, bolja, lošija, ali u konačnici sve se svodi na trenutak kod izvođenja uživo. Može biti najlošije odigrana uloga, ali trenutak se eto posložio, publika je bila baš u tom nekom osjećaju, vi ste bili u tom nekom osjećaju i ispalo je u tom trenutku najbolje na svijetu. Ali može se dogoditi i obrnuto. Drago mi je da smo imali podršku kolega dok smo radili predstavu. Lijepo je kad ti dođu neki stariji kolege i kažu kako si napravio dobar posao. No mislim da je u cijeloj priči najviše pridonio redatelj predstave Dejan Projkovski koji nam je dao jedan sjajan impuls, vjetar u leđa, koji je pogurao i Igora i mene i dao nam je jako puno podrške na osnovu koje smo napravili uloge koje smo napravili".
Na pitanje koliko je bila zahtjevna ta uloga u odnosu na druge koje je igrao priznaje da je svaka uloga teška na svoj način bez obzira tko ju je napisao, Shakespeare, Molière ili neki suvremeni autor.
Ova predstava zagrebačkog HNK nije međutim i njegov prvi susret s Molièreom, glumio je već u jednom njegovom komadu, u ‘Građaninu plemiću‘.
Koliko je danas jedan Molière uopće aktualan?
"Pa samim time što je klasik postoji i razlog zašto je to tako. Ta djela dotiču se osnovnih problema, situacija, ona su kritika društva, ogledalo društva. Tako da svi ti pisci koji su postali klasici, dotakli su se onoga što čovjeka čini čovjekom. To su svevremenski autori".
Njemu najdraža do sad uloga je jedna s početka karijere, netom nakon Akademije. "Shakespeare je bio u pitanju, ‘Romeo i Julija‘. Glumio sam Merkucija. Ta mi je uloga jako značila u trenutku kad sam je radio. Osjećao sam puno adrenalina, a to je nešto što me najviše gura kroz rad. Uživam igrati uloge koje mi daju veliku količinu uzbuđenja dok ih radim i nema mi ljepšeg osjećaja nego ostvariti taj neki kontakt s publikom, kad smo zajedno u priči, onaj trenutak koji se ponekad dogodi da zajedno dišemo, da zajedno tražimo pauzu, da zajedno tražimo klimaks. To je osjećaj koji se ne da ničime zamijeniti. I to je najviše i razlog zašto radim to što radim".
Bućan se nedavno okušao i kao autor putopisa koji su ga kaže počeli jako zanimati. "Nakon što smo supruga i ja snimili prošlo ljeto putopis po Indoneziji u kojem smo pokušali dati presliku tog društva kroz pogled muškarca i žene, htjeli bi i u budućnosti raditi u tom smjeru", otkriva glumac koji već više od deset godina živi okružen prirodom, na Kordunu, daleko od gradske vreve i za sad, čini se, ne razmišlja o povratku.
"Svakim danom što više provedem vremena ovdje, sigurniji sam da se ne želim vratiti".
