Naš proslavljeni pijanist Maksim Mrvica već godinama slovi za jednog od najuspješnijih hrvatskih glazbenika u svijetu, a na Dalekom Istoku, posebno u Kini, ima status megazvijezde. Iza njega je iznimno uspješna godina u kojoj je rasprodao neke od najprestižnijih svjetskih dvorana u sklopu svoje turneje “New Silk Road”.
U Lisinskom s 18
Tako će novi repertoar, kao i novi album predstaviti i domaćoj publici na dva koncerta u Lisinskom 30. i 31. ožujka. U Lisinski se vraća nakon tri godine, a ta dvorana za Mrvicu je, kaže, uvijek poseban izazov.
- Lisinski je dvorana u kojoj sam imao prvi koncert kad mi je bilo 18 godina, kad sam se preselio u Zagreb i počeo studij. Tamo sam imao još puno koncerata i gradio svoju karijeru, tako da je to publika koja me dugo zna i drugačije je nego kad sviram u inozemstvu. Zaželio sam se domaće publike. Razlika je u publici i njihovoj reakciji čak i od gradova do gradova. Posebno mi je drago što imam novi album koji sam predstavio na jako puno koncerata dosad, drugoj publici i drugim narodima, i sad mi je posebno drago što ga napokon mogu predstaviti mojoj, koja me zna. Interesira me reakcija, hoće li im se svidjeti - kaže Mrvica.
Bez razmišljanja pijanist će reći da je 2018. za njega bila godina teško dostižna po mnogočemu i uistinu godina iznimnih uspjeha.
Bio je i u Koreji
- Početak godine obilježila mi je kineska Nova godina i ogromna čast da nastupim u njihovom Spring Gala Showu. Jako je malo inozemnih glazbenika nastupilo u tom showu isključivo zato što je to najgledanija emisija na svijetu, prelazi milijardu gledatelja i sumnjam da će itko ikad pobiti taj rekord u svijetu. Baš zbog toga ona je ekskluzivno čuvana za najbolje od Kine i onoga što Kina nudi. Napravljena je za kineski narod, pa su tu kineski glumci, kineski glazbenici i više-manje sve što se tiče Kine, tako da je izuzetno teško doći u to ekskluzivno društvo. Pokušavali smo tamo doći i ranije, a ove godine smo uspjeli. To je bila velika čast. Uz to, svirao sam svoju kompoziciju, dok je, primjerice, Celine Dion pjevala kinesku pjesmu, uz svoju. Naravno, tu je i australska turneja, koja je također bila vrlo uspješna. Nisam to očekivao jer nikad nisam bio tamo i to me jako iznenadilo. Imao sam najveću kinesku turneju dosad, a bio sam i u Koreji. Bilo je jako puno koncerata i svašta se događalo - nabraja glazbenik.
No, i godina pred nama za Mrvicu je puna izazova.
- Čini mi se da će i ova godina biti puna koncerata. Zadnje dvije, tri godine stvarno puno radim, jedva da sam doma. Što se tiče Amerike, ništa nije fiksno, ni u kalendaru, ali vidjet ćemo. Mislim da sam time obuhvatio sve kontinente. Sastavlja se i nova kineska turneja. Bit će malo drugačija, jer ovaj put, na svoju inicijativu, idem sam. Želio sam malo promijeniti koncept, bez benda, da bude malo intimnija atmosfera, jer sam tada možda malo bliži s publikom. Malo više ću svirati i klasike - najavio je.
Nakon naporne godine iza nas, Mrvica je, po ustaljenom običaju, otišao na odmor koji uključuje egzotična putovanja. Tako je s kćeri Leeloo tradicionalno odmarao na Maldivima, a s društvom se zaputio na Kubu.
- Bilo je sjajno. Maldivi su destinacija koju sam namjerno izabrao jer je država u kojoj ja funkcioniram najmnogoljudnija na svijetu, a gradovi u kojima sviram imaju oko 14 milijuna ljudi. Konstantno sam okružen ljudima i onda se osjeti taj kontrast kad dođeš na Maldive, na mali privatni otočić na kojem nema previše ljudi. Taj mir mi je prijeko potreban. To je jedino mjesto gdje mogu napuniti baterije - objašnjava Mrvica.
Šampanjac
Ruke su Mrvici neprocjenjive, no nije ih, tvrdi, osigurao poput brojnih slavnih osoba. Ipak, potrebne su velike pripreme prije svakog koncerta, a ponekad, otkriva, na koncertima ostavi i krv na tipkama.
- To se dogodi kad se previše zanesem. Ako imam dosta koncerata zaredom i bude previše energije od publike, skroz se unesem, ne znam gdje sam, poludim i onda mi se odvoji meso od nokta, a ako je sutra koncert, nema vremena da to pošteno zaraste. Onda bude i krvi. Obavezno poslije koncerta stavim ruke u kiblu s ledom da prođu modrice. Naravno, u kibli je tradicionalno šampanjac koji mi je, uz cigaretu, ritual nakon koncerta - otkriva glazbenik.
Ipak, nikad se nije dogodilo da mu ruke zakažu.
- Od cijele te energije dogodi se ponekad neka kriva nota, naravno. Poanta je u energiji - dodaje Mrvica.
Pripreme prije koncerta uvijek su iste i uključuju potpuno opuštanje.
- Moram odmarati. Profesor Krpan me učio, dok sam još bio na Akademiji, da se na dan koncerta valja osjećati svečano. Dakle, tako se treba i ponašati. Moram biti doma, izbjegavati sunce, jer to dosta umara. Ne smijem imati nikakve fizičke napore, ne sviram taj dan. Prehrana mi je dosta jednostavna, ne smije biti ništa začinjeno, teško. Imam cijeli ritual. Spavam do što kasnije, kad se probudim uglavnom ne idem na probe. Imam u apartmanu klavir gdje se malo zagrijavam ujutro. Poslije ručka obavezno moram prije koncerta odspavati i onda lagano počinje spremanje. Dođu po mene, koncert i onda partijanje - opisuje pijanist.
S vremenom je stekao pravu vojsku obožavatelja, posebno ženskog dijela publike, a od onih najnasrtljivijih nerijetko ga čuva i prava vojska.
Otmica
- Bilo je nekoliko prilično opasnih situacija. Nije bilo tjelohranitelja i onda se ta masa okupila i počela me pritiskati. Bilo je svega. Često je, kad nastupam u arenama i velikim sportskim dvoranama, zbog sigurnosnih razloga zabranjeno potpisivanje autograma poslije koncerta. A kad ih potpisujem, onda vojska ili policija napravi kordon i puštaju jednog po jednog obožavatelja. Jednom nije bilo dovoljno policije, a ja sam stajao iza stola gdje sam potpisivao i skroz su me pritisnuli uza zid. Rekao sam im da me vade van, pa su me nekako izvukli - prisjeća se Mrvica.
Na nekoliko mjesta imao je posebno osiguranje zbog mogućnosti otmice.
- Bilo je to na mom prvom koncertu u Kolumbiji, u Bogoti. Tamo je opasno, ali i u Indoneziji sam imao jako osiguranje oko sebe jer i tamo imaju običaj otimati. Moj je asistent bio prestravljen da će me oteti, iako je oko mene bilo milijun tjelohranitelja - smije se glazbenik.
Njegov otok
Njegovi glazbeni počeci bili su itekako teški, a uspjeh je uslijedio naglo, kad mu je bilo 27 godina i kad ga je pod svoje uzeo slavni američki producent Mel Bush s kojim ga je povezao Tonči Huljić.
- Sa 27 sam krenuo putem vrlo ubrzane karijere, a dotad je bilo ‘ajme, majko’, baš dno dna. Ljudi obično kažu, pogotovo u glazbenoj karijeri, da je teško doći do vrha, ali još je teže ostati uspješan. Pogotovo u današnjem svijetu, kad sve ide velikom brzom i ima toliko instant-glazbenika. Konkurencija je jako velika jer je to veliki biznis u kojem ima jako puno novca i svatko bi htio dio svog kolača. Konstantna je borba i ostati toliko dugo, koliko sam ja ostao, izuzetan je uspjeh. To je fascinantno. Imam sve više i više koncerata i publike i fanova, koliko se skupilo u 16 godina - tvrdi Mrvica.
Bez obzira na uspjeh i slavnom pijanistu u jednom je trenutku došlo do zasićenja i iscrpljenosti.
- Bude mi ponekad dosta svega. Prije dvije godine sam pauzirao i otkazao sve turneje. Nisam htio imati više koncerata jer mi je godina prije bila izuzetno naporna i već mi bilo previše. Onda sam rekao menadžeru da se ne ljuti, ali da sljedeću godinu pauziram jer se moram regenerirati i moram htjeti ponovo ići na stage - iskren je Maksim.
Ipak, slava ga nije promijenila i unatoč brojnim dostignućima ostao je čvrsto na zemlji.
- Ja sam okružen prijateljima koji su uz mene više od 20 godina. Oni mi ne dozvoljavaju da se previše odvajam i drže me dolje. S druge strane, moja su sva ljeta ista, vezana uz Šibenik i Žirje, i to ne bi Bog promijenio. Nikad mi nije palo na pamet otići u Italiju ili Španjolsku na odmor. Uvijek je to Dalmacija. Prvo, zato što je tu moja familija i drugo, Dalmacija mi je fenomenalna - naglašava.
Unatoč iznimnom uspjehu, slavi i publici koja ga obožava, Mrvica tvrdi kako garancija za uspjeh ne postoji.
Kako se čuva
- Postoji neki strah da će karijera jednog dana možda nestati, no to je neminovno. To me menadžer otpočetka učio. Govorio mi je da to ne uzimam zdravo za gotovo. Takav je svijet showbusinessa. Jednog dana si na tronu i najveća si zvijezda, stotine tisuća ljudi te obožavaju, ali to u roku mjesec dana može nestati. To sam već odavno usadio u svoju glavu. Ako se to jednog dana desi, spreman sam. Već sam imao uspona i padova na početku karijere koja je krenula izuzetno uspješno, a onda je bio jedan mali period kad je dosta tih stvari nestalo. Bio sam potpuno iznenađen. Mislio sam da je to to, ali onda je krenulo još luđe, još više. Nitko u industriji, bez obzira na iskustvo, ne može predvidjeti što će se dogoditi. Isto kao što niti jedan producent ili menadžer ne može predvidjeti karijeru nekog glazbenika koji može biti najtalentiraniji, ali ništa ne garantira da će postati superzvijezda. Nitko ne zna recept, inače bi taj čovjek bio jako bogat. Nema recepta, možeš misliti, nagađati, doći blizu, ali nema ključa za uspjeh - smatra pijanist.
Zbog ruku, koje su njegov najvrjedniji instrument, dosta je stvari u životu propustio.
- Ima dosta stvari koje ne radim zbog ruku. Na primjer, nikad ne bih mogao na skijanje, ići na led. Jednom sam potezao konop na gliseru, pa su mi se ruke malo oštetile, ali bilo je ljeto, kad ne radim. Masu stvari svjesno ne radim zbog opasnosti da mi se nešto s rukama ne dogodi. Pogotovo na turnejama. Mišići su mi napeti i ne smijem ništa dizati. No, ja to radim otkad znam za sebe i neke sam stvari odavno otpisao - otkriva.
Ima osebujan i upečatljiv modni izričaj, a prepoznatljiv je i po brojnim tetovažama. Njegovi omiljeni modni brendovi su Dior i Yves Saint Laurent. A s obzirom na markantan izgled i manekensku građu, dizajneri su to još na samom početku prepoznali kao dobru reklamu.
- S Diorom sam imao suradnju na početku. Oni su me sponzorirali, odnosno dali su mi odjeću za moj prvi spot. Iz Pariza su mi direktno s revije poslali robu koju smo mi birali. No, nisu mi nikad prišli da im budem model. Neki dan sam dobio pismo menadžmenta iz ureda Ricka Owensa u kojem mi zahvaljuju što nosim njihove kreacije i što ih podržavam. Njega jako volim i ponekad ga spomenem u intervjuima, pa su valjda to negdje pročitali - kaže Mrvica.
Van pozornice pijanist obožava druženja s prijateljima, izlaske i putovanja.
- Evo, sad sam odradio dva putovanja, a već idem na novo, u Latinsku Ameriku na dva tjedna. Mislim da sam malo i pretjerao. Zbog posla putujem svaki drugi dan. Postalo mi je toliko naporno da sam si u ova dva mjeseca priuštio tri putovanja - zaključio je.