Humor stand up komičara Marka Dejanovića, poznatog pod nadimkom Napušena panda, uistinu nije za svakoga, kod njega nema tabu tema, psovke su dobrodošle, a seks je glavno područje interesa i neiscrpan izvor inspiracije. A sama njegova priča o ulasku u hrvatski svijet stand upa prilično je zanimljiva, jer je u te vode, u listopadu 2014., uplivao iz sasvim suprotnog faha, budući da je godinama radio kao novinar crne kronike, rubrike s definitivno najmanje humora.
- Ne bih se složio da je crna kronika bez humora. Jeste, na van. Ali svi crnokronikaški znaju koliko je sprdnje "iza zavjese". Moraš, u tome je moć humora. Smijeh poništava strah, crnokronikaški da se ne sprdaju i ne smiju, živjeli bi u strahu jer znaju kakve se sve grozote mogu dogoditi. Ja sam u stand up ušao gotovo na silu. Pratio sam stand up, pisao svoje priče i reportaže, onda se jednom uhvatio kako pišem stand up materijal. Nisam mogao naći nekog drugog da ga izvede pa sam morao sam. Prvi nastupi su prošli super, navukao se i onda iz nastupa u nastup glibio sve dublje i dublje do toga da mi je danas to posao – prisjeća se Marko.
Koliko su njegovi nastupi bez dlake na jeziku i nekima potpuno neprihvatljivi, govori i činjenica da je svojedobno njegov najavljeni show uspio zabraniti lokalni župnik.
- Seks mi je jedna od glavnih tema, no ima i drugih, a često je seks samo okvir kroz koji zapravo pričam o nečemu drugom. Nemam dojam da publika koja dođe na stand up ima problema s tim. Jer, realno, svi smo mi kao ljudi, kao vrsta dosta slični, seks i razmišljanje o seksu nam čini veliki dio života. To što smo civilizacijski si usadili neki sram koji ide uz taj seksualni dio nam temu seksa čini samo zanimljivijom. Pogotovo za smijeh. Opet taj odnos smijeha i straha. Ne mogu se sjetiti primjera da se netko našao baš uvrijeđen na nastupu, znali su mi zamjerati prostote, volim analizirati psovke, ali ne na nastupu, nego na društvenim mrežama. Kao bivši crnokronikaš, ne bojim se onih glasnih što psuju, nego onih finih i mirnih koji su uvijek pristojno pozdravljali. A župnik...
On je uspio spriječiti izvođenje mog solo showa Prosti Faktori. Pobunio se, prijetio lokalu župnim bojkotom i uspio da se ne izvede moj show u tom lokalu, no uvjeren sam da župnik nije upoznat sa sadržajem showa. Više mi je to potvrda toga da sloboda propitivanja, smijeh kao nedobrovoljna reakcija i sloboda misli kao takva nisu spojivi s dogmom, tabuom i autoritetu utemeljenom na strahu. Isto tako, ne mogu reći da mi je nanesena neka nepravda. Nije da imam pravo nastupati svugdje gdje poželim, nije da me se cenzuriralo silom ili prijetnjama, nego legalnim demokratskim metoda, konkretno protestom i prijetnjom bojkota – smatra komičar.
Za različite nastupe, različito se i priprema, a ukoliko mu je trema prevelika, otkriva, smiruje se proglašavajući unaprijed show katastrofom, a na taj način rasterećuje sebe, ali kolegama dobrano ide na živce.
- Ako radim Proste Faktore, npr. 29. veljače u Buzetu, onda je to uhodani show gdje mi ne treba puno mozganja, volim si zapisati redoslijed fora, biti u dvorani prije, malo se razgibati čisto da dođem na neku radnu temperaturu i to je to. Ako je kolektivni show, poput Boca Istine, koji će biti 18. veljače u KNAP-u na Peščenici, onda kolega Tin Sedlar uglavnom pusti na prijenosni zvučnik neku muziku, zapišem si materijal, ignoriram manje ili više uspješno trećeg člana showa Gorana Vinčića i njegove prednastupne verbalne proljeve i to je to.
A, ako je riječ o novom showu tipa mom drugom solo showu Brak, dijete i povremeni seks..., onda je nešto napetije. Vjerojatno će me se i u subotu 15. veljače moći vidjeti u Studiju Smijeha kako bjesomučno po desetak puta zapisujem poredak fora trudeći se da na toj drugoj izvedbi imam manje pogledavanja u šalabahter nego na prvoj – iskren je Marko.
Različiti su načini pristupa i publici koja na prvu ne reagira na šale. Ako netko ometa publici pozornost, tema se prebacuje upravo na taj čin. Ako se komičar i publika nisu poklopili, materijal se mijenja u hodu ili sprdnjom na vlastiti račun i pojačavanjem ekspresivnosti, a ponekad stvar uspije riješiti neki iznenadni faktor poput – obične bube.
- Na premijeri Prostih faktora sam sišao s pozornicE i nisam uopće znao je l' bila katastrofa ili genijalna večer. Bio sam jako napet i to se osjetilo u izvedbi. Prva izvedba je bila sto puta lošija od zadnje upravo zbog te opuštenosti i pouzdanja u sebe i show koju danas imam. Slično je bilo i na premijeri Brak, dijete i povremeni seks... Iako, razlika je što sam danas ja kao komičar puno opušteniji pa s tim i puno bolji. Ali otvaranje showa je bilo jako napeto.
Zapravo cijela prva četvrtina showa je bila "borbena", da iskoristim jedan od tih naših termina. Onda mi se osmijehnula sreća da mi je smrdljivi martin sletio na majicu i cura iz prvog reda je to primijetila. Na sreću se nadovezalo to što sam ja iskusniji pa sam se objeručke bacio na priliku i sprdao se par minuta s bubom na meni i publikom i našim zajedničkim naporima da humano odstranim smrdljivog martina. To je probilo led, ja sam se opustio i ostatak showa je prošao vrhunski – prisjeća se Napušena panda, kojem je nadimak dala kolegica Marina Orsag jer, kako kaže, ima male oči i škilji na pozornici kad ga zaslijepe reflektori.
Stand up kao forma je u Hrvatskoj sve popularnija, scena jača iz godine u godinu, u Hrvatsku je došao i Netflix pa je, kaže Marko, strani stand up pristupačniji.
- Još uvijek se trudimo, neki manje, neki više, da se stand up prizna kao grana umjetnosti, da recimo dobijemo prvu izvedbu stand up predstave u HNK Zagreb, jer ako se može vani, zašto ne i kod nas. Još uvijek smo kao i razne druge Grassroots umjetničke grane. Sve masovnije prihvaćeni kod publike, među elitom često gledani kao kafanska zabava koju s mješavinom zavisti i prezira gledaju kako puni kazališne dvorane – smatra Dejanović, napominjući kako se kod nas od stand upa može živjeti, samo se mora raditi.
Šale na temu seksa i žena, nimalo ne smetaju Markovu suprugu, a njega samog ona uspijeva nasmijati kao rijetko tko.
- Više puta sam joj govorio da i ona krene pred publiku, da im priča koliko sam nespretan i iritantan. Ali nema ona tu potrebu. Nikada nije morala nasmijavati me da bih bio dobro raspoložen i pristao na seks. A na moje fore na, uvjetno rečeno, njen račun uglavnom reagira pozitivno. Smiješne su joj, ali će naglasiti prijateljicama da nešto nije istina.
Jer, naravno da ja brusim fore, one nastanu iz nekog stvarnog povoda, ali se bruse i fikcionaliziraju. Slično kao i s književnošću. Ali smiješan sam ja njoj i privatno, tako da to funkcionira. Dobro se preklapamo, ja volim reći nešto šokantno, ona se voli praviti da je šokirana i reći mi da sam npr. Perverznjak – kaže komičar. Njihov je sinčić još ipak premali da bi uspio doživjeti tatine fore s pozornice, ali kod njih je doma često urnebesno.
- Što se tiče nas doma, puno se mi zezamo i smijemo. Ali je to prilagođeno njemu i onome što je njemu smiješno. Makar, osjećaj je, ako ne bolji, a onda barem jednako dobar. Kad nasmiješ klinca kao i kad nasmiješ skupinu odraslih ljudi. Mislim da sam mu ja zasad najzabavnija osoba koju poznaje. Za gledanje će biti spreman kada bude mogao šutjeti duže od dvije minute – priča Marko.
Zasad, kaže, nije naišao na temu na koju se ne bi šalio, no ima onih koje ga ne zanimaju i koje ne želi raditi premda bi mogle biti smiješne, a neke od tih su one koje se dotiču rasizma. No, nema problem u showu pričati o tome kako mu je umro tata, a dosta fora ima i na svoj račun, o svojim kompleksima oko debljine i drugim nedostatcima.
Uz stand up, uspješan je i nagrađivan autor kratkih priča i romana, te kolumnist.
- Nisam prestar, ali mijenjam karijere. Što se tiče kratkih priča i romana, to je na nekoj pauzi, sad kad mi dođe da pišem, automatski ide u smjeru pisanja stand up materijala. Na kraju je to sve isto. Trudiš se izraziti, samo kroz različite forme. Ja na svoju dosadašnji opus gledam ovako, dvije zbirke kratkih priča, jedan roman i dva solo stand up showa. Kolumne su na temu stand up komedije pa se to savršeno nadopunjuje – zaključuje.