Barbara Kolar jedna je od rijetkih naših zvijezda koja ljeto provodi u Zagrebu. Kako izgleda njezino radno ljeto na asfaltu?
- Da, cijelo ljeto sam u Zagrebu. Tako su mi se posložile karte, pao grah ili kako se već sve kaže. A budući da ne volim koristiti godišnji odmor za bivanje kod kuće, onda stvarno i radim cijelo ljeto, uglavnom na radiju. Zamjenjujem sve žive koji se namaču u morima raznim, a najzahtjevniji dio posla mi je ne pogriješiti termin u kojem radim toga dana (smijeh). Mimo rada tu su druženja, izlasci, šetnje sa psom, sunčanje na balkonu - sve lagano. Zapravo, toliko lagano da sam se neki dan zgrozila kako je ljeto skoro gotovo, a ja pola onoga što sam planirala obaviti ‘kad sam već u gradu’ nisam ni započela - govori Barbara, koju pitamo slaže li se s onima koji tvrde da je Zagreb ljeti najljepši.
Dražesna pustoš
- Do prije koju godinu glavna odlika ljetnog Zagreba bila je dražesna pustoš pa smo znali govoriti kako taman kad se asfalt počne topiti od vrućine, metropola postane mjesto po mjeri čovjeka. No otkad su nas ‘nanjušili’ strani turisti, grad i na plus 35 pršti životom, događanja i zabave ima stvarno na svakom uglu, tako da nikome ne bi trebalo biti dosadno. A opet, gosti su nam mahom pješaci pa ne ugrožavaju jedno od legendarnih ljetnih veselja - nalaženje parkinga točno tamo gdje ti treba. Testirala sam na Zelenom valu neki dan. Čista radost - govori Barbara, koja se unatoč radnom ljetu ipak uspjela organizirati i napraviti i kratki izlet do mora.
Otoci i puste plaže
- Kada Dalmatinci počnu prigovarati kako im u Zagrebu nedostaje more, lokalci im najčešće bez puno suosjećanja odvrate neka se onda vrate doma. Sa svojom dijagnozom na granici obožavanja i opsesije ja sam gora od Dalmatinaca, samo što se ja nemam kamo vratiti. Zato koristim svaku moguću priliku za izlete na obalu. Volim otoke i puste plaže, ili barem one gdje je najbliži čovjek još uvijek tako daleko da mu teško razaznajem uzorak kupaćeg kostima. Ipak, u jeku turističke sezone izbor destinacije diktira uvjet da ne provedem više vremena u autu nego u moru.
Što se tiče mog ‘morskog izleta’, pomirila sam se s tim da ovo ljeto neću dospjeti do mora, a onda se ukazala prilika da provedem cijeli dan kupajući se i sunčajući. Prije nego što ću zaroniti, dakle u trećoj minuti po dolasku na plažu, napravila sam selfie da za sebe sačuvam taj trenutak veselja. A onda sam očito provela premalo vremena u hladovini pa je mozak prestao donositi razumne odluke. Iako, iskreno, kad bih puno razmišljala, nikad ne bih objavila ništa jer je cijeli taj koncept zapravo oprečan mojoj naravi i iziskuje opetovane unutrašnje borbe. Dotična je fotografija prošla jer je lišena poziranja ili očitih pokušaja da ispadnem seksi mačka.
Za takvu ‘nadogradnju’ morala bih obaviti još cijeli niz razgovora sa samom sobom. Možda sljedeće ljeto neko ‘sjedi Bara na kamen studencu’ izdanje za pola stoljeća? Nemojte reći da nisam nedužno stanovništvo upozorila na vrijeme - kroz smijeh govori Barbara, objašnjavajući zbog čega je svoje pratitelje na društvenim mrežama prije koji tjedan razveselila fotografijom na kojoj pozira u kupaćem kostimu. Naša sugovornica na društvenim mrežama ne uljepšava stvarnost, ne koristi filtere, ne skriva bore... Zašto?
Virtualno laganje
- Svako laganje, pa tako i ono virtualno, zahtijeva popriličan trud koji se meni niti da ulagati niti mu vidim svrhu. Takva sam kakva sam. Ja sa sobom mogu živjeti, a što se drugih tiče, uvijek će biti onih kojima se sviđate i onih kojima ste grozni, polirali se vi i glancali ili ne. Osim toga, bude mi drago kad mi netko nepoznat kaže da mu uživo izgledam bolje nego na televiziji. Iako obično u šali odvratim kako je šteta što sam onda očito izabrala pogrešno zanimanje, mislim da je to puno bolja varijanta nego kad te ljudi ne mogu prepoznati jer uljepšana slika na društvenim mrežama ima premalo veze sa stvarnošću. Moj Instagram profil čine crtice iz običnog života, a on je često nenašminkan i čupav - govori plavuša, koje se sjećamo i kao crvenokose.
- Joj, obožavala sam tu crvenokosu fazu. Bio je to zapravo malo odgođeni Annie Lennox look, no da sam ga probala isfurati u srednjoj školi, vjerojatno bih još i danas bila u kazni. Koketirala sam s raznim frizurama i bojama, pokušavala nešto i sa smeđom misleći kako bi to, poput one crvene, mogao biti efektan kontrast svijetlim očima. No, nekako se Barbie varijanta ustalila jer ne izgleda neprirodno i nije ju teško održavati jer mi je kosa i inače svijetla. Doduše, nekoć je bila pepeljasto siva, a danas sve više naginje srebrnosivoj - iskreno kaže uspješna, pametna i zgodna žena koja zna što hoće. Fali li joj u životu muška ruka u smislu partnera s kojim bi dijelila dobro i zlo?
- Uopće ne dvojim da je ljepše biti u vezi nego solo, samo ne po svaku cijenu. Sve se svodi na to da te neka osoba mora činiti sretnim. Ili kako kaže jedan zgodan aforizam - muškarac ti treba kvariti ruž, a ne maskaru. Takav je uvijek dobro došao. Boje li se muškarci uspješnih žena? Duboko vjerujem da se, neovisno o spolu, treba bojati neuspješnih i nerealiziranih ljudi jer su često zavidni i zli. Ljudi koji rade ono što vole i u tome su dobri i cijenjeni su sigurno ugodniji. Čak i ako su ti ljudi žene! Šalu na stranu, ta fama sa strahom mi je bez veze. Mislim da je problem u tome što se muškarci vole nadmetati. S drugim muškarcima kriteriji su jasni još od vremena mamuta, no sad kad misle da se moraju natjecati i sa ženama, sve se zakompliciralo... - smatra Barbara koja priznaje da je mogu privući zgodni i šarmantni muškarci.
Haljina na vješalici
- Ali to je kao s lijepom haljinom u izlogu: na vješalici izgleda divno, ali ako joj je sastav loš, teško se održava ili ti u konačnici ne stoji dobro - prestane te zanimati. Za bilo što ozbiljnije od toga da sam nekoga primijetila ipak mora postojati nadogradnja u smislu zajedničkih interesa, duhovitosti i temeljnih ljudskih kvaliteta - naglašava zvijezda koja samu sebe ne smatra zvijezdom. Kako izgleda njezina svakodnevica?
- Klasični đir ‘pos’o - kuća - birtija’. Ovo potonje istina nešto rjeđe od prve dvije stavke... Puno vremena provodim sa psom u prirodi, družim se s obitelji i bliskim prijateljima, dosta čitam, volim enigmatiku i puzzle. Odem u kino, kazalište, na koncert, ali gotovo nikad ne osjećam potrebu pojavljivati se na mjestima i događanjima kojima je svrha vidjeti i biti viđen. Zbog toga sam često na meti prijekora najbolje prijateljice koja me uvjerava kako mi je to gotovo pa u opisu posla, pa se ponekad natjeram. Dogodi se čak i da se sasvim dobro zabavim, ali mi svejedno ne prelazi u naviku - otkriva Barbara, koju pitamo čega ima najviše u njezinu ormaru.
- Najtočniji odgovor na ovo pitanje bio bi - svega je previše. Zavidim ljudima koji pročiste ormar dva puta godišnje i bez imalo žaljenja pobacaju sve što nije savršeno. Ja se uspijem riješiti samo stvari koje su potrgane do nepopravljivosti, sve ostalo - nek’ stoji, za svaki slučaj. Znate kako se survivalisti pripremaju za smak svijeta prikupljajući zalihe konzervi i suhe hrane? E, pa ja kao da sam jedna od njih. Samo što ću, ako dođe do apokalipse, biti gladna u nekoj lijepoj haljini i finim cipelama, nakićena kao božićna jelka - kroz smijeh kaže vlasnica preslatke Lole. Kažu da psi s godinama poprime karakteristike vlasnika. Po čemu je Lola “na Barbaru”?
Dobro društvo
- Možda je to stvar horoskopa jer su nam rođendani dan za danom, ali nas smo dvije stvarno dosta slične - dobronamjerne, vesele, umiljate, empatične. Šteta što ne smijem reći koliko je pametna jer će u ovom kontekstu ispasti da hvalim samu sebe (smijeh). Nadalje, ona može pola sata buljiti u pero koje titra na vjetru, ja obožavam perje kao modni dodatak. Obje volimo sunce - ja glumim guštera, dok je njoj omiljena zabava loviti one prave. Jedino oko čega sigurno imamo dijametralno suprotan stav je more - Lola bi vjerojatno bila najsretnija da nikad više ne mora umočiti ni šapu - govori Barbara.
U kojim ćemo je televizijskim projektima gledati ove jeseni?
- Prije ljetne pauze urednici su natuknuli kako će poslijepodnevni HRT-ov mozaik ‘Kod nas doma’ ići i u novoj sezoni, pa se nadam da će tako i biti. Puno se zanimljivih gostiju i zgodnih razgovora dogodi u manje od sat vremena, dan za danom. Mislim da je zbog toga emisija podjednako zabavna i informativna, ali i zahvalna za održavanje voditeljske kondicije - ističe voditeljica za koju TV kritičari kažu da je “rođena” za velike TV spektakle, poput na primjer showa “Zvijezde pjevaju”. Slaže li se Barbara s tom ocjenom?
- Kad bih mogla birati, uvijek bih sve radila uživo - volim tu energiju, ekstra dozu adrenalina, posebnu vrstu koncentracije. Znam da je mnogima zastrašujuća pomisao kako ne možeš imati potpunu kontrolu jer svašta može poći po zlu, ali ja se time ne opterećujem. Uvijek se pripremim najbolje što mogu i maksimalno uživam u onome što radim, a budem li se u nekom trenutku morala spretno dočekati na noge kao mačka koja je pala s prvog kata - neka. No, da se ne lažemo, greške se u velikim projektima ionako iznimno rijetko događaju. I da, bilo bi sjajno opet raditi ‘Zvijezde’, subotnji show je uvijek moj omiljeni glamurozni izlazak - kaže Barbara koja je upravo u emisiji “Zvijezde pjevaju” prva nepogrešivo prepoznala predsjednički “nerv” Miroslava Škore...
- Počelo je kao zafrkancija jer sam negdje usput čula da je Škoro predsjednik žirija. Pokazalo se kako to nije istina, pa smo u sljedećoj emisiji imali ‘ispravak netočnog navoda’, no titula se u međuvremenu već uhvatila. E sad, je li on još u emisiji započeo kampanju ili mu je, kako tvrdi, ideja tek naknadno sinula, vjerojatno nećemo nikad saznati. No ja sam već puno puta optužena da sam ‘stvorila čudovište’ (smijeh). Politiku na stranu jer se u to nikad ne miješam, a kao član žirija Škoro je bio super. Nedostajat će mi ako ode na ‘tamnu stranu’ - kaže jedna od rijetkih preostalih “pravih”’ i profesionalnih TV voditeljica na našim televizijama. Koje odlike mora imati dobar TV voditelj?
- Čula sam neki dan kako mladoj djevojci koja se obučava za radijski eter govore da nema veze što frflja i griješi jer to danas više nije bitno. Lijepo i razumljivo govoriti je navodno zastarjeli kriterij. Tako da pogrešnu osobu pitate što čini dobrog voditelja jer je moguće da je sva moja mjerila i uvjerenja pregazilo vrijeme - kaže Barbara Kolar.