Tramvajska stanica u Frankopanskoj, krcata, jer jutro je kad se ide na posao ili na fakultet. Vlaho Arbulić prolazi drugom stranom ulice s uspavanom kćerkicom Lucom na ramenu. Odjednom gungula na stanici, djevojke se hihoću, vade mobitele i slikaju ga.
Za prizor kojem sam osobno svjedočila još prije koju godinu, pitam ga prije koji dan, ali čini se da svog utjecaja na žene Vlaho uopće nije svjestan.
Filmski scenarij
- Moram priznati da prvi put čujem da imam takav utjecaj na žene. Volio bih da to bude malo očitije ako je istina, pa da nešto dodatnog samopouzdanja pokupim - kaže nam ovaj 29-godišnji kantautor i bivši maneken koji je magistrirao na FER-u, koji k tome još misli da uopće nije fotogeničan. Kad se vidi na fotografijama, ne može se prepoznati. Zato svoje pravo lice pokazuje kroz glazbu. Nakon singlova “Blabla”, “Home” i “Feel it” prije nekoliko dana objavio je “Stanford”, koji u sebi krije gotovo filmski scenarij.
- Oduvijek sam bio pod dojmom i utjecajem američke western i country kulture, kako glazbeno, tako i vizualno. Spot za 'Stanford' imao je zadatak mračnim tonovima dočarati tamnu stranu rastanka i doživljaja samoće seoskog mladića nakon odlaska djevojke na koledž. S druge strane, moderni pop aranžman s country elementima preuzeo je ulogu oslikavanja dinamičnosti njihove posljednje noći. Sve zajedno čini upravo onaj kaos o kojem pjevam - kaos između strasti i tuge, između vremena koje su proveli zajedno i vremena koje dolazi.
Inspiracija
Pjesma je fikcija, ali metaforično prenosi neke stvarne autobiografske motive. Mnogi me pitaju zašto baš Stanford. Inspiracija ima čudne mehanizme. Osim iz stvarnih emocija, ona asocijacije vuče i spontano iz podsvijesti pa pretpostavljam da je i Stanford, kao moj san otprije povratka u Hrvatsku, tako postao dijelom metafore - otkrio nam je Arbulić.
Njegove pjesme često se vrte na radijskim stanicama, a malotko vjeruje da ih izvodi Hrvat, posebno zbog toga što su sve na engleskom jeziku.
- Volim stvarati odnos s ljudima kroz svoju glazbu, mislim da je to najbolji način da me upoznaju onakvog kakav zaista jesam. Pjesme nisu na engleskom ni iz kakvog prkosa. Nema tu neke strategije ili pomnog plana. Jednostavno sam tijekom svog života u SAD-u počeo intenzivnije skladati i pisati pod utjecajem nostalgije za domom. Od tada je engleski primarni jezik moga glazbenog izražavanja. To ne znači da ne pišem i neke na hrvatskom, ali još ćemo vidjeti što ću s tim pjesama - priznaje Vlaho, rodom iz Konavala, kojeg su nogomet i pustolovni duh, kaže, odveli u SAD, gdje je završio srednju školu.
Život u tuđini, daleko od obitelji, na njega je, kaže, imao ogroman utjecaj. Mnogi kažu da njegova glazba zvuči svjetski, podsjeća na Georgea Ezru, Eda Sheerana, Johna Mayera. Zanimalo nas je razmišlja li o proboju na inozemno glazbeno tržište te planira li se možda vratiti u SAD.
- U glazbi vrlo slabo kalkuliram. To je moj blagoslov i prokletstvo u isto vrijeme. Kad bi se moja karijera vrtjela oko računice, ili bih radio drugačiju glazbu ili uopće ne bih bio u Hrvatskoj. I to je, prema nekim mišljenjima, prokletstvo. S druge strane, blagoslov je nemati filtere između vlastite duše i završnog proizvoda te beskompromisno pretakati ono što čuješ u glavi u ono što na kraju čuju ljudi - kaže Arbulić, kojem je “Stanford” tek četvrti singl u četiri godine.
Prometna nesreća
- Moram priznati da kao autor prolazim razne faze. Od toga da kažem kako ću sve što stvaram držati u ladici, do toga da se ipak odlučim to podijeliti s ljudima. Ne nameće mi se tempo jer sam samostalan i u izdavaštvu. Volim vjerovati svom osjećaju - naglašava Arbulić, koji zasad ne razmišlja o izdavanju albuma.
- Imam toliko pjesama da bih mogao izdati cijelu kolekciju. Ali da bi albumi imali smisla, mora postojati strategija. I tu se opet vraćamo na moje prokletstvo - dodaje.
Za spot u stilu vesterna ovaj bivši maneken uzjahao je čak i konja, no privatno, radije se uspne na motor koji mu je velika strast, ali nastoji naći mjeru dostojnu odgovornosti koju nosi kao otac, ističe. Za obitelj je posebno traumatično iskustvo bila prometna nesreća koja se dogodila u svibnju ove godine u centru Zagreba, kada je drugi automobil prošao kroz crveno i zabio se u Arbulićev terenac. U njemu su u tom trenutku bili Arbulić i njegov posinak, Emanuel Ivanišević, sin Vlahine dugogodišnje partnerice Tatjane Dragović i njezina bivšeg supruga, teniskog asa Gorana Ivaniševića, koji je pretrpio lakše ozlijede.
- Sve je prošlo zaista najbolje što je moglo, s obzirom na kontekst. No zastrašujuće je i promisliti što se moglo dogoditi te kakve sve opasnosti vrebaju na cesti ako se nešto ovakvo može dogoditi doslovno ispred kuće u centru grada - naglašava Arbulić.
Moda i FER
Njega na domaćoj javnoj sceni nije glazba vinula u zvijezde i otvorila mu put u visoko društvo, već manekenstvo. No revije, fotosessioni i moda odavno više nisu njegovo područje interesa. Za njega je to, kaže, bilo iskustvo iz studentskih dana. Od manekenstva bio mu je bitniji studij na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
- Obnovljivi izvori su mi, uz automatiku, bili najzanimljivije područje pa sam FER i završio na tom polju. Jedan dio mene žali što više nisam u tome, ali nerealno je da čovjek uskladi baš sve svoje afinitete - zaključuje Arbulić.
Svoju novu pjesmu objavio je upravo na peti rođendan svoje mezimice. Taj dan je bilo malo kaotično, priznaje. Otac je postao sa samo 24 godine, ali ne misli da mu je očinstvo došlo prerano.
- Volim tu svoju životnu ulogu, među svim ostalima, možda i najviše - dodaje, ističući da je kao otac ponajprije vrlo dosljedan.
- Imam uspostavljene granice i isključivo unutar njih može postojati improvizacija. Nastojim pokazati, a ne samo reći, zato što su riječi toliko slabe u odnosu na djela. Dijete treba gledati ono što želiš da ono postane - objašnjava Arbulić.
Školovanje u inozemstvu za njega je bilo dragocjeno iskustvo.
- Isto bih svakako želio i njoj, ali da se zadrži dulje nego ja. Luca je vrlo muzikalna, ali je isto tako i hiperaktivna duša - pohvalio se ponosni tata.