Ove smo godine odlučili pružiti publici veselije koncerte i teme, organizirati "feel good" Ljeto na Prisavlju kao odgovor na tjeskobnu i uznemirujuću godinu iza nas. Rano smo počeli s pripremama, naši ansambli predvođeni Ivanom Kocelj već su bili počeli neke nove suradnje, a dugo se radilo i na pripremi projekta Hrvatska filmska glazba u izvođenju našeg Simfonijskog orkestra.
Nažalost, zbog lošeg vremena taj smo veliki i za nacionalnu kulturu važan koncert odgodili za jesen - kaže Vlatka Kolarović, HRT-ova urednica, koja je sa svojom ekipom pokrenula "Sunčanu stranu Prisavlja" čiju drugu sezonu hvale i publika i kritika.
Prema kojim kriterijima sastavljate program?
- Temelj glazbenog programa čine HRT-ovi ansambli uz brojne, ponekad i neočekivane suradnje. Ljudi često zaboravljaju da su dio HRT-a i Simfonijski, Jazz, Tamburaški orkestar i Zbor, što javni servis čini doslovce jednom od najvećih kulturnih institucija u zemlji. Ovo je prilika da na predivnoj ljetnoj pozornici u izravnom prijenosu nastupaju za svoju publiku, ne samo onu malobrojnu na livadi, nego prvenstveno za onu televizijsku i radijsku. Ove smo godine u emisijama uoči koncerta na Prisavlje pozvali i brojne izvođače, nezavisne umjetnike, plesače, performere, pisce... Želimo biti u svakom smislu prava podrška kulturnoj sceni.
Što mislite, hoće li jednoga dana, kada korona postane prošlost, "Sunčana strana Prisavlja" nastaviti svoj put?
- Voljela bih da je sačuvamo kao ljetni projekt jer se pokazalo da doista otvara vrata tog našeg zatvorenog Prisavlja, daje veliku podršku kulturi, a uz sve to pruža stanovnicima Zagreba mogućnost ulaska i sudjelovanja u kreativnom procesu nastajanja televizije.
Što ćemo od programa u sklopu "Sunčane strane" moći još vidjeti do 18. rujna?
- Čekaju nas Mayalesi i Natali Dizdar, Zdenka Kovačiček & Greenhouse Blues Band, Marko Tolja i Jazz orkestar HRT-a, "Carmina Burana" u izvedbi Zbora HRT-a i pod ravnanjem Tomislava Fačinija, svečano otvorenje Festivala svjetske književnosti i nastup Kazališta Komedija s programom "Magic Broadway", "Hipnotiziran - Tribute to Dino Dvornik" u izvedbi Jazz orkestra HRT-a uz brojne goste, Simfonijski orkestar HRT-a svira uz film "General" B. Keatona, TBF i Jazz orkestar HRT-a te 19. rujna predstavljanje jesenske sheme 2021.
Što je za vas kultura?
- Za mene osobno kultura je način života, gradovi, jezici, prostori. Dakle, ne samo odlazak u kazalište, nego i način na koji mislimo, gradimo identitet.
Koja je uz koronu bolna točka kulture u Hrvatskoj?
- Uvijek je to budžet. Što god radili i kojim se god segmentom bavili, budžet u kulturi je uvijek skromniji od budžeta nekih drugih sektora. A onda je tu i hrabrost, čini mi se da smo sve manje hrabri u pomicanju granica i suočavanju s tabuima, bolnim točkama i slijepim mjestima stvarnosti.
Jednom ste rekli da su vas oblikovali Pula, osamdesete, dark i punk glazba. Na koje načine?
- Odrastala sam u okruženju alternativne scene, a djelomično, kroz kazalište INAT, sudjelovala u tadašnjoj sceni alternativnog teatra, na tadašnjim festivalima vidjela sam Kugla glumište, Teatar Lero, Pinklece, kazalište Dasku i njihovo fenomenalno otkrivanje Harmsa.
Moj brat i brojni prijatelji imali su punk i hard core bendove, s njima sam otkrila tu scenu. Pula tog doba su KUD Idijoti, koncerti Borghesije i Miladojke Youneed, Einstürzende Neubauten, festivala Viva la Pola, Monte Paradisa i kazališnog festivala PUF. Sve su to fragmenti odrastanja koji te oblikuju i na neki način odrede kasniji put, a oblikovali su i današnji identitet pa je Pula u nekim svojim segmentima još uvijek pankerski grad.
Urednica ste na HTV-u 3. Što nam pripremate za jesen?
- Ako bude potrebno, opet ćemo stvarati Školu na Trećem. Vraćamo u pogon sve one emisiju iz kulture koje smo zbog smanjenih kapaciteta i izvanrednih okolnosti morali privremeno ugasiti, Dean Šoša priprema iznova brojne kultne filmove, a nastavljamo biti i podrška kulturnoj sceni kroz brojne kronike, uključenja i izravne prijenose.
Koja vam je najdraža strana vašeg posla?
- Najdraži su mi ljudi. Oni čine najvažniji dio svakog posla, a kada radiš s dobrom ekipom, svaki je posao lak.
Što su vam vaši doma rekli kada ste im kazali da zbog "Sunčane strane Prisavlja" ni ove godine nećete na ljetovanje?
- Ove sam godine ipak uspjela otići na odmor i provela sam dva predivna tjedna u Povljima na Braču odakle su moji nona i dida. To je vrijeme kada sa svojom djecom i obitelji živimo potpuno neopterećeno, u druženjima i razgovorima uz more. Morske radosti su ponekad i strašno naporne, ali tanka je granica između robije i odmora i snova.
Vaš zaštitni znak su crveni ruž i crna odjeća. Zbog čega ste i kada posljednji put nosili odjeću živih boja?
- Možda bih i nosila bijelo kada bih imala pomoćnike i radnu snagu koja će stvari obavljati umjesto mene. U crnoj se puno lakše rade teški fizički poslovi, a navečer još stigneš i u HNK, a poslije i u Jabuku. Šalim se, naravno. Volim crno jer uz taj dašak identiteta nekadašnje alternativke koja ponekad još poželim biti, crna je i kul i neopterećujuća u isto vrijeme. Nosim ja i boje, ponekad i samu sebe iznenadim u crvenom ili žutom.