Brojka sedam za riječke je Turiste (bend što ga čine Bobo Grujičić, Sergej Hofman, Vlado Simčić Vava i Iva Močibob) magična, pa su upravo tako odlučili nazvati svoje novo glazbeno izdanje, extra play, odnosno EP naziva "7", na kojem su objedinili sedam ujednačenih brojeva koji zajedno čine cjelinu atmosferom i lirikom. Glazbeni i bračni par, Iva, bivša članica skupine ENI, i njezin suprug Vava, nekadašnji član Parafa, En Facea i Laufera, ispričali su nam što za njih točno znači broj sedam, otkrili je li njihova kćerkica Olivia od svojih roditelja naslijedila ljubav prema glazbi te odali jesu li i oni među onima koji su svoj lokot ljubavi "zaključali" na riječkom Mostu lokota.
Vaše novo glazbeno izdanje zove se ‘7‘. Što za vas simbolizira taj broj?
Vava: - Vrlo smo pažljivo birali datum izlaska extra playa, 7. ožujka, da se ovih sedam pjesama preklope zajedno s naslovnim instrumentalom. Naravno, svjesno težimo da dosegnemo sreću, ne baš možda stanje nirvane, ali svakako harmoniju, kako na privatnom planu tako i na ovom profesionalnom muzičkom putovanju koje smo poduzeli već prije devet godina. Iako nismo previše numerološki orijentirani, znamo kakvu magijsku snagu krije taj broj iza sebe.
Iva: - Sedam je moj omiljeni broj, ima neku posebnu eleganciju. Osim što je u mojem i Olivijinu datumu rođenja, nekoliko sedmica ima i Vava u nekim drugim konstelacijama. Broj sedam je vladao 2023. godinom kad smo radili na albumu i trebao je poticati introspekciju, intuiciju i suosjećanje, o čemu progovaramo u svojim pjesmama na ‘Sedmici‘.
U kojem su razdoblju nastajale skladbe za ovaj EP, što vas je sve nadahnulo da ih napišete?
Vava: - Pjesme su nastajale u raznim trenucima, od onih lijepih do manje privlačnih, ali i dalje vrlo ljudskih. Ako ćemo iskreno, skupili smo velik broj pjesama, njih oko 25, no ove su se atmosferom i zvukom potpuno odvojile od onog koncepta koji ćemo tek predstaviti na jesen, na našem četvrtom albumu. Inspiraciju često hvatamo slučajnim susretima, razgovorima s osobama koje osjećamo kao prijatelje i ponekad nam njihove priče posluže kao temelj za tekstove. Posljednje dvije numere na ‘7‘ su stare snimke nastale tijekom lockdowna, ali kako su ostale u svojevrsnom limbu i nikada se nisu pojavile na nekom nosaču zvuka, odlučili smo ih ovdje zalijepiti jer ambijentom se savršeno uklapaju u zvučnu sliku. Radi se o pjesmama ‘Ovi su dani takvi‘, nomen est omen zaista, te akustičnoj ogoljeloj verziji ‘Time After Time‘, Cyndi Lauper. Iva je tijekom perioda prisilnog skrivanja u stanu prekopavala po mojoj kolekciji ploča i ova joj je zapela za oko, pa smo je snimili u super jednostavnim okolnostima uživo - akustična gitara i glas.
Nedavno ste predstavili ‘Most lokota‘. Jeste li i vas dvoje možda na riječkoj verziji venecijanskog Mosta uzdaha ostavili svoj lokot?
Vava: - Ha, pa sam naziv Ponte dei Sospiri jest pomalo romantičan, ali zapravo je u potpunoj suprotnosti s onim što on znači u venecijanskoj povijesti. Naime, on je svojim arhitektonskim rješenjem, potpuno zatvoren s obje strane, skrivao zatvorenike osuđene na smrt od pogleda stanovnika tog jadranskog grada dragulja! Most lokota jest naprotiv pravi, ne još toliko razvikani, turistički magnet u Rijeci na kojem smo se doista mi i zaključali.
Iva: - Svaki put kad idemo u đir po Molo longu, što je često, pogledamo u kakvom je stanju naš lokot. Sve ga je teže naći jer je lokota sve više. Baš lijep novi landmark našega grada.
Jedan ste od parova koji spaja poslovno i privatno. Kako to izgleda u praksi, koje su vrline, a koje mane takvog odnosa?
Vava: - Zasad, s moje strane mogu ustvrditi da ne nalazim nikakve mane u odnosu. Štoviše, jedno drugo potičemo da budemo bolji, kreativniji, kritičniji i iskreniji, a u svrhu ukupnog napredovanja benda. Naravno da se ponekad zakačimo oko izvedbe ili glasnoće kojom nas trojica, Sergej, Bobo i ja, gušimo Ivu, no ako postoji neki privatni problem, onda ga Iva i ja nastojimo ne nositi u garažu gdje vježbamo, nego se bojno polje prenese u stan. Ali lula mira se u vrlo rijetkim prilikama mora koristiti! Prilično smo miroljubiv par. Zapravo, obitelj.
Iva: - Vava i ja imamo taj jedan zajednički poslovni segment (mjuzu) koji zapravo nije posao, već način života. Potpuno nam je prirodno da doma stvaramo, isprobavamo, bacamo što nam ne valja, vježbamo, razgovaramo o pjesmama. Također, i jedno i drugo imamo i druge poslovne sfere gdje radimo potpuno odvojeno, tako da se u tim dijelovima razvijamo i zasebno. I dalje osjećam privilegij u životu svakodnevno gledati i biti dio stvaranja pjesama, snimanja, izvođenja.
Iva, uz bavljenje glazbom, već ste gotovo 20 godina profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi u Rijeci. Koje odlike mora imati dobar profesor?
Iva: - Malo je to relativno jer ne možeš svima pasati i tvoj pristup može u isto vrijeme nekom biti zanimljiv, a nekom dosadnjikav. Ipak, neke osobine svima legnu, barem mi se tako čini nakon nekog duljeg vremena u razredu. Čini mi se da je sama osobnost učitelja ponekad presudna karta za dobivanje njihova povjerenja. Ti su mladi ljudi osjetljivi na nepravdu, vole dosljednost i fer pristup. Kuže ako ih se mulja i vole kad se pokaže zanimanje za ono što je njima u životu bitno, a nije nužno vezano za predmet koji učitelj predaje. Imam sreću da predajem hrvatski jezik koji omogućava progovaranje o raznim temama pa nikad nije dosadno. Barem meni. Mislim da je dobar onaj učitelj onaj koji stalno radi na sebi bez obzira na staž, preispituje svoje postupke, istražuje novo i drugačije, uživa u procesu osmišljavanja aktivnosti, uči od svojih učenika i ne odustaje od njih.
Znaju li vaši đaci da im je profesorica i pjevačica?
Iva: - Znaju, ali nisu baš osobito impresionirani pjesmama koje radim s Turistima. Svake godine, negdje oko Dore i Eurosonga, redovito postavljaju pitanja kako je izgledalo kad sam tamo bila pa imaju puno pitanja. Tu i tamo ispričam neku anegdotu iz tog svijeta ako ju mogu nekako povezati s onim što radimo. Njihov je fokus na nekoj sasvim drugačijoj glazbi, tako da ne trebam posebne intervencije za uspostavljanje reda u razredu.
Jedina ste žena u Turistima. Kako to izgleda kad idete negdje na nastup? Nose li vam dečki kofere ili vas tretiraju kao jednog od njih?
Iva: - Meni je odlično s momcima. Čuvaju me i paze, ali nije da imam neki poseban tretman samo zato što sam žena. Tražim ravnopravnost pa ju i imam, što podrazumijeva da uglavnom vodim sama brigu o svojim koferima i stvarima. Ako baš inzistiraju (a nekad im se tako hoće), prepustim se i uživam. A kad smo svi na bini, uvijek mi čuvaju leđa, osjećam kao da se mogu i nasloniti na zvuk koji zajedno stvaraju.
Je li vaša kćerka Olivia naslijedila ljubav prema glazbi od svojih roditelja? Kakvu glazbu ona voli slušati?
Vava: - Naša gotovo desetogodišnjakinja Olivia voli mikrofon, stvarno da! Slutim da je na mamu više nego na instrumentalistu, haha... Ne sluša baš ono što volimo i mi, već traži, kao svojedobno i njezini roditelji, svoj put i zvuk. U stanu nam stalno cvrče ploče, ambijentalnog ili gitarskog stila, i nikada se dosad nije požalila da joj nešto smeta. No, otkad su Let 3 napravili dar-mar na Dori, postala je prava obožavateljica Eurosonga, a kao što se zna, i njezina je mama također ponijela doma ‘97. pobjedničku statuu s te manifestacije. Ukratko, Olivia je, tako se voli predstaviti, pop-ženska!
Vava, zovu vas ‘dobrim duhom riječkog rocka‘. Zbog čega?
Vava: - Taj si dodatak nisam osobno izabrao, pa bi možda netko drugi, koji ga je smislio, trebao dati bolji odgovor od mene. Mislim da sam, takvo bih izabrao objašnjenje, dobar posrednik između bendova i izdavača, ali isto tako volim se založiti za poneki rukopis lokalnih književnika, uputiti ih eventualnom nakladniku. Zaljubljenik sam u našu scenu, bilo muzičku ili literarnu, svejedno. Tu nalazim svoje pogonsko gorivo, onaj zapaljivi kerozin.
Na vašim društvenim stranicama stoji: Kod kuće, oni su Turisti. Zbog čega tako mislite?
Vava: - Svugdje smo ljudi koji se kriju, tj. predstavljaju iza tog imena benda. Ali kod kuće smo najmanje upravo turisti koji izgubljeno prate autokartu ili bulje u GPS tražeći pravu adresu. Tu smo u komfornoj zoni sigurnosti u kojoj samo ponekad naleti kakav uragan raspoloženja, ali isto tako i brzo nestane.